Foto; RTL Press
'Teško da bih mogla zamisliti da trenutačno radim išta drugo, ali promjena okoline i neki novi izazov ponekad stvarno može biti poticaj', kaže Šošić
povezane vijesti
- Dajana Šošić: “Kada se kamere ugase razgovara se puno opuštenije, ostaje žal što se neke stvari ne izgovore’
- Osigurajte izradu audioknjiga za Hrvatsku knjižnicu za slijepe i otvorite im put u svijet znanja i mašte!
- Ivanka i Mrle prisjetili se djetinjstva i pokazali stare fotografije: “Roditelji, pazite što vam djeca slušaju”
Doktorica komunikologije, novinarka RTL-a Dajana Šošić ovih je dana promovirala svoju knjigu »Društvene mreže i televizija«, no povod za razgovor s njom za naš tv prilog Petkom bio je njen prelazak na ovu televiziju nakon 15 godina rada na HRT-u. U danom intervjuu dala je svoje viđenje suvremenog televizijskog novinarstva, ali i otkrila što ju je ponukalo da krene u novinarske vode, te »crtice« iz privatnog života kao što su recimo štiva i autore koje voli čitati, te ponešto i o najvažnijoj ženskoj temi – modi.
Za početak nam recite što je bilo presudno što ste nakon 15 godina rada na HRT-u prihvatili ponudu RTL-a?
– Novi izazov. Bila sam stvarno dugo na HRT-u, od fakultetskih dana. Naučila sam jako puno, stekla puno prijatelja, ali ponekad je promjena prirodna i dobro dođe, radi nekog novog impulsa ili energije… Ponekad se čovjek s novim izazovom ponovno zaljubi u ono što radi! Oduvijek sam voljela ovaj posao i iako ponekad misliš, kad si pod stresom ili u gužvi ili satima stojiš i čekaš na jednu izjavu, što mi sve ovo treba, ipak je ovo posao koji ti se stvarno uvuče pod kožu.
Tako da teško da bih mogla zamisliti da trenutačno radim išta drugo, ali promjena okoline i neki novi izazov ponekad stvarno može biti poticaj. A i s obzirom na to da većinu ljudi i kolega znam od prije, ponekad i zaboravim da mi je sve skupa još nova okolina i sredina, jer su mi svi na neki način poznati otprije; bilo s terena bilo s televizije.
Obožavam pisati
Doktorica ste komunikologije. Kao novinarka počeli ste rano raditi, već u studentskim danima. Što vas je privuklo novinarstvu?
– Pa uvijek sam nekako mislila da ću se baviti pisanim novinarstvom, raditi u novini, pisati kolumne… Obožavam pisati i čitati još od malih nogu, ali sam nekako završila na praksi na televiziji – i protegnulo se na sljedećih 15 godina.
Kad je riječ o novinarstvu, postoji li osoba koja je utjecala na vas kad ste bili mladi i od koje ste imali što naučiti?
– Puno sam učila od svih usput, najviše naravno od ljudi s kojima sam počela raditi. Najprije sam radila u “Dobrom jutru”, pa u “Zagrebačkoj panorami”, na HRT-u 4… Od svakog otkineš neki dio koji ti se svidi, koji ti je važan, zapamtiš ga i zadržiš za sebe.
Što vam se najviše sviđa u radu na RTL-u, a što možda nije bilo prisutno u prethodnom tv angažmanu?
– Sviđa mi se što je sustav puno efikasniji, odnosno manji i brži od prijašnjeg sustava, manje je ljudi, svi su dosta povezani i međusobno komuniciraju oko razrade tema i ideja. Mislim da je to jako važno za priču taj dan, jer ponekad su rokovi stvarno kratki i super je kad ti bilo tko uskoči s nekom idejom, brojem telefona ili makar onom zadnjom rečenicom kad zapneš na kraju priče. A tu su naravno i snimatelji, montažeri i svi uključeni u dnevni rad i svi naravno na kraju dana na neki način ovisimo jedni o drugima, tako da bez timskog rada u ovom poslu na kraju dana nema ništa.
Blagdani za novinare!
Po vašem mišljenju, u kojoj se mjeri promijenio način rada na televiziji od vremena kad ste vi počinjali raditi na dalekovidnici?
– Sada su u cijeli proces puno više uključene i društvene mreže kao izvor informacija, često i medijske platforme preko kojih se snimaju sugovornici na daljinu, što je osobito bilo korisno u ovo doba izolacije. Prije je snimanje mobitelom bilo teško zamislivo, danas se i time novinari znaju poslužiti… Puno je brži protok informacija, a time su i vijesti brže i kraće.
S obzirom na društvene mreže i portale, gledatelji za razliku od nekada kad su ljudi čekali Dnevnik doma kako bi se informirali, sada do kraja dana svi više-manje znaju sve informacije. I to je nešto čemu se televizija ustvari prilagođava, na način da se traži neki drugi kut, ugao i dodatna analiza, kako bi vijest koja je već tijekom dana viđena i na kraju dana bila svježa i zanimljiva gledatelju.
Baš sam nedavno izdala knjigu »Društvene mreže i televizija« i ustvari je utjecaj medijskih platformi i društvenih mreža na televizijski program već dugi niz godina ogroman, od onog pozitivnog dijela kao što je korištenje društvenih mreža kao izvora informacija ili za prenošenje izjava, do onog negativnog kad je upravo izjava na društvenoj mreži jedino što možeš taj dan dobiti, a svi koji rade na televiziji znaju kako se priopćenje ili objava na društvenoj mreži ne može usporediti s takozvanom snimkom.
Da imate »magični štapić«, šalu na stranu, odnosno da imate mogućnost mijenjati neke stvari u radu na televiziji što bi to bilo? Na koji način biste unaprijedili i kakvu biste novinu uveli i u samom programu?
– Pa… Neradne blagdane za novinare! Za to bi stvarno trebao čaroban štapić (smijeh).
Volim sport i treninge
Otkrijte nam u kakvom štivu volite uživati u slobodno vrijeme. Kakve se knjige mogu naći na vašem noćnom ormariću?
– Jako volim serije, filmove, veliki sam ljubitelj… Nema toga što osobito sada u doba korone nisam pogledala… Volim ići u kino, volim jako i dokumentarne filmove, recimo »Medena zemlja« mi je bio izvrstan. Što se tiče štiva, volim dobre krimiće i trilere. Stieg Larsson mi je bio izvrstan, volim Orhana Pamuka, Elenu Ferrante, Fredrika Backmana… Čitam stvarno sve redom… »Tomu« sam pogledala više puta i stvarno me oduševio – i rastužio i nasmijao…
Da morate birati neko drugo zanimanje, što bi to bilo?
– Zaista ne znam… Možda spisateljstvo, to mi je oduvijek bila želja.
Izgledate lijepo. No, znano je da je televizijska šminka teška. Otkrijte nam neki svoj tajni ritual ljepote i uživate li među svoja četiri zida biti bez trunke šminke?
– Ne volim previše šminke općenito i s godinama sve manje.
Za vaš poziv važno je uvijek dobro izgledati pred tv kamerama. Kako održavate liniju i u kakvoj hrani uživate kad vam se pruža prilika za to?
– Volim dosta sport i treninge. Idem na jogu, u teretanu, na Sljeme kad god mogu – i kad mi se ne da ili nemam volje ili sam umorna trudim se prisiliti da odem i uvijek se poslije osjećam bolje.
Odjeću ne bacam
Kad je riječ o modi, što volite odjenuti kad ne morate na posao?
– Volim modu, a na poslu često nosim sako, košulje i poslovna odijela. Sve što je ustvari najprimjerenije za ovaj posao, pa volim privatno odjenuti nešto skroz drugačije i opuštenije. Ne pratim previše neke modne zakone, nosim što mi se sviđa, ali pete su obavezne! Kad se spremam, uvijek unaprijed u glavi imam neku kombinaciju, tako da sam gotova doslovno za 15 minuta. I nikada ne bacam odjeću, uvijek sve taložim i slažem, kao zatrebat će to opet jednog dana, pa nakon pet godina iskopam u ormaru nešto što me razveseli kao da je novo!
Što biste savjetovali mladima koji gaje želju i ambicije da počnu raditi na televiziji?
– Nema prečaca, korak po korak!
Život novinara nije jednostavan. Uspijevate li izbalansirati privatni i profesionalni život?
– Može se sve izbalansirati, samo treba malo organizacije. Iako ima dana kad ti se čini da je to nemoguće i da ništa ne stižeš, ali ima dana i kad se sve nekako posloži, pa se nađe vremena za sve. Imam dosta energije i volje, tako da mi ustvari nikada nije dosadno. Dosada je nešto što mi nikako ne leži.