“Nećemo tako brzo zaboraviti ovogodišnji TIFF, tijekom deset festivalskih dana u punom smo smislu riječi osjetili zajedništvo i doživjeli sve ono pozitvno što jedna zajednica može i mora imati”, izjavio je nakon proglašenja nagrađenih filmova i službenog zatvaranja 45. izdanja Međunarodnog filmskog festivala u Torontu umjetnički direktor Cameron Bailey osvrnuvši se na tešku godinu u kojoj je (i) filmski svijet izmrcvarila pandemija koronavirusa primoravši i TIFF na svoje prvo digitalno izdanje pa dodao, “obratili smo pozornost na pozive za boljom prezentacijom i brojnijim sudjelovanjem filmova svih onih koji su do sada bili u manjini i čije smo glasove i misli ove godine čuli glasnije i konkretnije nego ikada ranije.”

A do to nisu samo isprazne protokolarne riječi i izlizana komunikacija kakve obično čujemo od političkih struktura i moćnika koji oblikuju globalnu svakodnevicu dokaz su i nagrade 45. TIFF-a. Slučajno ili ne svi nagrađeni filmovi pršte od “političke korektne” angažiranosti baveći se “trendovskim” temama koje seciraju društveni, politički, etnički, vjerski, ekološki… ukratko humanističko egzistencijalistički bitak u svojem najčišćem primordijalnom obliku u ne baš optimističoj sadašnjosti u kojoj se suvremeni svijet koprca u beskrajnim raspravama o utjecaju društvenih mreža koje preoblikuju ljudsku psihu, općoj digitalnoj dehumanizaciji i gubitku osobne sigurnosti u vladavini nezaustavljivog i podivljalog korporacijskog kapitalizma na čijem vrhu sjede globalni igrači carskih moći. I slučajno ili ne, sve nagrađene filmove u najvažnijim festivalskim kategorijama potpisuju žene.

Kineska filmašica

People’s Choice Award osvojiila je kineska filmašica Chloe Zhao za Nomadland, nomadska odiseja koja duboko uranja u cestovnu mitologiju pionirske američke romantizirane nevinostii kao druge strane medalje današnje trumpovske tviterske podivljale države zvijeri, nakon Zlatnog lava na nedavno završenoj 77. Mostri nagrađena nastavlja s uspjesima i najavljuje bogatu žetvu nagrada na svjetskim festivalima i nominacije za Oscare.

Već tradicionalno filmski festival u Torontu sigurna je oskarovska kladionica, posljednjih osam godina svi filmovi koji su na TIFF-u osvojili glavne nagrade bili su i nominiran za Akademijin zlatni kipić u kategoriji najboljeg filma. Za očekivati je da će se nominacijama okititi i One Night In Miami, redateljski prvijenac američke glumice Regine King kojoj je pripala druga nagrada prema glasovima publike, u kojem redateljica komornim dramskim tonovima kreira imaginarnu večer u kojoj se susreću četiri afroameričke mitske figure: legendarni Cassius Clay (kasnije poznat kao Muhammad Ali), slavni igrač američkog nogometa i glumac Jim Brown, soul zvijezda i borac za civilna prava Sam Cooke i moćni političar i zagovornik prava crnačke manjine u Americi početkom 1960-tih Malcolm X.

Treće mjesto osvojila je kanadska redateljica i scenaristica Mohawk korijena Tracey Deer za film Beans, spoj intimne priče o odrastanju i društveno angažirane drame o političkoj borbi za svetu zemlju predaka i etničko naslijeđe inspiriranoj osobnim životnim iskustvima redateljica i stvarnim sukobom iz 1990. godine u Quebecu između vlasti i indijanske zajednice Mohawk.

Nerealan, ali suludo zabavan

Najboljim dokumentarcem publika je proglasila Inconvenient Indian u režiji Michelle Latimer, kanadske redateljice u čijoj se biografiji navodi urođeničko Algonquin Metis podrijetlo, a isti je film osvojio i nagradu Amplify Voices Award za najbolji dokumentarac.

Riječ je o adaptaciji nagrađivana publicističkog djela Thomasa Kinga koji se bavi duhovnom i kulturnom kolonizacijom autohtonih sjevernoameričkih stanovnika.

Nagrada za najbolji film u popularnom žanrovskom programu Midnight Madness otišla je u ruke novozelandsko-kineske filmašise Roseanne Liang za feminističku akcijsku horor pulp fantaziju Shadow In The Cloud u kojoj se pilotkinja (Chloe Grace Moretz kao Ellen Ripley za generaciju Y) u Drugom svjetskom ratu bori protiv čudovišta u avionu ujedno i pod paljbom japanskih lovaca.

Nerealan do bola, ali suludo zabavan žanrovski B-film koji u sjećanje prizivan epizodu Zone sumraka Nightmare at 20.000 Feet” i gremlinom na krilu putničkog aviona.
Iako je 45. TIFF ponudio tek pedeset naslova, prošle godine prikazano je točno tri stotine trideset i tri filma, i bez uobičajenih holivudskih poslastica i prestižnih premijera američkih autora, moglo se vidjeti niz zanimljivih naslova za svačiji ukus.

Što se još gledalo?

Među ostalima to su i Limbo (odlična britanska humorna drama Sirijca Bena Sharrocka o beznađu migranata smještenih u dehumaniziranoj vukojebini škotskog priobalja); inspirativan dokumentarac I Am Greta (pogled u intimni svijet daleko od medijske halabuke i masovne popularnosti švedske tinejdžerice, miljenice svjetskih masa i aktivistice u borbi protiv globalnoj zagrijavanja i klimatskih promjena Grete Tunberg); Druk / Another Round (izvrsna tragikomična drama Thomasa Vinterberga o izazovima života i krizi srednjih godina o četvorici prijatelja koji provode eksperiment o “lakoći življenja” s 0.05 alkohola u krvi s Madsom Mikkelsenom u jednoj od najboljih uloga u karijeri); Violation (izvrstan uznemirujući psihološki horor britansko-kanadskog dueta Madeleine Sims-Fewer-Dusty Mancinelli, slow burning chiller eksplicitno realističnih prizora o osveti za silovanje koji bi se dopao Michaelu Hanekeu, u epizodnoj ulozi povaljuje se zagrebačka glumica Cintija Ašperger koja živi i radi u Kanada); Ete 85 / Summer of 85 (kampovski razigrana, tinejdžerska homoseksualna ljetna romansa s elementima noir trilera, ambijentirana u koloritne 1980-te u normandijskom turističkom gradiću povratak je u formu Francoisa Ozona); Asa Ga Kuru / True Mothers (emotivna drama japanske filmašice Naomi Kawase i miljenice svjetskih festivala elegantno je, i za autoričine standarde i neuobičajeno energično režirana, priča o dobro stojećem bračnom paru koji godinama nakon posvajanja kontaktira majka dječaka koja želi uspostaviti odnos sa svojim djetetom) a odličan utisak ostavila je i japanska drama Miwa Nishikawa / Under The Open Sky, dirljiva i tragična priča o srednjovječnom bivšem yakuza članu koji se po izlasku iz dugogodišnjeg zatvora susreće s poteškoćama na putu iskupljena i resocijalizaciji.