Prvi čakavski mjuzikl »Sušak, Sušak« sinoć je pred prepunim gledalištem premijerno izveden na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku i to uz dugotrajne ovacije i više no oduševljene publike zbog čega su se glumačka postava i autori u nekoliko puta vraćali na poklon.

Ova predstava, nastala u koprodukciji Studija Maraton i HNK Ivana pl. Zajca, izazvala je veliki interes publike i medijsku pažnju, a za nju se traži karta više. Sinoć su se tako među publikom mogli vidjeti župan Zlatko Komadina, gradonačelnik Vojko Obersnel, predsjednica Gradskog vijeća Dorotea Pešić-Bukovac, kazališni kritičar Bojan Munjin, tajnica HGU-a podružnica Rijeka Jadranka Čubrić,  književnici Vedrana Rudan, Nedjeljko Fabrio i Nikola Petković, te glumica Ksenija Prohaska.

Autor teksta Mensur Puhovac, skladatelj Olja Dešić i redatelj Edvin Liverić toplom pričom o Sušaku, u rasponu od 1930-ih do 1970-ih godina, scenski su oživjeli ovaj danas pomalo zaboravljeni dio Rijeke. Cijela priča vrti se oko oštarije »Barba Pave«, koja se nalazi pokraj starog sušačkog kolodvora – kojeg više nema… Mjuzikl »Sušak, Sušak« donosi čitav niz prepoznatljivih i živopisnih likova. Središnji je lik vlasnik oštarije Barba Pave, kojega je upečatljivo utjelovio Mario Lipovšek Battifiaca. Barba Pave ima kći Anu, a tu počinje ljubavna priča između nje i mladog dimnjačara Lovre. Ljubavni par tumače Damir Kedžo i Katja Budimčić, a kako je završila ta ljubavna štorija nećemo otkrivati.

Omiljeni žanr

Kroz kolodvorsku oštariju prolaze i drugi stanovnici nekadašnjeg Sušaka: profesor kojeg igra Anton Plešić, Pepica u interpretaciji Olivere Baljak, Denis Brižić u ulozi željezničara, Lucio Slama kao lučki radnik, Saša Matovina u ulozi Frane partizana, Nenad Vukelić kao pop, a Mensur Puhovac kao poštar i smetlar. Unuka Ivića, koji predstavlja novu generaciju Sušačana, u alternaciji igraju dječaci Frano Živković i Jura Džida.

Osim što se »Sušakom, Sušakom« riječko kazalište nakon poduljeg vremena vraća mjuziklu kao omiljenom žanru riječke publike, na sceni je nakon poveće stanke iznova zaživjela i čakavica, a da ona lijepo zvuči pobrinula se lektorica Silvana Vranić. Za koreografiju i plesne korake zaslužni su pak Edvin Liverić i Elena Brumini. Duh nekadašnjeg Sušaka kostimima je evocirala Manuela Paladin Šabanović, a scenografijom Damir Šegota. Svjetlo je oblikovao Dalibor Fugošić. Da duh tople domaće pjesme bude onakav kakvim ga je Olja Dešić zamislio, zaduženi su članovi orkestra i zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca, dok Studio Maraton Band čine Marko Jurić (bubanj), Dino Ivelja (kontrabas), Zoran Majstorović (gitara), Zvonimir Radišić (gitara) i Dorian Cuculić (klavijature). Aranžmanima i stilom songova i orkestralne kazališne glazbe Olja Dešić pratio je jazz razdoblje iz tridesetih, pa sve do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća u kojem se odvija radnja mjuzikla.   

Grad glazbe

Iako Rijeka kroz povijest pokazuje naklonost prema različitim umjetnostima, ona je definitivno grad glazbe. U svim žanrovima! Operno kazalište u ovaj je grad dovelo Puccinija, među prvima – nakon praizvedbi u svijetu – izvodilo njegova djela, na sceni riječke Opere pjevali su velikani svoga doba, gostovali orkestri i poznati dirigenti… Bilo je to krajem 19. i u prvom dijelu 20. stoljeća, a ljubav za glazbu Riječani su zadržali i nakon Drugog svjetskog rata, kad je riječki teatar sa svojom Operom dugo bio respektabilna kuća i izvan granica Jugoslavije.

Novo vrijeme iznjedrilo je nove žanrove i odgojilo novu publiku.

Riječani su među prvima gledali mjuzikle koji su osvojili najprije zapadne, a vrlo brzo i naše pozornice. Revija mjuzikla koja je magično sedamdesetih privlačila publiku u riječko kazalište – u to vrijeme (zbog obnove) smješteno u objektu sušačkog Nebodera – bila je zamašnjak u radu matičnog dramskog i pjevačkog profesionalnog ansambla, koji se upustio i u muzičko kazalište. Na sceni Nebodera – u režiji Normana Dixona, a pod dirigentskim vodstvom Dušana Prašelja – početkom sedamdesetih godina igrana je »My Fair Lady« (Eliza je umjesto koknija, govorila čakavski!), a nešto kasnije postavljen i domaći mjuzikl »Karolina Riječka« za koji je glazbu napisao Ljubo Kuntarić, naslovnu je ulogu pjevala Radojka Šverko, a režiju je potpisao mag muzičkog kazališta Vlado Štefančić.

Tradicionalna Rijeka

Mnogo godina kasnije, kad je mjuzikl već bio na našim pozornicama legitiman žanr (a u većim jugoslavenskim gradovima neka kazališta bila i specijalizirana za ovaj repertoar), Vlado Štefančić je – prisjećajući se postavljanja »Karoline Riječke« u Neboderu, pričao kako je »tradicionalna Rijeka« bila protiv mjuzikla, a protivnika je bilo i u samom kazalištu, pa su često probe kasnile zbog presječenih žica za mikrofone!

Jedna kazališna pozornica i mišljenje da mjuzikl i opera ne idu zajedno, dugo je priječilo dublje ukorjenjivanje muzičkog kazališta u Rijeci, iako je pokušaja stalno bilo – kad god su se u glumačkom ansamblu pojavili dobri pjevači. Jer, mjuzikl je dramski žanr u kojem igraju u prvom redu izvrsni glumci, koji umiju i pjevati i plesati. Kad god su glavne uloge u mjuziklima nosili operni pjevači, ta je izvedba bila glumački nedostatna. Uostalom, sjetimo se tko su bili tumači uloga u muzičkim filmovima! Uvijek sjajni i popularni glumci!

Sušačke teme

Malu ulogu Samuela, sluge u vili Aramovski, u prvoj je verziji »Jalte« godinama igrao Alija Puhovac, član zbora riječke Opere, odan kazalištu i Sušaku, gdje je kao mladić došao posljednjih dana Drugog svjetskog rata. Među prvima je bio angažiran u zboru kazališta, na Sušaku je upoznao i svoju suprugu, tu su mu se rodili sinovi, koji su čitav život slušali priče o Sušaku i ljudima koji su činili njegovu povijest.

Dio tih priča Mensur Puhovac (koji je stopama oca danas član zbora riječke Opere), uvrstio je u predložak mjuzikla »Sušak, Sušak«. Predstava se igra u sušačkom Neboderu, na istoj sceni na kojoj su nastajali neki od spomenutih mjuzikala, samo je danas protivnika ovog žanra puno manje, a publika pokazuje iznimno zanimanje za sušačke teme. Mjuzikl zvučnog imena »Sušak, Sušak« (koje podsjeća na Fossov muzički film), publika ispraća pljeskom i radosnim osmijesima na licu. Tako je bilo na otvorenim generalnim probama koje su gotovo do posljednjeg mjesta ispunile Neboder, tako je bilo i na premijeri, a na blagajni kažu da su i reprize rasprodane.