Nakon što je uglavnom snimao i svirao za druge, hrvatski glazbenik i producent Pave Ruić, poznatiji pod umjetničkim imenom Pueblo Ruiz, odlučio je i sam napraviti album, a ta je odluka dovela do debitantskog albuma »Ništa urbano, samo ruralno«.

Deset ponuđenih pjesama (plus remiks jedne) potvrđuju da je odluka bila dobra, a raznovrsnost i šarolikost i tema i glazbenih izraza potvrđuju taj neplanski pristup, ali istodobno i dozu kreativnosti zbog koje bi šteta bilo da se Ruić/Ruiz nije odlučio na avanturu zvanu soloalbum.

Duhovit završetak

Album otvara duhovita »Privremeno nedostupan« koja kroz disco pop okvire predstavlja uspješno poigravanje i ismijavanje telefonske komunikacije, govornih aparata sličnih varki stvorenih zbog komunikacije, a usmjerenih k – ne komunikaciji.

Slijedi također duhovita »Uglavnom«, plesni spoj funky ritma, latina i popa s dalmatinskim dijalektalnim posebnostima i kritikom suvremenog košmara koje nude TV programi koji su »prigodno štivo« većini ljudi.

Odlična je u ideji i realizaciji »The Padeži« koja se svodi na nabrajanje padeže hrvatskog jezika i pitanja koja uz njih idu, a sve dobre plesne okvire nešto bržeg ritma. Nakon ove tri ugodne rasplesanosti, otkvačenosti i duhovitosti slijedi prva mračnija jer u temi »Pusta tlapnja« Ruiz kaže kako je sve ispraznost, taština i pusta tlapnja.

No, taj mračniji dio ne traje puno jer već u »Ništa mi ne fali« svjedočimo u pjesmi koja govori o željenom uspjehu na »estradi« poletnom disco ritmu uz odličan bas i dobre back vokale. Iz disco okvira u »Neki čudni avioni« ulazimo u plesni latino folk gypsy ritam koji odudara od mračnog teksta antiratne pjesme o bombardiranju gradova.

Vrlo dobra »Što će meni ovaj grad« dobra je kritika loših strana života u gradovima u kojima sve više nedostaje prostora i normalnog mirnijeg načina života.

Bageri su zauzeli njegovo misto, pjeva Ruiz uz pratnju koja uspješno spaja zvuk popa i Mediterana, a ta se kombinacija potom čuje i u brzoj i power popu i prevlasti dobrih gitara okrenutoj »Pametnome dosta, Pt.1« kroz koju opet slušamo primjedbe usmjerene k negativnostima suvremenog načina života.

Foto: Press

Prince iz Aliexpressa

Završetak albuma je, kao i početak, iskričavo duhovit pa tako u zaista odličnoj »Spize puna kesa« kroz opis svega što je u vrećici punoj spize svjedočimo ismijavanju potrošačkog pristupa života i ovisnosti o trgovinama na koju su danas mnogi svedeni.

Dijelovi melodije baš su dalmatinsko zabavnjački, što dodatno pojačava duhovitost kojoj svjedočimo i u završnoj »Kada čujem djela tvoja«, duhovitoj poskočici koja je glazbeno i dalje na tragu klasičnih Adria sound zabavljača, a tekstualno je čista ironija sa stihovima poput: »Ostavi se prijatelju gitare i pisme, kada čujem djela tvoja, govno mi se stisne!«

Govoreći o svom debi istupu, Ruić je rekao da nije imao namjeru snimiti soloalbum.

– To mi nije bilo ni na kraj pameti. Htio sam snimati druge, kantautore, učiti se o snimanju i miksanju radeći s drugim ljudima. Ali drugih ljudi nije bilo. Tako da morao sam početi smišljati tekstove, akorde i ono najgore, to sve otpjevati.

Pa onda sve to snimiti s ovo minimalno opreme i znanja što imam. Eto, uspio sam dogurati do kraja, do svog prvog samostalnog albuma, doduše petog koji sam snimio, ali na prethodna četiri snimao sam samo bas gitaru, a ovdje sve instrumente.

Radio sam sam stvari koje inače rade timovi ljudi. Prince iz Aliexpressa. Nije to za pohvalu, to je živa pokora, ali problem je što to mene zanima. Volio bih da me neke pametnije stvari zanimaju, a ne glazbena produkcija.

Oduvijek me zanimalo, ali oprema je onomad bila skupa, a možda ne toliko skupa koliko sam ja bio nezreo pa mladost i pare potratio po diskotekama i kafanama umjesto u neki kompresor i dilej, rekao je nekadašnji član Postolara Trippera.