Poklopilo se. Jednostavno se štošta poklopilo i to taman tako da se na međunarodni dan žena bude u Varaždinu, u Areni Varaždin, tamo gdje je pjevao, a bome i danas će, Zdravko Čolić.

K vragu, nije ni Varaždin na kraj svijeta, evo Neven je i suprugu našao u obližnjem Vidovcu, makar je Dalmatinac i bome, ne da mu ništa ne fali, nego se zaljubio u bučnicu skoro k’o u soparnik. Ali, to je neka druga priča.

Ovo je priča o pjevaču koji, svega mi, odbija stariti. Pa nabija komplekse onom tko je jedno dvadeset i kusur godina mlađi, a ne može na nogama izdržati bez bolova ni pola koncerta, bilo kojeg koncerta.

Ono malo valjane memorije kaže kako se zadnji put na koncertu Zdravka Čolića bilo prije više od 30 godina. Bilo je to u Zagrebu, u Domu sportova i sve zato što su na koncert žarko željele poći Mrvica i Ivana.

Dobro, znale su se i riječi svih onih davnih hitova, i onog u kojem su Podlugovi, i onog u kojem ti bude zlo od lošeg vina, i onog kad svira radio, taman da se pođe. A kad se već pošlo, i kad si mlad, i kad si novinar, onda završiš na tren i u garderobi sa zvijezdom koja normalnija ne može biti.

Pa razgovara o svemu, jer ga interesira sve, recimo medijsko stanje u Hrvata. Dalo bi se sada kazati da se stanje ništa popravilo nije, ali promijenilo jest, ali i to je neka druga priča. Vratimo se mi Čoli u Varaždinu.

Prije svega pohvaliti valja regulaciju prometa. Vidi se, nije to policajcima varaždinskim prvi put da usmjeravaju lijevo i desno puste automobile, a sve tako da gužve nema. Onda treba pohvaliti cijene u varaždinskoj dvorani, pivo plus bezalkoholni napitak sedam eura.

Dojam je da bi u metropoli to bilo znatno skuplje. Ono što valja pokuditi jest činjenica da je svakoj Areni jedan do dva zahoda malo. Da ne bi onih plastičnih čudesa pred dvoranom više bi se stajalo u redu za malu nuždu nego u dvorani. Sve su to međutim opake onog koji je po prvi put došetao do ove dvorane. Nikog drugog te sitnice nisu impresionirale.

Publika je bila tu da napuni dupkom dvoranu jer večeras pjeva Čola. I bome, napunilo se. Sve puno mahom žena svih godina, pa još žene koje znaju ama sve tekstove svih pjesma. Čovjeku je trebalo samo izaći na pozornicu i dignuti ruke u zrak, ali ne radi Čolić to tako makar je kadikad puštao masu da umjesto njega pjeva.

Samo, dok je onaj veći dio publike pjevao sve, potpisnik ovog teksta je znao stihove samo onog što ga je u mladosti pratilo. A pratilo ga je dugo, od podstanarstva u Supilovoj ulici kad bi se popeo na vrh zgrade kod tete Manje koja je navijala Čolu, do one nove godine na Čiovu za koje se više puta otpjevao cijeli repertoar. Da cijeli!? Vraga cijeli, otpjevalo se samo oni za što se mislilo da čini repertoar.

Jer, koncert u Varaždinu je pokazao da ima pjevač toga puno više, da snima i snima, da pokušava pratiti trendove i da vodi da je na pozornici puno svijeta pa da je bučno, za nijansu i bučnije nego li treba pa ga se katkad i slabo čuje na ovo jedno zdravo uho.

Čast žestokim fanovima, oni moraju znati sve, ali nek neke stvari ostanu u prošlosti, tamo gdje je recimo ona koja pjeva „ti si jedina od svih, koja dođe kada treba….”. Eh. I ah. Ako ne i uh.

Za više satna nastupa doveo je Zdravko Čolić na pozornicu i djevojke s električnim gudačkim instrumentima, a onda i hrpu plesača najrazličitije vrste, dok su na velikom led zaslonu dominirala srca i cvjetovi. Tako to bude za blagdana, tako to nalažu pravila službe i tako to publika valjda hoće. Ma, ništa mu od toga zapravo nije trebalo.

Jer em pjeva, em ima neku mimiku, neke geste, neke plesne pokrete koji su sitni, onako Redfordovski jedva primjetni ali odaju da se tu ipak gleda zvijezda. Samo, tko zna primjećuje li itko taj sitan vez.

Vremena su druga, vremena su od mladosti koja danas garant misli da su nove pjesme Čolićeve superiorne onim starima. I To je u redu, ima mladost pravo misliti što hoće.

Na povratku kući traži se uradak zvan „Zbog tebe”, pa se staje na brzinu nešto pojesti u lancu brze hrane, pa se prije spavanja konačno do kraja gleda još jedna epizoda „Gorskog liječnika” u kojoj se, u pitoresknim brdima, nježno zavode dr. Martin Gruber i agentica osiguranja.

Zdravko Čolić odradi cijeli koncert na nogama cupkajući i pjevajući, dok druge noge bole!? Kako, svega mu kako!?