Žestoki alt rock izraz i dalje je jedini mogući izbor za One Possible Option, sjajan riječki rock sastav koji četiri godine nakon debitantskog albuma »No King« novim radom ne samo da potvrđuje sve dobro što se o njima pričalo nakon prvijenca, već i dokazuje kako riječki i hrvatski alt rock ima još jedan bend koji po svemu može u utrku s predstavnicima tog glazbenog izraza iz bilo kojeg dijela kugle zemaljske..

Ogromna energija

Album »Eter« nudi ritmički iznimno moćan i razarajući čvrsti zvuk koji traži aktivnost tijela i duha, a ta je glazbena slika plod sjajne međuigre instrumenata, upečatljivog vokala te odličnog korištenje za čvrsti rock zvuk netipičnih instrumenata (synth, gudači). Kad se sve to spoji s tekstovima koji bježe od laganih tema i uglavnom »režu« po negativnostima, bilo općim, bilo osobnim, onda na koncu dobijamo mračan i žestok rock album koji će sjajno funkcionirati »u slušalicama«, a još upečatljivije na pozornici koja je još i bolje mjesto za isijavanje ogromne količine rock energije koji nudi eter zvukovlja grupe One Possible Option.

Iskrenost je sve, tvrde u uvodnoj »Honesty is Everything« u kojoj agresivnost ne donosi samo sjajna izmjena žestine i tiših dijelova te spoja bas gitare i rifova, već i psovački prijeteći tekst u kojem se traži krajnja iskrenost jer je to, poigrajmo se riječima, »one possible option«. Ti udari u tijelo i mozak potom se nastavljaju u odličnoj »Ths is Broken« koja je, usprkos naslovu, puna pozitive jer je očito kako je usprkos tome što je puno toga pošlo po zlu, optmizam još uvijek tu, a taj »No Surrender« stav prate baš moćni udari gitara i sjajna ritam sekcija.

Slična joj je po nepristajanju na poraz i isto tako dinamična i pomalo manično ritmična »Not OK« s nizom dobrih dionica pratećih vokala i odličnom ulogom syntha. »Eart INC« kritika je svijeta današnjice okrenutog beskrupuloznoj zaradi koja od čovječanstva čini daleko najgramzljiviju životinjsku vrstu – »We made a mask to feel alive, and now we can’t escape« – stih je koji prate žestoki alt rock udari koji idealno odgovaraju poživinčenju ljudskog soja koji je na jedan način na udaru kritike i u pjesmi »Majesty« u kojoj se uspješno poistovjećuju inače potpuno suprotni pojmovi majesty (veličanstven) i mizery (jad, bijeda). Tom pjesmom polako se naznačuju donekle sporiji trenuci albuma od kojih je prvi mračna, pomalo i horor balada.

Duhovna faza

»No Applause« koja uz izvrsno korištenje gudačke sekcije na jedan način ponavlja nužnost potrebe za, bez obzira na cijenu, krajnjom iskrenošću iz uvodne pjesme albuma. Ako se u ovoj pjesmi osjeti dašak filmske glazbe, onda je on itekako uočljiv u sinematskoj »Paper Planes« u kojoj nam je priča o prolaznosti života predstavljena kroz baladičan izraz s povremenim psihodeličnim alt rock dodacima. Za kraj bend čuva naslovnu temu, jedinu otpjevanu na hrvatskom jeziku.

Distorzirane gitare, moćan i žestoki ritam te tekst koji se može tumačiti kao prelazak života iz materijalne u duhovnu fazu, ali i kao slika osobnosti autora teksta koji nam priča što bi sve mogao i želio biti kad postane eter, odličan su završetak ovog dojmljivog rock albuma koji, kako sami članovi kažu »velikim dijelom borba između one strane koja zastupa ljubav, suosjećanje i empatiju s onom drugom stranom koja zastupa ego, ambiciju i nadmetanje«.