Baš na svoj način, a to znači tiho, nježno i diskretno, ali istodobno itekako dojmljivo, ispričala nam je na debitantskom abumu »Plavi avioni« svoju priču koprivnička kantautorica Anna Moor, pravim imenom Romana Pavliša.

Mada u zvukovlju koje koristi pri gradnji svojih pjesama prevladavaju electro i synth podloge, nepravedno bi bilo njezinu odličnu glazbu određivati terminima electro ili synth popa jer ona nudi puno više od čistoj zabavi uvijek okrenute pop glazbe.

Jednostavno, autorica je stvarajući ove stihove i glazbu punih šest godina željela predočiti nam što je i tko je, a za tu je priču odabrala glazbene izraze koji njoj najviše odgovaraju. To pak znači da na nenametljivu glazbenu podlogu koju uz synth čine i drugi instrumenti koji često glazbu znaju usmjeriti k obalama jazza, soula, r’n’b ili dream popa, ona dodaje svoj sneni glas kojim nam pripovijeda o svojim životnim iskustvima i spoznajama. S

ve to uobličeno je u 12 pjesama od kojih je uvodna »Balaena« nježan »kišni« instrumentalni uvod, a završna »Unreal« engleska verzija sjajne teme »Nestvaran«, jednog od ponajboljih trenutaka albuma.

Iskrene emocije

Očigledno težeći ponajprije iskrenom iskazivanju emocija Koprivničanka je stvorila dojmljivo i prije svega nepretenciozno djelo koje privlači baš tom svojom spontanošću i otvorenošću pa čak i oni kojima suvremena glazba utemeljena na elektroničkom pristupu baš i nije draga, itekako mogu uživati u ovoj priči koju Ana Moor slaže kroz pjesme koje na koncu čine čvrstu i uhu ugodnu cjelinu.

»Sreća nije zauvijek, mijenja oblik i spaja se s tugom« pjeva Anna u temi »Genovia« poručujući i to kako »duboko u meni postoji mjesto koje nitko neće pronaći«. No, suprotno tome ona u nizu pjesama svojim snenim glasom progovara o svom i svijetu oko sebe priznajući, primjerice, kako je možda i neostvarena te kako je »uvijek čekala nekog da je odvede iz ovog grada« te kako je »život kao rijeka duboka, rijeka je pored tebe protekla.«.

No, ta melankolija i sjeta ipak ne nadvladavaju jer usprkos svoj prolaznosti čuva sjećanja na lijepe trenutke djetinjstva (»Lutak«, »Shangai«) koji joj daju snagu za pozitivan odnos prema životu, smirenje i pomirenje koje je divno opisano u naslovnoj temi »Plavi avioni« u kojoj donosi odluku da se napokon vrati doma jer je dom pravi izbor nakon dugih lutanja – »Svijetom skupljala dijelove, sada gradim temelje«.

Brojni suradnici

Toj pozitivi okrenuta je i već spomenuta odlična »Nestvaran« sa slutnjom velike sreće, kao i vedra »Valove love« s divnim stihovima kao što su »Sve dok držiš me za ruku za mene je ljeto/Ne treba ni sunca dok imamo sve to« te s ljetnim pop elementima koji od ove pjesme mogu učiniti i rado slušani radijski trenutak.

U izradi albuma pomogli su mnogi pa tako produkciju potpisuje čak četvero ljudi – Marin Hraščanec, Luka Vidović, Anja Papa i Teo Golub, a među gostima glazbenicima su i Ivan Vidović (gitara), Marin Hraščanec (klavijature, klavir, programiranje, produkcija), Teo Golub (synth, programiranje ritma, prateći vokali, produkcija) indijski klavijaturist Arunawa Shonai Chaterjee, Helena Hraščanec, Rajnard Hraščanec i Melani Krog (prateći vokali), Hrvoje Štefanić (trombon), Ivan Grobenski (električna gitara i bas gitara), Tomislav Golubić (programiranje ritma), Nikola Milosavljević (električna gitara), Jerko Jurin (bubnjevi), Zvonimir Bajević (truba), Janko Novoselić (bubnjevi), Lana Janjanin (klavir), Konrad Mulvaj (programiranje ritma).

Za grafičko oblikovanje omota albuma zaslužni su Dinko Šimac i Dejan Halusek, a izdavač je Intek Music. Uz album je objavljen i kratki animirani film inspiriran motivima iz pjesama Anne Moor, a film je izrađen u programu za izradu videoigara Unreal Engine.