Giovanni Jakovac, crikvenički konceptualni umjetnik koji svoja medijska i koncertna pojavljivanja dozira i svaki put na drugačiji način svoj rad predstavlja publici, objavio je novi nosač zvuka »Kad se pretvorim u Giovannija«. Riječ je o nastavku trilogije koji slijedi nakon prvog dijela, albuma »Elegije o jednoj ljubavi«.

Razgovor sa psihijatricom

Jakovac kaže kako je ovim albumom, zajedno sa svojim suradnicima, još jednom pomaknuo granice vlastite umjetničke slobode. Glazbu za sve skladbe potpisuje talentirani glazbenik Vedran Ljubenko, glazbeni producent je genijalni Jakov Zadro, dok je provokativne i fantastične fotografije svojim objektivom ovjekovječio Igor Kleščić. Dizajn album djelo je Željka Miljkovića.

“Ovo je moj dosad najosobniji album. Nakon »Elegija o jednoj ljubavi« ovo je nastavak prikaza mog psihičkog i fizičkog stanja. Pjesme sam zamislio kao razgovor između mene i moje psihijatrice gdje ja govorim o svojim traumama, žaljenju, problemima, dilemama, strahovima i svega onoga s čim se čovjek mora nositi.

Posebno zahvaljujem svojim psihijatricama na pomoći; doktorici Danieli Petrić i Tanji Grahovac. Ljudi koji me ne poznaju privatno, već jedino vide mene kao personu na pozornici uvijek u ekstravagantnim kostimima, naglašenoj šminci i specifičnim scenskim nastupom, doživljaju me tako kako me vide. No, to baš i nije tako kako sve izgleda.

Kada se pretvorim u sebe i suočim se sam sa sobom, sa svim svojim strahovima, dilemama, razmišljanjima, traumama i u konačnici prije spavanja prihvatim sebe onakav kakav jesam, tada postajem Giovanni“, kaže umjetnik koji potpisuje sve stihove na albumu.

Promijenimo sebe

Jakovac smatra kako u životu svi glume nekoga drugog sebe jer im je tako lakše. Duboko u sebi svi znamo tko smo, no potrebno je mnogo hrabrosti da se suočimo sami sa sobom, pogledamo se u oči i shvatimo ono što uistinu jesmo.

“Život postaje vrlo težak i svaki dan je nova borba, zato je lakše kada glumimo ono što nismo, a što se događa kada nakon napornog dana legnemo u krevet sa svojim razmišljanjima? Tada smo sami sa sobom i ostajemo sami sa sobom.

Sa svojim mislima i svojim pitanjima na koje možda u tom trenutku nemamo odgovore. Tada se u biti mi pretvaramo u sebe, barem na neko vrijeme. Suočiti se sam sa sobom je najteže na svijetu. Prihvatiti sebe, realnost koji nas okružuje, ljude koje nas okružuju, kaos u kojem živimo.

Ne smijemo nikako zaboraviti da na ovom svijetu imamo samo sebe i ako se želimo uistinu promijeniti, tada krećemo od sebe. Možda ne možemo promijeniti svijet, ali možemo promijeniti sebe. Ako promijenimo sebe, promijenili smo čitav svijet. Promjene su proces, a ne događaji i smatram da se sve u životu događa s velikim razlogom“, dodaje.

Vizualni dio

Proces promjene u sebi i u sebe vrlo je važan jer da bez obzira na to koliko je teško, lakše je kad se pretvorimo u sebe i shvatimo ono što uistinu želimo.

“Fotografije u albumu prikazuju pravog mene. Bez ikakve kostimografije, šminke i ostalih popratnih elemenata. Jednostavno sam nag predstavljajući sve svoje fizičke mane. Mnogima je možda tabu se skinuti nag, no prihvatiti sebe sa svim svojim manama je bilo za mene otkriće.

Vrlo važan je vizualni dio albuma, same fotografije koje predstavljaju srž mene kao osobe. Sa svim svojim borama, nepravilnostima, tetovažama stojim ispred objektiva ogoljen. Upravo tako sam se osjećao i kada sam pisao pjesme.

Kažu da je poezija prostitucija duše, a ovim djelom sam htio dati cijelu svoju dušu i pokazati ljudima onakvima kakvi jesu. Upravo takva je i naslovnica albuma. Meni su prikrivene oči da ne vidim svijet oko sebe, ljude, realnost, već da u svojim mislima pretvorim sebe u ono što jesam. Suočim se sam sa sobom i shvatim ono što jesam i ono što želim.

Igor Kleščić je napravio fenomenalne fotografije koje su napravile simbiozu između glazbe i vizualnog identiteta. »Kad se pretvorim u Giovannija« ostaje djelo koje ne govori samo o meni, već je poziv da se pretvorimo u sebe, prestanemo biti ono što nismo, suočimo se sami sa sobom i krenemo dalje. Jer svaki dan je novi početak i uvijek krećemo ispočetka. Sami sa sobom”, zaključuje Jakovac.