U subotu 5. travnja u Pogon kulture dobrodošli su svi koji vole vruće! Šomi i Jimmy posljednjih četrdeset godina čine duo pod nazivom Neki to vole vruće, a skorašnji koncert u Rijeci podsjetit će na njihove znane pjesme. »Medu moj i šećeru«, »Zagrli me nježno«, »Djevojko«, »Teška vremena«, »Kakva noć«, »California« i »Bojler« samo su neke pjesme koje su obilježile rad dvojca iz NTVV. Kao zagrijavanje za koncert u Pogonu kulture, donosimo intervju s Miroslavom Stanićem Jimmyjem te Silvestrom Dragojem Šomijem.

Jeans generacija

Kakvi su odnosi s Rijekom i Kvarnerom, što grupe Neki to vole vruće, što vaši osobni?

Jimmy: Ne znam iz kojeg razloga, ali u Rijeci nismo svirali 30-ak godina. Na zadnjem koncertu Dvorana mladosti bila je prepuna, a publika je cijelo vrijeme pjevala s nama. Tako da mi je to mala zagonetka. Ali dobro. Eto prilika da se to ispravi. Moji osobni odnosi su odlični. Već godinama ljetujem na Lošinju, točnije u Artatoreu.

Šomi: Ustvari, kad malo bolje razmislim, nikakvih odnosa ni nema. Ne znam čijom je to krivnjom, možda smo mi bili inertni ili nismo imali dobar menadžment, ali naša je želja uvijek postojala. Sada ćemo je konačno ostvariti i siguran sam da ćemo se svi skupa dobro zabaviti i uživati.

Nedavno ste, za Valentinovo, održali zagrebački koncert u Tvornici kulture. Kakvi su vaši dojmovi s koncerta i priželjkujete li slično i u Rijeci?

Jimmy: Na zadnjem je koncertu u Tvornici bilo fenomenalno. Uživali smo zajedno s publikom u super atmosferi, tako da ni u Rijeci ne očekujemo ništa manje.

Šomi: Ma, koncert je bio uistinu izvrstan! Jako smo se dobro osjećali u rasprodanoj Tvornici, a ta nas je sinergija s publikom ponijela tako da smo dali sve od sebe i potpuno se prepustili osjećajima. Voljeli bismo da isto tako bude u Rijeci.

Okupljate li još uvijek jeans generaciju? Je li jeans svojevrsni dress-code publike na vašim koncertima?

Jimmy: Nema dress-codea (smijeh), ali »Jeans generacija« je u svakom slučaju pjesma s kojom se publika poistovjetila. To je pjesma koja je uvijek aktualna. Ona govori o zajedništvu i poziva na zajedništvo, a to nam je uvijek potrebno. Pogotovo u današnje vrijeme otuđenosti i trke za materijalnim vrijednostima.

Šomi: Naravno da jeans nije dress-code koji je nužan, ali je nužno da svi skupa pjevamo »Jeans generaciju« i oživimo uspomene i znam da će tako i biti, bez obzira na to kako će tko biti odjeven.

Foto: MARIO KRIŠTOFIĆ

Evociranje uspomena

Kako izgleda publika na vašim koncertima? Jesu li to redom slušatelji koji vas prate od osamdesetih ili ima i mlađih?

Jimmy: Mislim da imamo sreće što našu publiku danas čine sve generacije. Nekada nisam obraćao pažnju na to, možda jer smo tada i sami bili mladi pa nam je bilo normalno da je u publici naša generacija. Uvijek se iznova iznenadim kad u prvim redovima ugledam mlade ljude, ljude koji se nisu ni rodili u vrijeme nastanka naših najvećih hitova.

Šomi: Najmanje je onih koji su nas slušali osamdesetih. Naše pjesme su se prelile na mlađu publiku, tako da je među publikom većina mladih i to zahvaljujući našim pjesmama koje su već odavno evergrini i koje su opće prisutne.

Koja pjesma na vašim koncertima poluči najjaču reakciju publike?

Jimmy: Ima ih nekoliko. To su: »Teška vremena«, »Jeans generacija«, »Kakva noć«, »Bojler«, »Medu moj i šećeru« itd.

Šomi: Ma, ima ih dosta, ali ja bih izdvojio neke: »Teška vremena«, »Jeans generacija«, »Bojler«, »Kakva noć«, »California«, »Zagrli me nježno«…

Kako danas čujete i slušate pjesme koje su nastale prije, primjerice, četrdeset godina; pjesme koje ste vi stvarali prije četrdeset godina? Neke od njih su evergrini, neke su dokument vremena…

Jimmy: Snimili smo zaista mnogo pjesama. Neke od njih žive i danas i, kako kažete, postali su evergrini, a neke nisu dosegle taj status, što ne bi ni bilo prirodno. Stoga, kada danas slušam pjesme nastale tijekom naših početaka, pogotovo ove koje nisu tako popularne, zna me iznenaditi tekst ili neka melodija i pitam se kako smo i zašto tako nešto stvorili, hahaha. To ne mislim nužno u negativnom kontekstu, već se čovjek zapita kako mu nešto prođe kroz glavu i na što je tada mislio. Na neke pjesme pak gledam kao na svoje remek-djelo i drago mi je što sam ih na jednak način slušao tada i sada.

Šomi: Uvijek nam ih je drago i lijepo čuti jer nam evociraju puno uspomena, a i danas su redovite na play listama radioprograma.

Svi na ples!

Imate li svoju najdražu pjesmu NTVV-a?

Jimmy: Meni je osobno teško odgovoriti na to pitanje jer sam autor pjesama i svaka mi je na svoj način najdraža, ali ako baš moram birati, s obzirom na to da volim »laganice«, reći ću da su to »Ne zaboravi« i »Zagrli me nježno«.

Šomi: Ma ne, sve su mi drage.

I za kraj, gospodo, kojim biste stihovima iz pjesama NTVV-a najavili vaš skorašnji riječki koncert?

Jimmy: Svi na ples, puni smo dinamita; Svi na ples, ma ‘ko za pamet pita; Svi na ples, ovo je naše vrijeme; ovo je prava noć za nas.

Šomi: Zagrli me nježno neka traje vječno… Ljubi me polako, ostanimo tako dok ne osvane…