Uobičajenim nekim jezikom, onim kojim se najavom priopćuje da neki film dolazi u naša kina, recimo da će se od ovog četvrtka, 10. studenoga u hrvatskim kinima diljem Lijepe Naše prikazivati božićni film za djecu »Kapa«.

Premijera mu je večeras u zagrebačkom CineStaru Branimir taman da se zapljeskati može onima koji su ga radili. I zaslužili su, a da jesu zna vaš novinar, koji je imao taj privilegij da film pogleda i prije nego je došao u kina, da ga pogleda pa da shvati da svoj osvrt mora početi nečim drugim.

Darija Kulenović Gudan

Priču valja početi od činjenice da je ovom filmu – koji je i slovenski, luksemburški, slovački i hrvatski – koproducent Dim studio. Priču valja početi od otvaranja ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala i dodjele Nagrade Albert Kapović za ponajbolji producentski rad. Priču treba početi od toga da je posthumno nagrada dodijeljena prerano preminuloj producentici Dariji Kulenović Gudan, koja je Dim studijom pomicala granice i mogućnosti hrvatskog filma.

A radila je to tako da je uvijek imala na umu kako djeca i mladi imaju pravo na dobar film. Pa je tu »Balavica«, »Moj dida je pao s Marsa«, »Laboratorij na kraju svemira«… Kako rekoše oni koji su nagradu dodjeljivali, ostavila nam je Darija kreativnost, empatičnost i reski humor. Svega toga dade se naći i u filmu »Kapa«, što ga redateljski potpisuje Slobodan Maksimović, koji je izjavio: »Film »Kapa« je najbolji slovenski božićni odnosno novogodišnji film za djecu jer je i jedini takav koji je ikada snimljen. Možda čak i u regiji.«

Foto: ŽELJKO STEVANIĆ

Vrijeme čuda

Junaci filma »Kapa« su devetogodišnji dječak Erik, koji živi u domu za nezbrinutu djecu i sedmogodišnja djevojčica Lucija, koja živi u posvemašnjem obilju dobrostojeće obitelji. Božićno je doba, i Erik i Luce imaju neke svoje želje, ona onu da ima mlađu sestru i psa, a on onu da Božić provede sa svojim problematičnim roditeljima.

No, kako je Božić vrijeme od čuda, paru koji na prvu ne dijeli ama ništa slično, dogodit će se svega i svačega, taman da shvate da razlika među njima i nema, ili bar nema previše, odnosno ne bi ih smjelo biti. Nećemo spojlati ništa, ali nije teško pretpostaviti da se u priči pojavi i jedan šarmantan pas, baš kao ni pogoditi tko mu od naših junaka na koncu nadjene ime. A tu je, kako Božiću i dolikuje, cijela bulumenta zanimljivih Djedova Mrazova.

Autor ovog teksta je, međutim, kapitulirao i prepustio se ugodnom »nedjeljnom« gledanju, bukvalno zbog prve scene. A tamo Erik, koji sjedi na wc-u i čita – strip! Čita strip, onako kako smo svi čitali stripove, ili barem ono što piše na kutijama deterdženta, da nas slova i slike vode u neke druge svjetove dok obavljamo što se obaviti mora. Danas klinci sa sobom vuku mobitele, dakako, ako nisu štićenici kakvog doma poput Erika.

Foto: ŽELJKO STEVANIĆ

I za djecu, i za odrasle

Sve se te razlike između dvaju svijetova, a takvih svjetova i razlika oko nas itekako postoji i ima, daju u filmu na suptilan, pametan način. Tako to traže filmovi koji uče da su čuda moguća, a ljudske neke vrijednosti važne i prevažne. Veliku ulogu je tu odigrala i televizična Ljubljana u kojoj je mahom film sniman, snimalo se i u Zagrebu, a lijepo je vidjeti i Franu Maškovića kako igra Lucijinog oca onako baš kako treba, da je razmazi svojom očinskom nemogućnošću da joj išta zabrani i da je pusti da sama do nekih vrijednih saznanja dođe.

Film je, zapravo, taman takav da roditeljima što će djecu odvesti u kino dade misliti kada to i zašto ostarimo toliko da nam se čini da čuda više nema i da je štošta važnije od ljudskosti, a onda da o tom počnu s djecom i razgovarati.

Već dva priznanja

A koliko će se svidjeti djeci, pa još u ova doba kad se od holivudskog šarenila, brzine i glasnoće ni ne vidi da lijepih klasičnih priča ima!? Povijest uči, i bliža i daljna, kako ne treba djecu podcjenjivati. Dok »starci« traže kontekst i logiku, dok traže zamjerke na koješta, najmlađa publika pusti da je film takne ili ne takne i razumiju sve.

Da bi moglo biti da je ovo prvo najizglednije, to da ih takne, svjedoči činjenica da je »Kapa« već osvojila vrijedna međunarodna priznanja, bila najbolji film Dječjeg programa Sarajevo Film Festivala 2022., baš kao što je osvojila i Nagradu publike KinoKino festivala u Zagrebu.

Grijeh bi bio ne kazati da je dvoje mladih glavnih glumaca, a to su Gaj Črnič i Kaja Podreberšek, posve lijepo odradilo svoj posao, a važno je spomenuti da je film sinkroniziran na hrvatski jezik te sufinanciran, između ostalog, sredstvima HAVC-a i HRT-a. Uoči same premijere redatelj Maksimović reče da se tu radi o divnoj i poučnoj priči o stjecanju prijateljstva između dječaka koji nema ništa i djevojčice koja ima sve. Velika je to i vrijedna lekcija, to da su takva prijateljstva moguća. Prepoznala je to, nema sumnje, i sjajna Darija Gudan Kulenović.