Ove se subote po prvi puta koncert održao u velikoj kupoli na nedavno postavljenoj konstrukciji na Adamićevom gatu. Nastupili su Nipplepeople, dvojac koji već godinama svira svoj specifični elektro pop, a čiji koncerti uvijek privuku velik broj ljudi, stoga nije čudilo da je kupola još i prije njihovog dolaska na pozornicu bila krcata ljudima.

Ovog su puta Nipplepeople nastupali u svojim karakterističnim crno-zlatnim kostimima, a u koncert su uveli svojim već prepoznatljivim stilom – uvodnih, otprilike 15 minuta, izvodili su jednu dugu kompoziciju, odnosno spoj više njihovih pjesama u jedan fluidni aranžman.

Praksa je ovo koja je gotovo postala zaštitni znak njihovih koncerata, a kojom, makar u početku, zadržavaju tu svoju mistiku odgađanjem prvog pozdravljanje publike.

Izveli su tako “Balkan express”, “Ne volim te”, “Imam novi broj”, “Bolji” i svoje brojne druge hitove, a ono što je zapravo najvažnije za istaknuti vezano uz pjesme koje su izvodili jeste to da se čini kako, iz koncerta u koncert, mijenjaju aranžmane, dodaju im i oduzimaju, konstantno ih unapređuju i osvježavaju. Na taj način se njihove već poprilično poznate melodije gotovo uvijek uživo mogu čuti u nekom novom obliku, što stvara potpuno drukčije koncertno iskustvo.

Što se samog prostora tiče, najavljivano je kako je kupola kapaciteta za 800 ljudi, a koliko ih je sinoć zapravo bilo, u ovakvoj je kružnoj konstrukciji doista teško procijeniti. Posjetitelji i posjetiteljice često su se kroz večer kretali prostorom cijelog GAT-a, primjerice, mnogi koji su stajali blizu izlazu, bez obzira na to što postoji šank i unutar velike kupole, odlazili su zbog blizine i gužve na šank koji se nalazio kod kontejnera, ili bi pak malo bili na koncertu, a malo u blizini Adventske ponude. Ovakva su kretanja uobičajena i na koncertima i festivalima te ne bi trebala biti problematična, no ovaj ih prostor teško podnosi zbog načina na koji je postavljen prolaz od jednog do drugog dijela GAT-a, a koji nikako nije fluidan.

Osim toga, mora se priznati i kako je neobično bilo biti tik do mora, a u poprilično zatvorenom prostoru koji ipak ima protok zraka, no bez pogleda i posljedično bez svijesti o mjestu na kojemu se nalazimo, što svakako ukazuje na potpuno odcjepljenje od prirodnog konteksta uslijed trajanja festivala potrošnje, a što je isti princip koji se primjenjuje i u drugim konzumerističkim hramovima – isključivanje bilo kakvih kontakata s “vanjskim svijetom”.