Dovoljno je reći Toni Milun i Financijalac. Matematičar je to i serijal je to HRT-a koji je sveo matematiku, odnosno financijske pojmove na ljudsku mjeru.

Odavno nije na malim ekranima bilo formata koji stremio k tome da se na što jednostavniji, popularan način gledateljima objasni nešto tako stručno kao što su financijski pojmovi. Kako se zapravo rađao Finacijalac? 

– Ideja se rodila sasvim slučajno. Novinarka HRT-a Anita Cvetnić, pozvala me na kavu da joj pomognem oko izrade matematičkog kviza. Pričali smo o svemu i svačemu, da bi se rodile ideje za čak tri televizijska formata. Sva tri smo prijavili na natječaj HRT-a, a prošao je ovaj o financijama koja se meni najviše i svidio. Ideja je, dakle, Anitina. Zapravo, tri ideje, a nijedna nije moja, hahaha. Ideje se i rađaju u suradnji. Anita i ja, dva svijeta. Ona novinar, ja matematičar, a čudesa se događaju.

Znam da ste veliki zagovornik svekolike suradnje ljudi najrazličitijih zanimanja i interesa. 

– Tako je. Od jedne takve je nastao i Financijalac. A zašto objašnjavam matematiku ovako kako objašnjavam!? Meni se, nakon završenog fakulteta, dogodio jedan, možemo reći, peh. Naravno da sam htio raditi negdje gdje je matematika ‘jača’, da bi na kraju dobio posao u onim malo slabijim školama, u kojima naglasak nije na matematici. Morao sam sve to što objašnjavam pojednostaviti da učenici i studenti to shvate. To me je prisililo da promijenim način svog razmišljanja i to je, evo, ispalo dobro.

Više od 2500 videa

Međutim, možda bi sva ta zabavna podučavanja iz matematike, što ih se da vidjeti na you tube kanalu s vašim video klipovima, ostala samo na internetu da vas svoj javnosti poznatima nije učinio švicarac! 

– Istina, i meni se dogodio švicarac. Jednostavno nisam bio sposoban za kredit u eurima, nisam ga mogao dobiti jer mi je plaća bila mala. I kad je počeo švicarac rasti počeo sam proučavati o čemu se tu zapravo radi. Svašta sam otkrio, pa se počeo pitati – zašto sam bio kreditno sposoban za kredit u švicarcima, a ne u eurima, ako je rizik za švicarac veći. To se nije smjelo dogoditi!

Ali, kada ste odlučili ta saznanja i podijeliti sa svijetom? I kako to da nikada u vas nije bilo gnjeva, da ste vazda o tome govorili sa smiješkom makar ste se davili u švicarcima kao i 60.000 drugih građana. 

– Ne znam. Jednostavno mislim da svaku situaciju, kakva god bila, možemo okrenuti u pozitivno. Meni je moje iskustvo to pokazalo. Zapravo, mogu bit jako zahvalan gospodinu Zoranu Bohačeku iz Hrvatske udruge banaka. Išao sam, naime, po bankama i vidio da je znanje službenika vrlo loše. Znaju kako prodati proizvod, ali nisu stručni u onom što prodaju i uglavnom ne znaju odgovoriti na elementarna pitanja. Snimio sam video, a kad ga je gospodin Bohaček vidio napao me i rekao da je sramota da sam ja profesor matematike i da predajem mladim ljudima. Kad sam čuo da to govori cijeli me dan bolio želudac. Sutradan sam se međutim probudio s idejom da sve to iskoristim i okrenem u pozitivno. Krenuo sam analizirati sve opće uvjete banke, sve stavke koje postoje. Nisam stao dok mi sve nije bilo jasno, a na kraju je ispalo da mi je to znanje poslužilo za stvaranje Finacijalca.

Ljudi su nekog poput vas jedva dočekali. Iskoristili ste sve moguće komunikacijske kanale, pomažete djeci s matematikom besplatno, kamera vas voli. Odakle vam samo vremena za sve to!?

– I video što smo ih snimali iz matematike dogodila su se na prijedlog mog studenta koji se jako razumije u društvene mreže. On, ja i moji studenti informatičari i programeri udružili smo se i napravili taj youtube kanal pa danas imamo više od 2500 videa. Puno smo vremena uložili u to, znalo je biti i teško, ali nikada to nisam doživljavao kao posao.

Odvažimo se!

Kakve su reakcije na Finacijalca? 

– Reakcije su dobre. Pokušali smo svesti taj financijski rječnik na rječnik svakodnevice. Nije to uvijek moguće, ali pokušavamo. Idemo na uštrb stručnosti da bi smo pojmove objasnili ‘običnom’ građaninu. Željeli smo u svijet financija uvesti svakog čovjeka, da može kazati da razumije bit i da na tim osnovama krene dalje sam s proučavanjem.

Televizični ste, strah od kamere se ne vidi. Valjda su i sva ta snimljena video odradila svoje? 

– Apsolutno. A prije pet godina imao sam dva velika straha; strah od kamere i strah od javnih nastupa.

To vam ne vjerujem. 

– Znam, haha. Ogroman strah. Jako sam se bojao kamere, a javni nastup može ako je matematika u pitanju. Da me pak novinar nešto pita, odrezao bih se odmah. Sjećam se, snimali smo video i jednu sam običnu jednadžbu krivo riješio. Počeo sam se smijati i to me je opustilo. Sve je došlo na svoje s iskustvom. Puno se mladih ljudi boji svega. I sam sam se bojao svega, i to je u redu bojati se. Ali, napravimo taj korak! Odvažimo se! Sve novo što prvi put napravimo ispasti će katastrofa. Pa što onda. Nešto ćemo iz toga naučiti.

Puno pričate o mladima, o potrebi da naučimo djecu da ne budu uhljebi nego da hrabro idu naprijed. Odakle ta potreba?

– Velike su promjene u društvu. Tehnologije idu jako naprijed i potreba su tolike da bi svi našli posao da se 30 posto ljudi u Hrvatskoj posveti matematici i programiranju. Trenutno u EU nedostaje 400.000 računalnih stručnjaka, a mi imamo manje od 400.000 nezaposlenih. Klasična zanimanja odumiru. Sve više i više će nas zamjenjivati aplikacije, strojevi, ali nedostaje ljudi koji bi pisali te aplikacije.

Pa kad se bojimo matematike. 

– To je jedna stvar, a druga je ta da uopće ne kužimo koliko matematika pomaže. Danas je matematika svugdje. Ulazi u sve; znanost, pravo, medicinu. Svaka tvrtka danas ima internetsku stranicu, poslovanje će se sve više seliti na internet, a to znači da će svakom poduzeću trebati matematičar i informatičar. A mi imamo taj malo drugačiji, matematički mozak.

Što ćemo mi koji ga nemamo? 

– E, kad bi svatko naučio malo programirati, onda bi na neki način razvio taj aspekt programerski i matematički tako da se bolje razumije s informatičarima, da mogu bolje komunicirati. Jer, nema bez suradnje dobrog proizvoda. Potencijali su ogromni.