Manje od mjesec dana dijeli nas od početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru, a grupa Zaprešić Boys ni ovaj put nije razočarala navijače hrvatske nogometne reprezentacije.

Predstavili su singl »Jutrom kad se budim« koji autorski potpisuju Natko Smoljan za glazbu, Marko Novosel za tekst te Bojan Šalamon – Shalla za aranžman i produkciju.

»Jutrom kad se budim« govori o neizmjernoj ljubavi grupe prema svojoj domovini i, kao sve njihove pjesme, u sebi nosi snažnu emotivnu poruku. Dečki ne kriju kako su tijekom cijele svoje glazbene karijere voljeli izjednačavati ljubav prema Hrvatskoj te ljubav prema reprezentaciji, jer jedno ne postoji bez drugoga.

Zaprešić Boys postoje već dugih 17 godina i vjerojatno su jedina navijačka skupina na našim prostorima koja je diskografski aktivna. Na pitanje kako je uopće došlo do toga da snimaju pjesme, odgovaraju da je ta priča započela sasvim slučajno. Vraćajući se davne 2004. s jedne gostujuće utakmice, završili su u studiju grupe Connect.

Tamo je, kako kažu, sve počelo iz zafrkancije i pretvorilo se u prekrasnu glazbenu priču.

U ta duga, gotovo dva desetljeća Zaprešić Boys ne djeluju samo na području Hrvatske, već i na turnejama izvan zemlje. Pitali smo ih gdje se sve čuo njihov glas i kako to zvuči i izgleda kad se popnu na pozornicu u drugoj državi.

– Bili smo na svim kontinentima na kojima su aktivne hrvatske zajednice i moramo reći da je to zaista poseban osjećaj. Nema veće satisfakcije i potvrde vašega rada, i potvrde da radite nešto zaista dobro, nego kada vam dođe roditelj na drugom kraju svijeta, koji je hrvatskih korijena, i kaže »Jel’ vi znate da zbog vaših pjesama moje dijete uči i priča hrvatski«.

Treba li išta više reći?

Što se tiče ljudi koji nisu Hrvati, baš nedavno smo nastupili u Češkoj u gradu Hradec Králové nedaleko od Praga gdje smo ostali ugodno, ne iznenađeni, nego šokirani kako ljudi koji ne pričaju hrvatski jezik znaju i pjevaju sve naše pjesme. Inače imamo dobru bazu fanova u Češkoj, Poljskoj i Slovačkoj, pa se nadamo skorom koncertu i u tim državama.

Borba s predrasudama

Komentirali su i nedavnu snimku na kojoj se vidi kako interventni policajac palicom i nogom udara osobu koja leži na tlu, za koju se kasnije ispostavilo da je slučajni prolaznik, a ne navijač.

– Ako je društveno neprihvatljivo bilo kakvo nasilje te ako o tome gotovo svakodnevno slušamo u medijima gdje se nasilje osuđuje, onda nema opravdanja niti za nasilje policajca nad običnim građaninom koji se još k tome, ni kriv ni dužan, našao u krivo vrijeme na krivom mjestu.

Pa da se radi i o huliganu koji je ne znam što napravio, nakon što je svladan i vezan, mislim da nije niti primjereno, a niti potrebno dodatno ga prebijati.

Uostalom, nisam nikada vidio da se tako postupa prema nekom političaru ili čovjeku s određenim utjecajem u društvu koji se krivično ogriješio o zakon.

Na pitanje što općenito misle o policijskoj brutalnosti prema pripadnicima navijačkih skupina i kako bi se taj problem mogao riješiti ili barem smanjiti, ističu kako bi se u prvom redu trebalo poraditi na edukaciji ljudi kako bi se ti problemi sveli na minimum zbog predrasuda prema navijačima zbog nepoznavanja materije.

– Ima kojekakvih situacija i brojnih negativnih iskustava u odnosima policije prema navijačima. Kao netko tko je bio aktivni navijač, mogu potvrditi da ljudi zaista imaju predrasude o navijačima.

Problem nastaje kada sama policija gaji te predrasude pa dolazite u situaciju da vam uskraćuju osnovne životne potrebe ako poželite pratiti svoj klub na nekom gostovanju. Onda ste često lišeni mogućnosti obaviti fiziološke potrebe, popiti vodu ili pojesti nešto.

Ta stigma o »narkomanima, klošarima, pijancima i bitangama« je toliko kriva i pogrešna. Evo, iz vlastitog iskustva ću reći da znam ljude koji su bili itekako aktivni u navijačkom svijetu i s kojima sam prošao zaista svašta, a koji su danas redom: odvjetnik, vlasnik marketinške agencije, doktor i, vidi čuda, policijski inspektor. Oni nisu nikakve iznimke, nego samo primjeri.

Naravno da ima ljudi koji nisu uspjeli u životu, ali molim vas lijepo, u kojoj društvenoj sferi nećete naći takve ljude? Poanta je da se ne može i ne smije generalizirati kada pričamo o navijačima, jer tijekom povijesti se i na našim prostorima dobro vidjelo da su upravo navijači ogledalo i glas društva. Već zbog te činjenice ih se nikako ne bi smjelo podcjenjivati i marginalizirati.

Budući da u gotovo svakoj pjesmi pjevaju o ljubavi prema domovini, pitali smo ih kako se osjećaju kada čuju da je u Hrvatskoj izbila nova korupcijska afera.

– Ljubav prema domovini i ljudi koji se koriste položajem na kojem se nalaze u svrhu dobivanja materijalne koristi, ne mogu i ne smiju ići u istu rečenicu!

Kakve veze ima iskrena ljubav prema domovini s takvom vrstom krivičnog djela? I upravo u tom pitanju leži jedan od problema našega društva, ta percepcija da ljudi »vole Hrvatsku« kako bi se materijalno okoristili i smisao te ljubav leži isključivo u koristi, što, naravno, nije istina.

Ima nas koji Hrvatsku volimo jer je naša, jer je najljepša zemlja na svijetu. Isto kako nije istina ni to da je ljubav prema onome tko si i odakle si – klišej. Ili da ako si domoljub, automatski si desničar.

Po meni su i to problemi našeg društva isto kao i oni koji kradu, jer su na takvim pozicijama da mogu. Jedno je loša percepcija i toksičnost kojom se okružujemo, a drugo je krivično djelo za koje ti ljudi trebaju odgovarati.

Dva naša zlata

Na pitanje imaju li afiniteta za politički aktivizam, odgovaraju da nikakav politički angažman ne dolazi u obzir.

– Mi kao grupa isključivo smo apolitični, što smo i dokazali nebrojeno puta kada smo odbijali ponude brojnih političkih stranaka koje su nas htjele angažirati u svojim političkim kampanjama. Naša stranka je naša domovina!

Iako više nisu dio aktivne navijačke scene, rado prate nogomet, posebice Dinamo, a na spomenuto Svjetsko prvenstvo u Katru neće ići zbog brojnih obveza koje imaju u Hrvatskoj.

Što se njihovih prognoza za hrvatski plasman tiče, one su isključivo optimistične, a među dečkima vlada i određena doza uzbuđenja i iščekivanja s obzirom na to da branimo najveći uspjeh hrvatskog nogometa u povijesti.

Prisjećajući se najljepših uspomena kao navijački sastav, ističu dva momenta koja su najveća u očima svih pripadnika grupe.

– To su, i upravo tim redoslijedom: otvorenje Vukovarskog vodotornja te doček »srebrnih« na Trgu bana Jelačića. To su slike koje ćemo nositi tijekom cijelog života i događaji na koje smo posebno ponosni. Ako ćemo se izraziti sportskim rječnikom, to su dva zlata grupe Zaprešić Boys.

Za kraj nas je zanimalo kako izgleda njihov život izvan navijačkih boja te kako njihove obitelji reagiraju na diskografske poduhvate, ali i ogromnu ljubav prema omiljenom nogometnom klubu.

– Najkraće rečeno, mi smo normalni, jednostavni, obiteljski ljudi. Naravno da je obitelj podrška i da i oni dišu za Dinamo, ali krivo bi bilo reći da se sve vrti oko Dinama. On je samo jedan faktor u životu koji nam je važan.