File orade, beurre blanc, čimule, rissole s ružmarinom, komorač. Ili, janjeći rack u bilju, chimichurri s inćunima, prženi batat, paljeni poriluk. Eto dileme zbog koje bi, lako moguće, kakvo Buridanovo magare imalo gadnih problema.

Ozbiljan jelac, misli čovjek, tu može imati samo slatke muke, ali da će ostati gladan, to se nije činilo opcija, tek možda teoretska neka mogućnost. No, kad je Hell’s Kitchen u igri sve je, eto, moguće.

Tom Gretić

Dođete, sjednete, jedete

No, počnimo mi od početka priču o našem gostovanju na snimanju jedne od epizoda RTL-ova novog velikog kulinarskog projekta zvanog Hell’s Kitchen Hrvatska. Krenimo od činjenice da je gdjekoji pripadnik sedme sile dobio poziv da sjedne među goste restorana pred koje će stići sve ono što se spravi, bilo u plavoj, bilo u crvenoj »vražjoj kuhinji«. Na zadanom smo mjestu u zadano vrijeme. Momče sa slušalicama oko vrata nas pozdravlja i daje kratke uputu vezanu uz pravila ponašanja u studiju.

– Dođete, sjednete, jedete – sažima ono bitno.

I da, s onom ili onim s kim dijelite stol nemate što drugo nego razgovarati, s obzirom na to da mobiteli moraju biti postrani. Nimalo slučajno stol broj šest zaslužili su dijeliti nižepotpisani i novinarka Jutarnjeg lista Tina Premec. Dvojac satkan od samog iskustva, taman da izrazi blagi oprez glede kvalitete hrane i prije samog ulaska u studio. Samo, lako kvaliteta…

– Ako glavni chef Tom Gretić procijeni da tanjuri nisu spremni za posluživanje, može se dogoditi da vam ne posluže ništa, vele djevojke iz produkcije.

Ništa!? Trista mu jelenjih rogova, valjda nismo te hude sreće.

Ivan Vrbanec i plavi tim

Ivana Bekavac i crveni tim

Dva menija

U dotjeranom restoranu desetak je stolova s pogledom na veliku crvenu i plavu kuhinju i Toma Gretića koji je tu glas razuma i kad tjera iz kuhinje. Parovi ulaze u restoran u etapama, taman da se fingira situacija jednog posve ozbiljnog restorana. Goste dočekuje ekipa mladih ljudi kojom vješto »komandira« gospodin Josip. On je, što bi se reklo, poput kakvog dobrog, starog šefa sale.

Na stolu beštek, bokal vode i Hell’s Kitchen jelovnik. U ponudi dva hladna predjela, dva topla predjela, dva glavna jela i desert. Iskusni duo pogledom dogovara da će jedan naručiti sve ono što radi crvena kuhinja, a drugi sve što spravlja plavi tim, pa da dijele i probaju apsolutno sve. Na prvi tanjur se i ne čeka dugo. Eto ti tuna tataki, humus, salikornija, jogurt-menta, baš kao i roastbeef, grilana cikorija, vinaigrette.

Roastbeef pobjeđuje, grilana cikorija je divota, a tuni, slaže se dvojac za stolom, fali mrvu karaktera. Dok se čeka toplo predjelo, pogled šeta naokolo. Gosti restorana sve mladi neki svijet. Imaju li iskustva? Na što su im nepca navikla? Jesu li stigli za života probati išta od svih divota raspoloživih, pa da budu kritični skroz!? I u kuhinji, barem koliko se da do kuhinje pogledom dobaciti, isto mahom mladost.

Kad im Tom ušeta u kuhinju, stoje u stavu mirno. Tu i tamo se netko usudi štogod reći glavnom chefu, makar je teško razabrati što. Zapravo, mir je. Tom ne viče. Na viče još…

– Ooo, dobro je danas, diskretno će Josip.

Tina Premec iz Jutarnjeg lista i naš novinar Siniša Pavić

Da dobro. Evo i toplog predjela. Tina je posve zadovoljna rižotom od cikle, s gorgonzolom i orasima. Ma, ako je tu što da se poželi i kući odnijeti, onda je to štrudla od krvavice s chutneyjem od jabuke. Ne bi to, pravo veli Josip, čovjek očekivao od krvavice. Treća runda sa sobom je nosila onu dilemu što je spomenusmo na vrhu teksta. Međutim, jela su iz kuhinje počela izlaziti sve sporije i sporije. Evo se čuje i kako Tom viče. Pa se čuje kako neki lonac treskom pada na pod. Pa se čini da je nekome nešto zagorjelo.

– Evo je potjerao plavi tim, užasnut će novinar Novog lista.

– Sreća da smo uzeli dva različita jela, mudro će novinarka Jutarnjeg lista.

Stižu tanjuri i za susjedni stol. Valjda će i do nas nešto. Ili…

– Evo otjera on i crveni tim! – uglas će društvo za stolom.

Tu više nema tko što skuhati. Što se mumalo, mumalo se. Od željenog janjeta ostade tek pogled da ga se baci na oglodane kosti za susjednim stolom. Ono što se činilo jedva mogućom teorijom, eto se dogodilo. Najprije plavi tim nije bio u stanju isporučiti valjane tanjure, a onda crveni nisu bili u stanju odraditi i svoj i njihov posao. Taman da restoran doživi krah i da se vidi koliko je teško biti dobar kuhar u besprijekorno profesionalnoj kuhinji.

Dvostruki stres

Gosti, oni koji do glavnog jela i deserta nisu stigli ni blizu, pokunjeni su napustili bojište. Natjecatelji su ostali jer snimanje ide dalje. Nakon kuhanja kamera će za njima u njihove kuće i spavaonice, onda će lošiji tim nominirati dvoje svojih članova kao najgore da bi glavni chef donio odluku kome je pakirati kofere.

Paklena kuhinja. Bome i jest. Stresno!? Bome i jest.

Stresno je kuhati, a stresno je i sjesti za stol, nadati se janjetini mladoj, a doma poći njuškajući kosu i odjeću da nije bar tamo ostalo mrvu mirisa kakvog mesa, pa sve da je i prepečeno.