Na Impulse Festival zagrebačka kantautorica Nina Romić sutra dolazi predstaviti aktualni, hvaljeni album »Jezero«, i to u ambijentu palube Botela Marina. Romić je glazbeno debitirala albumom »Daljine« 2010., a drugim albumom »Ptice« osvojila kritiku diljem Hrvatske i regije, nakon čega je uslijedio niz prestižnih nominacija i nagrada.

Osim vlastitog glazbenog stvaralaštva, Nina Romić je svojim djelovanjem izrazito doprinijela i razvoju hrvatske kantautorske scene kroz razne projekte, među kojima se posebno ističe Začarana Močvara. Impulse festival prilika je da riječka publika u većem broju doživi prošlogodišnji hvaljeni album »Jezero«, na kojemu je Romić glavna suradnica i aranžerka glazbenica i multiinstrumentalistica Jelena Galić.

Zaokružena priča

Prošlu godinu za vas obilježilo je izdavanje sjajnog i prihvaćenog albuma »Jezero« koji je naišao na pozitivnu reakciju publike, ali i kritike. Sjajne recenzije vodećih medija popraćene su trima nominacijama za nagradu Rock&Off, ali i nominacijom za Porin u kategoriji najboljeg alternativnog albuma. Kako komentirate ova priznanja?

– Razumijem da su nagrade i priznanja tek jedan aspekt putovanja, doživljavam ih kao poticaj izvana koji mi pomaže istraživati dubine unutarnjeg svijeta. Sve me ovo inspirira da još više osjećam glazbu koja se nalazi u meni i da više osjetim te spone koje me povezuju s mojom publikom. Ono što mi oni daju natrag je za mene neprocjenjivo. Osjećam se zahvalno i blagoslovljeno primajući ovakva priznanja za svoj rad, i gledam na to kao još jedno lijepo iskustvo koje me vezuje uz rad na cjelokupnom albumu »Jezero« koji je, doista, za mene bio putovanje koje me mnogočemu naučilo. Sretna sam što smo na ovaj način zaokružili priču i sada s lakoćom mogu krenuti u neke druge glazbene priče.

U jednom intervjuu ističete da je još 2019. godine nastala ideja za album »Jezero«, no planove je poremetila pandemija nakon koje je album ipak dobio novo kreativno usmjerenje. Gdje se dogodila promjena, kako se finalno »Jezero« razlikuje od svoga početnog koncepta?

– Gledajući unatrag, sve se odvilo onako kako je trebalo za mene. Nakon izdavanja albuma »Sloboda« (2018.), tekstovi novih pjesama povukli su me u drukčiji tematski smjer i trebalo je vremena dok skica albuma nije počela dobivati jasne obrise u mojoj glavi. Dolazak pandemije bio je ključan za ovaj album, dramatično mijenjajući kontekst u kojem sam dotad radila.

Prvi put sam se suočila sa situacijom gdje je sve stalo. Ta pauza bila je važna za album, prisiljavajući me da zastanem i preispitam svoj dosadašnji pristup kreaciji pjesama s bendom. Shvatila sam da se ono što zaista želim razlikuje od onog u čemu sam bila do tada, i tijekom sljedećih nekoliko mjeseci razišla sam se s dotadašnjim članovima benda, nastavljajući dalje uz suradnju s Jelenom Galić, kontrabasisticom i aranžerkom.

Promjena se najviše očitovala u zvuku kojim sam željela prenijeti osjećaje kroz ove pjesme, a Jelena je od samog početka znala podržati te ideje. Svojim doprinosom, pjesme su oživjele i dobile novu dubinu. Kroz atmosferu sam željela otvoriti vrata svog unutarnjeg svijeta, a kada se pridružio Silvio Bočić, album je dobio svoj konačni oblik.

Foto: Marina Uzelac

Unutarnji svjetovi

Imena vaših albuma nose snažan impresionistički potencijal, mahom referirajući slike prirode i osjećaja slobode. Kako izgleda vaš proces stvaranja, što vas inspirira?

– Kroz motive prirode uvijek sam nastojala obuhvatiti jednom riječi dominantan motiv koji je krojio moj svijet u tom razdoblju stvaranja. Često je to bio neki neobjašnjiv unutarnji impuls koji me vodio više nego što sam ga svjesno birala kao naslov. Za mene su unutarnji svjetovi uvijek bili beskrajno vrelo inspiracije, nešto čemu sam se uvijek vraćala, ponekad nesvjesno, a ponekad svjesno. Proces stvaranja i dalje ostaje velika mistika za mene, i prihvatila sam ga takvim.

Ne postoji određeni redoslijed u kojem se stvari događaju – ponekad nastaju stihovi prije glazbe, ponekad je obrnuto. Sve je nekako povezano, glazba nadahnjuje stihove, i obrnuto. Postoji neki tajanstveni ritam unutar tih procesa koji diktira sve, dovodeći nas do upravo ovakvih pjesama. Ranije su me više zanimali međuljudski odnosi, površinski slojevi, dok me danas više privlači ono što leži ispod, ono nevidljivo. Nevidljivo koje zapravo kroji našu realnost, dok istovremeno mislimo da smo mi ti koji biraju. Kroz glazbu eksperimentiram s formama pitanja i odgovora, razjašnjavanjem, iskoračivanjem, rušenjem iluzija, suočavanjem sa strahovima – ukratko, putujem kroz prostor koji sam nekada promatrala s čežnjom, misleći da je nedostižan za mene.

Sve više se otvaram inspiraciji koja dolazi iz različitih izvora – može to biti priroda, duboki razgovori s prijateljem, prisutnost druge osobe ili čak san. Što sam više prisutna u svom životu, postajem osjetljivija na divne trenutke koji su već pjesme prije nego što ih i napišem.

Soundtrack »Jezero« prati i film u realizaciji produkcijske kuće »šta će oni« koji na svojevrstan način istražuje složene odnose čovjeka i moderne civilizacije. U jednom intervjuu rekli ste da ste nekoć bili zainteresirani za kratki film, preciznije kratki eksperimentalni film. Koliko vam je vizualni dio priče bitan u realizaciji cijelog koncepta?

– Audiovizualni format filma za pjesmu »Jezero« poslužio je kao idealno sredstvo za izražavanje unutarnjih previranja koja sam sažela u tih sedam glazbenih minuta. Dok pjesma predstavlja duboki i ogoljeni dijalog sa samim sobom, kratki film istražuje složen odnos čovjeka i moderne civilizacije. U njemu se prepliću sirovo prikazani osnovni ljudski nagoni i potreba za bijegom iz civilizacije s neizbježnom silom povratka u udobnost i često dekadenciju modernog života.

Glavni lik koji je briljantno interpretirao Josip Kolić, nosi priču sugestivno, a dramatičan završetak otvara jednako mnogo pitanja koliko pruža odgovora. Ponosna sam na tu suradnju jer su suradnici stvorili djelo koje savršeno korespondira s atmosferom, dodatno produbljujući ono što sam željela izraziti pjesmom »Jezero«. Dugo sam tragala za ovim spojem slike i zvuka, gdje jedno pojačava drugo, i ovo je upravo ono što sam željela postići.

Kantautorske večeri

Prve sobne glazbene snimke podijelili ste na portalu Earbugs. Moglo bi se reći da su ti snimci utrli put vašoj glazbenoj karijeri. Kako pamtite svoje glazbene početke i scenu tih godina?

– Uskoro će proći čak dvadeset godina od tih vremena, pa ne mogu s potpunom sigurnošću reći da sam sve detalje zadržala u sjećanju. Ipak, ta razdoblja su duboko usađena u uspomenama, romantično me dodiruju svaki put kad se prisjetim tih prvih koraka. To su bila vremena otkrivanja, buđenja svijesti, doba foruma, sporog interneta, dijeljenja glazbe na CD-ima te konzumiranja albuma kao cjeline…

Ljudi s portala Earbugs pružili su mi prvi poticaj, dali su mi vjetar u leđa kada sam započela ovaj put na kojem sam i danas, a to nikada neću zaboraviti. Scena je tada bila živa; zahvaljujući internetu, bilo je toliko uzbudljivo otkrivati da nisi sam, nego da još ima ljudi poput tebe diljem cijele regije. Naravno, uz mnoge druge koji su činili tadašnju alternativnu scenu vrlo uzbudljivom i živom. S obzirom na to da nas je bilo jako malo na kantautorskoj sceni, smatrala sam da je bilo vrlo važno pokrenuti neku priču, da se i naša glazba čuje.

Godine 2007. u MMC-u Kopriva na Ilici pokrenula sam program Kantautorskih večeri na kojima su nastupali neki od mojih kolega kao što su Mika Male, Ante Perković, Bebe na Vole, Zvonka Obajdin, Luka Belani, Voland Le Mat na zajedničkim koncertima. Ideja je bila jednostavna: naviknuti ljude na koncept intimnih koncerata.

Vođena intuicijom i podrškom svih uključenih, kao i moje prijateljice Jasmine koja nam je nesebično otvorila vrata Koprive, organizirala sam te večeri. Zapravo, često se prisjećam fenomenalnih trenutaka provedenih u tom predivnom umjetničkom prostoru, ispunjenom drvenim umjetninama, s kaminom u kojem je vatra tinjala…

Sutra nastupate na Impulse Festivalu. Kada ste posljednji put nastupali u Rijeci i što pripremate za publiku?

– Prošle godine, nakon zagrebačke promocije, imale smo i malu riječku, kada smo Jelena i ja akustično nastupile na Ričini u sklopu akcije za očuvanje Ričine pod nazivom »Ljubav za Ričinu«, zajedno s mnogim umjetnicima i predavačima. Prije toga, bilo je zaista davno, 2019. godine, sa Sandrom Bastiančićem u Starom gradu. Jako se radujem ponovnom nastupu pred Riječanima i susretu sa starim prijateljima. Jelena i ja pripremamo intiman set od nekoliko starijih komada za kontrabas i gitaru, uz naše neizostavne pjesme s albuma »Jezero«. Također, dat ćemo naslutiti što nam je u planu za buduće projekte…