Hrvatska pop diva Nina Badrić, koja spaja generacije od tinejdžerica do njihovih baka, u Rijeci će na Dan zaljubljenih održati koncert u Centru Zamet, čemu se i sama posebno veseli. U ovom razgovoru podijelila je s nama tajne svog uspjeha, ali i skrovite nježnosti koje je nadahnjuju dok piše svoje pjesme.

Pjevačica i kantautorica prošle je godine obilježila trideset godina na estradnom hrvatskom nebu na velikom rođendanskom koncertu u zagrebačkoj Areni. Svoje najdraže pjesme, od starih hitova do novih pjesama, podijelit će i s riječkom publikom na velikom koncertu za Valentinovo jer pozornica, pjesma i publika su njeni najveći životni pokretači.

U razgovoru nam otkriva kako nastaju njene pjesme, čemu se najviše raduje, ali i one male svakodnevne besmislice koje se opliću oko nje dok smišlja nove pjesme. A upravo pjesma i nježnost njena su životna estetika upletene u suptilnu ženstvenost koju otkriva u svojim stihovima. Ipak, neumoljivo prijeporna upravo je ona bila najznačajnija na njenom putu do uspjeha.

Opatiju i Kvarner nosi u duši još od prvog susreta, još otkad se se prije dvadeset godina ovjenčala s čak pet Porina.

Zbog toga ovdje uvijek rado navraća. Ipak, o svojim najvećim ljubavima, pjesmi, publici i miru koji je pronašla na mističnom Hvaru, govori s posebnim sentimentom, baš kao prava zaljubljena žena.

Želja će se konačno ostvariti

Uskoro se družite s nama, riječkom publikom, veselite li se Valentinovu u Rijeci? Kako doživljavate riječku publiku?

– Jedva čekam doći u Rijeku, u grad gdje sam 2004. godine doživjela najljepšu noć u karijeri na dodjeli nagrade Porin. Osvojila sam pet Porina upravo u Rijeci i to je noć koja se pamti za čitav život. Ostala sam dužna sve ove godine napraviti konačno veliki koncert u tom gradu koji mi je donio toliko sreće.

Hoćete li nam barem malo otkriti što ste pripremili za koncert na Valentinovo?

– Sve one pjesme koje ljudi vole. Od početka moje karijere pa do trenutačnih aktualnih pjesama. Jedva čekam stati na pozornicu i zajedno s riječkom publikom napraviti noć za pamćenje.

Ovo je prvi veći koncert nakon vašeg obljetničkog koncerta u Areni, kako je to biti sjajna zvijezda već 30 godina na hrvatskom estradnom nebu?

– Zamislite… Trideset godina karijere, a nikada nisam imala veliki koncert u Rijeci! Pa ja još uvijek imam neostvarenih želja, a za Valentinovo ću ostvariti i ovu želju.

Foto: ANDREJA DAMNJANOVIĆ

Moje srce gori uvijek za ljubav

U neimenovanim mjestima i zaljubljivim prostorima vi uvijek pričate i pjevate o ljubavi, što ona znači za vas intimno? Koliko ljubavi u životu imate?

– Moje srce gori uvijek za ljubav, a onda i takve ljude srećem kroz život. Puno je ljubavi u mom životu da bih svaki dan mogla plakati od radosti. Neki dan sam bila u Opatiji. Naručila sam čaj i limunadu i djevojka koja radi u restoranu me je počastila… Samo je rekla »hvala ti za sve«. Pa, zar to nije ljubav?

Upisali ste se na hrvatsku pop scenu kao pop diva, pa kao svaka diva ponekad djelujete pomalo nedostupno, no čini se kao da time štitite najosjetljivije dijelove sebe. Je li to bilo teško naučiti?

– Nešto čovjek i nauči putem. Npr. kako se zaštititi, što dugo godina nisam znala. Nosila sam srce na dlanu kao neka luda. A onda sam dobila po »lampi« puno puta. Tu se čovjek nauči ne nositi svoje bisere svakome.

Vaše su pjesme vrlo prijemčive kod svih generacija, kako tome doskočite?

– Ponosna sam što su na svakom mom koncertu makar tri generacije. To je trajanje. Kada vas zavoli mama, pa i njezina kći, a i baka dođe na koncert. Nema ništa ljepšeg nego kad ispred sebe vidite sve generacije ljudi. No tu zaslugu ne mogu pripisati sebi. To su napravile pjesme.

Za Fosile me veže čitav život

Nedavno, na dodijeli Zlatnog studija, pjevali ste pjesme Novih fosila i komentirali ste kako to nije bio nimalo lak zadatak. Ima li još nekih starijih kolega prema kojima osjećate takav respekt, ili ste možda bili njihov fan pri odrastanju pa su na neki način ostavili traga u vašem glazbenom stvaranju?

– Za Fosile me veže čitav život. Oni su bend mog djetinjstva, Zagreba odrastanja. Njih baš volim! Sve njihove pjesme su obilježile moje prve poljupce, jer mi u Zagrebu smo obožavali Nove fosile. Imam veliko poštovanje prema tim ljudima i ogromnu ljubav za njih. I imala sam veliku tremu pjevati njihove pjesme dok oni sjede u prvom redu. Ja sam bila njihov fan kao dijete i čekala sam satima da uspijem kupiti kartu kada su oni negdje nastupali.

Volite i Beatlese, ima li još nekih glazbenih imena koja posebno draže vaš glazbeni ukus?

– Sva glazba koja me je oplemenila je glazba koja dira najtanje emocije. Volim prave artiste, velike pjesme i izuzetne interprete.

Vaše pripadanje glazbi je dio vašeg habitusa, ali što to primjerice znači u vašoj svakodnevici? Kako zapravo nastaju vaše pjesme, tekstovi?

– Ni ja sama ne znam otkuda dođe baš taj stih ili melodija, ali mislim da su to nataložena osobna iskustva koja izađu kao potreba na papir.

Publika je za mene svetinja

Sve hvale uvijek upućujete svojoj publici, kažete kako vas hrabre i potiču i u onim manje lijepim životnim trenucima. Ipak, kakve osobe tražite, imate pored sebe, u svom privatnom životu, tko je prvi koga nazovete kad želite podijeliti svoju radost ili tugu?

– Publika je za mene svetinja. Pa ja na koncu i postojim zbog tih ljudi koji me vole i bodre. Njima dugujem najviše svoju karijeru i dokle oni budu htjeli, dotle ću i ja trajati. Važno se okružiti makar jednim čovjekom od povjerenja, a Bogu hvala takvog imam uz sebe.

Uvijek ste beskompromisno na strani žena, ali kad biste se opisivali što biste, koje svoje osobine biste stavili na prva mjesta opisujući svoju snagu ženstvenosti?

– Mi žene smo krhka bića, bez obzira na snagu koju imamo i nosimo. Ipak, mislim da nas se treba paziti i s nama postupati nježno. Za sebe mislim da sam izuzetno jaka osoba, ali opet u istoj mjeri iznimno nježna. I to je moja dobitna kombinacija (smijeh).

Ima li to utjecaja i na to kad birate s kim ćete izvesti duet na pozornici, naime imate nekoliko pamtljivih dueta s Massimom, Mirzom Šoljanom, a zadnji s Petrom Grašom… Koji je ključ biranja partnera na pozornici?

– Pjesma je ta koja donese suradnju među nama, naprosto u nekoj pjesmi jasno čujete određenog glazbenika… Mada, ja volim i pomalo neobične i neočekivane suradnje kao izazov.

Kako biste komentirali današnje stanje na estradi? U kojem se smjeru razvija glazbena estetika kod nove generacije?

– Vrijeme će pokazati koje pjesme će ostati iza mladih izvođača, al’ ja volim tu scenu i meni je primjerice Grše odličan. Stvara u meni neku radost dok ga slušam.