Nemalo je onih koji će na spomen »Gliste, emisije Radio Rijeke koja već punih trideset godina ide svake subote od 16.30 do 18 sati, reći kako je riječ o klasičnom, komercijalnom juke boxu sastavljenom od domaćih pjesama, posebno onih iz »MiK regije«.

U jednom su djelu u pravu, no nama koji smo ipak pažljiviji, pasioniraniji pratitelji »Gliste«, ta priča ima znatno drukčije, silno višeslojno značenje.

Prije svega ona je za nas jedan, uz Ferlinovu Tužibabu petkom, od najsnažnijih i najiskrenijih komunikacijskih kanala koje je Radio Rijeka ostvarila u svom novijem dijelu postojanja.

Ona je u velikoj mjeri »glas naroda«, a narod uvijek treba poštovati i cijeniti. Ona je k tome bila i uvijek jako moćna pozornica na kojoj se definirao ČaVal, a nećemo pogriješiti ni ako kažemo kako je »Najdraža Rijeko« autora Damira Badurine, aktualna himna Grada Rijeke, kojoj je u toj birokratsko-teritorijalnoj formi također trideset godina, pravo na tako značajnu ulogu dobila zahvaljujući i »Glisti«.

Što o svemu misli i kako je doživljava dugogodišnji glavni urednik Alen Čemeljić, uostalom i on je na Radio Rijeci od kako je – »Gliste«.

Snimila: Ana Križanec

Stalni slušatelji

– Mogao bih dugo pričati o »Glisti«, sjećam se, recimo, kako je nastala. Sjedili smo u redakciji Josip Krmpotić, Robert Ferlin i ja, nas trojica smo se tada izmjenjivali u programu subotom poslijepodne, i razgovarala o nekom stalnom sadržaju u tom terminu. Složili smo se da mora biti kontakt sa slušateljima, na to smo nadogradili top listu, htjeli smo da bude lagani sadržaj.

Na kraju kada smo krenuli s »Glistom slušatelji su je shvatili vrlo ozbiljno, ljutili se ako im ne bi dali dovoljno vremena za sve njihove glasove, kontrolirali su jesmo li upisali sve glasove za njihovog favorita, tako da smo odmah znali da smo pogodili s »Glistom«.

Sjećam se i kako je »Cesarica« brzo zasjela na vrh i kako je Joso od Gibonnija prilikom proslave neke od »Glistinih brojnih obljetnica uspio izvući priču kako je pjesma nastala u njegovoj kuhinji, dok je gledao svjetlost kroz prozor. Sjećam se i kada mi je Coce došao u studio najaviti »Ribare« koji su se počeli vrtjeti na »Glisti« i ubrzo su zauzeli sam vrh ljestvice.

Nebrojeno je uspomena vezano uz »Glistu u čijem smo se vođenju najprije izmjenjivali Joso, Ferlin i ja, kasnije su mene dopali neki drugi radni zadaci pa sam izašao iz emisije, ali kad god bih morao uletjeti kao zamjena, činio sam to s guštom upravo zbog te komunikacije sa slušateljima od kojih smo svašta mogli doznati, zabaviti se s njima, a brojni su postali stalni gosti.

Iva Pavletić Crnić je jednu od stalnih slušateljica nazvala caricom Bakra i industrijske zone Kukuljanovo, sjećam se stalnog kontakta i s gospođom Kukuriku s Trsata, pa naš vjerni slušatelj iz grada Frane Petrića Cresa, zatim vjerni slušatelji iz Zagreba, Slovenije, dakle ne samo iz našeg kraja. »Glista« je postala sinonim za subotu poslijepodne i jedna od najpopularnijih naših emisija.

Godinama ju je uređivao legendarni Đuza Stojiljković kojem smo odmah u ponedjeljak ujutro morali predati prikupljene glasove, nakon njega je to radio Albert Petrović, a sada je to zadatak Lucijana Kostrenčića.

U pravu si, »Glistu« se može promatrati višeslojno, usudio bih se čak reći da se radi o fenomenu, ali njezina temeljna karakteristika je upravo ono zbog čega je i nastala – komunikacija sa slušateljima do koje je Radio Rijeci izuzetno stalo i na kojoj je u krajnjoj liniji Radio Rijeka, kao jedna od najslušanijih radijskih postaja u Hrvatskoj, a i šire, izgradila svoj imidž.

Lucijan Kostrenčić s ekipom iz 2014. godine, Foto: Facebook

Ponavljanje do 20 tjedana

O »Glisti« je bilo zanimljivo razgovarati s Lucijanom Kostrenčićem, dugogodišnjim glazbenim urednikom Radio Rijeke i pravom enciklopedijom podataka o jednoj od najdugovječnijih emisija hrvatskog etera. Uostalom, kako je istaknuo i Čemeljić, Lucijan je njezin aktualni urednik.

– S »Glistom smo počeli prije trideset godina, ratne 1993. Broj emisija je već dobrano nadmašio 1500, a imala je ta emocija koja svake subote traje punih sat i pol vremena i raznih promjena propozicija. Nekad, u našim počecima, nismo imali limitiran broj ponavljanja istih pjesama. Pa smo došli do toga da Oliverovu »Cesaricu« ili pjesme Duleta i Bonace kao što je to »Beli, Cres i Lubenice«, odnosno Cocine »Ribare«, nije bilo moguće zaustaviti, ponavljali su se više od stotinu puta, trajale su pune dvije godine.

Uvidjeli smo da to nije dobro, da priječi dolazak novih pjesama, da bismo danas dopustili ponavljanje do 20 tjedana. S time da glazbenici koji to postignu, s drugim pjesmama ne smiju ulaziti na »Glistu« deset tjedana, pojašnjava nam Kostrenčić.

Razloga za tako naizgled stroge propozicije, svima nama koji smo samo slušatelji »Glista« djeluje kao istinski izraz volje naroda, ima ipak poprilično. Jedan od njih je i davanje prostora mladim interpretima koji se putem »Gliste« probijaju do slušatelja.

– Oduvijek smo pazili da se prostora u eteru daje glazbenicima s našeg, šireg riječkog prostora, onima koji se pojavljuju na MiK-u, kao i svima drugima koji posjeduju kvalitetu i trebaju dobiti priliku. Ono što se kroz ovih trideset godina dogodilo je i digitalizacija glasanja, a tu su se, pa i kod nekih istinski iskusnih i poznatih pjevača, pojavile i zloupotrebe pa se znalo događati da pojedinci preko sljedbenika i fan klubova »nabildaju« više glasova nego svi ostali na »Glisti« zajedno, zaključuje Kostrenčić.

Iva Črnjar Ivančan i Iva Pavletić Crnić, Foto: Facebook

Osjećaj za komunikaciju

I još nam jednom, posebno iz »pisanih« medija, pokazuje kolika je odgovornost radiopostaja, posebno onih iz HRT sustava koje imaju i obavezu promocije regionalnih kultura, na ravnomjernom i pravičnom »puštanju« glazbe, glazbenika, kao i glazbenih žanrova. Kod »Gliste« djeluje da je prije svega zabavna, ali nakon razgovora s Kostrenčićem čini se da je ona itekako i – edukativna.

Kad pak dođemo u sferu voditelja koji su se pojavljivali u »Glisti«, odgovor može biti i – svi. Ali ipak, »Glista« traži jednu sasvim specifičnu vještinu, točnije traži naglašeni osjećaj za komunikaciju s valjda najširim mogućim spektrom ljudi, slušatelja, unutar zone istinski velikog dosega u kojem je Radio Rijeka dominantan medij, a to je u nekoliko država. Točnije, otkako je digitalnog radija – cijelog svijeta.

Ima »Glista« bezbroj svojih jako, jako vjernih slušatelja, stvorene su i nebrojene prisne veze na relaciji voditelj – slušatelj, tako da se toj emisiji uistinu može dodijeliti i značaj svojevrsnog sociološkog fenomena. Uostalom, emisija koja traje 30 godina, koja je osvojila mnoge koji se nisu ni rodili kad je ona krenula, baš kao što je iz ovog našeg svijeta ispratila i nemalo onih koji su s njom definitivno prigrlili Radio Rijeku kao najdraži medij. Ili da parafraziramo slogan Radio Rijeke – nije »Glista« sve što svira.

Josip Krmpotić i Duško Jeličić-Dule, Foto: Arhiva