Mnogi naši Primorci koji, u vrijeme mesopusta, rado pjevaju »Maškare, ča moru maškare« ili, primjerice, »Vratija se Šime«, ne znaju da su iste proizašle iz genijalnog pera našeg Arsena Dedića. Ima takvih Dedićevih dragulja, »puno, mnogo i previše«, kako bi to rekla jedna moja poznanica, a upravo to što ljudi nerijetko misle da su te dvije pjesme narodna predaja, samo dokazuje koliko je duboko opus Arsena Dedića ostavio traga u hrvatskoj kulturi na više razina. Prava definicija klasika!

Pravi klasik

A premalo se mi bavimo Arsenom Dedićem, njegovim notama i stihovima koje je pisao što za sebe, što za svoju voljenu Gabi, što za ostale kolege s naše glazbene scene. A tu su, neizostavno za izučavanje njegovog lika i djela, i izvanredna poezija, glazba za kazalište, film i televiziju, opsežan opus pjesama za djecu, kao i njegov likovni talent, odnosno njegovi crteži. Tko zna koliko je tek toga ostalo neobjavljeno… Ali, zato je objavljen njegov portret u obliku biografije – »Čovjek kao on« Zlatka Galla – glazbenog kritičara, novinara i pisca koji desetljećima prati stranu i domaću pop i rock scenu, recenzira glazbena izdanja i piše biografije glazbenika.

Gall se, kroz dvjestotinjak stranica Dedićeve biografije koja je u utorak bila predstavljena u zagrebačkom Klubu kazališta Komedija, osvrće na cjelokupan autorov glazbeni opus i život. Kako sam, postrance, prije predstavljanja čuo od Gabi Novak – »Nitko to ne bi napisao bolje, no što je to napravio Zlatko Gall. Razlog je jednostavan – poznavao ga je u dušu i bio je njegov dugogodišnji prijatelj«.

Foto: JOVICA DROBNJAK

Prvo odustajanje

Početak knjige, posvjedočio je Gall na predstavljanju, dogodio se prije petnaestak godina, kada su Arsen i on sjedili u bistrou hotela Esplanade i kada je Arsen predložio da njih dvojica zajedno rade na knjizi.

– Nakon silnih dogovora od toga smo odustali – nismo mogli usuglasiti kojih bi to pedeset pjesama išlo uz biografiju jer smo, što on, što ja, imali dvjesto pjesama u izboru. Ja sam, u to doba, počeo sređivati vlastitu arhivu te sam imao sreće što sam dugo godina bio Arsenov suputnik, obiteljski prijatelj, te smo se intenzivno družili, a njegovu karijeru pratio sam još kao klinac, još od njegova nastupa s Grupom 220 na Splitskom festivalu. Taj je nastup i pjesma »Razgovaram s morem« od mene napravila trajnog obožavatelja Arsena Dedića, prisjetio se Gall, i dodao kako mu je žao što Arsena gledaju površno, kao kantautora i kao autora nekih veličanstvenih pjesama koje su obilježile generacije.

– Postoji još jedan paralelan opus koji je toliko velik i značajan za dva-tri skladateljska života, a to je ono što je Arsen pisao za film, televiziju, kazalište i tako dalje. Imao sam sreću, pa sam pisao u realnom vremenu o svim ključnim albumima, a s Arsenom razgovarao za novine, s njim pričao o raznoraznim stvarima te sam, zapravo, imao lak posao što se tiče vlastitog materijala i vlastite pameti koja nije bila naknadna pamet. Imao sam, prilikom pisanja, još jednu veliku sreću – o svim segmentima Arsenove umjetnosti pisali su najveći, kao što su Igor Mandić i Tonko Maroević. Tko god je što značio u hrvatskoj kulturi, pisao je o Arsenu i to su bili apsolutno dragocjeni podaci, dodao je.

Foto: JOVICA DROBNJAK

Dvije knjige

Večer je dvjema izvanrednim izvedbama uveličala gospođa Gabi Novak, u pratnji Matije Dedića i Filipa Pavića. Glazbeni kritičar i publicist Hrvoje Horvat, koji je uz Galla predstavljao knjigu, istaknuo je žaljenje što kod nas postoje samo dvije relevantne knjige u Arsenu – ona spomenutog Igora Mandića te prekjučer predstavljena biografija.

– Da smo u nekoj drugoj zemlji, Muzičku bi akademiju nazvali po Arsenu Dediću. Ova je knjiga kulturno dobro koje bi, u nekim drugim sredinama, dobilo stotine nagrada, rekao je, na što je Matija Dedić duhovito dobacio: »Biografiju bi trebalo uglazbiti«.
I Gall i Horvat potom su se osvrnuli na, po njihovom mišljenju, najbolje albume Arsena Dedića te se prisjetili nekih trenutaka u kojima je na površinu izašao taj arsenovski britki humor i cinizam koji je, kako kažu, tako svojstven Šibenčanima, dok se u Splitu to naziva »podjebavanjem«.

– Razni su ga ljudi na različite načine doživljavali. Arsen je imao osjećaj za humor, ironiju i sarkazam. Neki ljudi, koji nisu znali njegovu šibensku pozadinu, nisu shvaćali da iza nečeg što zvuči brutalno, stoji ta tradicija Dalmacije, posebno Šibenika – to šibensko ruganje i Dedić se često »rugao« pri susretu s novinarima, posebno ako bi se s njima susreo prvi put.

Foto: JOVICA DROBNJAK

Jedinstven humor

Ante Tomić je to čak i objavio u intervjuu. Kao mladi novinar, došao je razgovarati s Arsenom i prvo mu je pitanje bilo: »U posljednje ste se vrijeme povukli u sebe?«, na što mu je Arsen odgovorio: »Ne, nego ću se povući u tebe, haha«. Da bi na kraju, nakon pola sata, Arsen rekao: »Ajde ća, dopizdija si i Bogu i vragu«. Nakon toga, Ante Tomić postao je najveći fan Arsena Dedića. Bio je to čovjek s kojim si mogao sjediti i satima pričati o svemu i svačemu. On je rekao da humor koristi u samoobrani, ali da je ljekovitost tog humora bila to što je on bio ne isključivo ironičan, već i autoironičan«.

Knjigu »Čovjek kao on« – punu osvrta na albume i najznačajnije koncerte, biografiju koja nudi uvid u fenomen jedinstvenog pjevača, kantautora, glazbenika i pjesnika te u mnogobrojne intervjue, autobiografske tekstove, kao i najrelevantnije zapise o svim segmentima njegova umjetničkog djelovanja, moguće je nabaviti u knjižarama. Osim spomenutih, program je svojim nastupom uveličao i stipendist zagrebačkog HNK-a Ivan Colarić.