Na plaži Zlatorog pokraj Umaga održan je peti po redu Pandemonium, četverodnevni festival u organizaciji kulturne udruge mladih »Fobija« koji promovira neovisne glazbenike, umjetnike i općenito kulturu.

Zaintrigirani besplatnim ulazom, vrlo kreativnim marketingom i pričama zbog kojih ovaj festival zvuči kao urbana legenda, krenuli smo put Zlatoroga, spremni doživjeti neočekivano. Premda festival postoji pet godina, ovo je treće izdanje koje nosi naziv »Najgora spika ikad«.

Naime, na drugom izdanju Pandemoniuma dva su se benda potukla, a jedan od članova se popeo na pozornicu i izjavio kako je ovaj festival najgora spika ikad, što su organizatori zatim preuzeli kao slogan. No, ako mislite da je i ovogodišnje izdanje bilo u skladu sa sloganom, u jednoj od nadolazećih rečenica uslijedit će razočaranje.

Foto: Katarina Bošnjak

Na prvi pogled

Na prvi je pogled plaža Zlatorog izgledala savršeno – okružena šumom, starim izviđačkim bungalovima i prostorom za kamp s puno hlada, a tu su i suncem ugrijani tuševi i WC-i daleko čišći nego na puno većim i poznatijim festivalima.

Dijelile su se praktične pepeljare zbog kojih se nitko nije morao zapitati gdje će baciti opušak, a između dvije pozornice nalazio se food truck i šank. Dakle, na prvi pogled, nikako nije najgora spika ikad, dapače, neki su čak rekli kako je festival možda i najbolji ikad jer na njemu možete raditi što god poželite, nema pritiska i stiske s vremenom da stignete na sve izvođače na koje hoćete jer vjerojatno zapravo niste čuli ni za jednog od njih.

Prvi dan je započeo lagano, na Heavy Duty pozornici gdje je Yugoplovia iz starog jugoslavenskog kioska puštala yugowave. U nadolazećem dijelu priče festival se počinje približavati nečemu što bi se moglo okarakterizirati kao loše, no nikako najgore.

Nastupio je Najgori bend ikad, koji je zapravo bio poprilično dobar, a nakon njega su nastupile Patkice, za koje su pak neki rekli da su zapravo najgori bend ikad. Inače, pozornica je osim nekoliko mikrofona, seta bubnjeva i radnog stola poput onog iz škole, zapravo nepostojeća.

Svira se na zemlji, a osvjetljenja gotovo da nema, što je malo teže palo izvođačima koji su zapravo svirali. Nastupili su još i Čudnoređe, koji je te večeri zasluženo dobio najveći broj aplauza i riječi hvale, a do oko 2 sata glazbu su puštali Ervin i Lorens.

Foto: Katarina Bošnjak

Tri festivalska dana

U naredna tri dana nastupilo je još dvadesetak izvođača, između ostalog DJ Miami Rice, Iglomir, Pazi oštar pas, Pi, Kaja Šišmanović, Ras Padsystema itd., a slušalo se sve – od reggae-duba, preko elektronike i eksperimentalne glazbe do punka i svega između. Osim Heavy Duty pozornice, a sviralo se i na Roadtripper Soundsystem pozornici.

Festivalu se pridružio i Bookmobil, restaurirani volkswagenov kombi koji putuje po zemlji i promovira ljubav prema knjigama. U šumski prostor smjestila se i izložba Slavice Marin, Nejca Trampuža i Svena Knechtla koja je posjetitelje potaknula na razmišljanje o međusobnom utjecaju i djelovanju same izložbe i prirode.

Drugi dan bio je ispunjen radionicama na kojima se moglo naučiti štošta o keramici za početnike i izradi kućica za kukce, a tijekom cijeloga festivala bio je prisutan i buvljak s odjećom, knjigama i raznim dodatcima. Dok je popravljala izložbu popričali smo s Enom Grgur iz udruge Fobija koja nam je rekla kako je prvi razlog organiziranja Pandemonium festivala bio nedostatak programa za mlade u Gradu Umagu.

– Teško je, naravno, ali volimo to, svi uživamo u tome i kroz to se družimo i zbližavamo, stvaramo nekakvu mrežu i to nam je bitno, da se nešto glede mladih pokreće tu. Ova lokacija nam dosta znači jer nije iskorištena za događaje, a idealna je s obzirom na to da je na plaži, ima šumu i kamp i blizu je grada.

Što se izvođača tiče, tražimo nešto što nije toliko zastupljeno i što nije dotaklo svačije uho, nešto malo posebnije i drukčije, a »pandemonium« doslovce znači kaos, što je i kod nas prevedeno u smisao raznovrsne glazbe jer ima svega živoga i od glazbe do cjelodnevnog programa – objasnila je Ena.

Nećete vidjeti najbolje izvođače na svijetu ili doživjeti iskustvo svog života, no vjerojatno ćete upoznati neke jako dobre ljude, sklopiti nova prijateljstva i čuti neku odličnu ili pak užasnu glazbu.

Činjenica je da je ovo vjerojatno jedan od najopuštenijih i najmirnijih festivala u državi, zbog čega je odlična prilika za kampiranje, čak i ako niste festivalski tip sobe, a kamp je, ako se izuzme turistička pristojba od 10 kuna po noći, također besplatan.

Foto: Katarina Bošnjak