Album »Momentum«, iliti »Trenutak« nastajao je dugo, kako saznajemo iz pratećeg materijala, ali se isplatilo.

Jer, debitantski album Marka Rudelića slušateljima donosi zrelog i kvalitetnog autora koji zna puno i u stanju je to reći na kvalitetan način.

Rudelićev glazbeni izbor kreće se ponajčešće u okvirima kombinacije jazza, bluesa i soula kojima pristupa uvažavajući i tradiciju i suvremena glazbena kretanja pa u konačnici dobivamo ugodnu i najčešće vrlo nježnu glazbu, idealnu za opuštanje i uživanje, svojevrsni easy listening.

No, ako glazba i jest easy, tekstovi – koji su kvaliteni – nisu. Naime, Rudelić kroz jedanaest pjesama svog debitanskog albuma progovara o sebi i svijetu u kojem živi, a to najčešće nije ni ugodno ni umirujuće.

“Sve je počelo od jedne ideje za pjesmu »Goli i bosi«, gdje sam frustraciju oko preseljenja moje sestre u Irsku, sad već popularno odredište za naše emigrante (smijeh), napisao i uglazbio u jedno popodne. Nakon te pjesme počeo sam razmišljati da bih mogao napraviti cijeli album te sam spontano samo nastavio pisati.

Svaki dan bih ustao i minimum sat do dva pokušao napisati nešto novo, to je trajalo otprilike godinu dana. Tako mi je za pjesmu »Krug«, koja je bila inspirirana socijalno-ekonomskom nepravdom i reinkarnacijom, trebalo desetak minuta da je napišem”, govori o nastajanju albuma Rudelić.

Foto: DORINGO PHOTOGRAPHY

I za slušanje i za ples

Uz ove dvije pjesme isječak iz stvarnosti svakako je i pjesma »Carstvo poroka«, a za sve njih tipično je da koristeći spomenute glazbene izraze (plus funky u »Krugu«) Rudelić stvara glazbu koja je dobra i za slušanje i za ples pri čemu, zahvaljujući što maznim soul i blues okvirima, što tekstovima pjesama, bitno cjelokupno ozračje vodi i prema erotici koja je, kao i ljubav, jedna od rijetkih mogućnosti barem privremenog bijega iz nezadovoljstva svijetom u kojem se živi.

Najbolje o tome svjedoče dvije pjesme kojima je mjesto radnje – krevet. Sjajni nježni blues »Nitko ne zna što sutra donosi« te u jazz umočena »Nestvaran dan« slušatelju nude sliku buđenja njega i nje koji baš i ne žele krenuti u stvarnost jer »ispod popluna je ljepši svijet« pa »sati izgubljeni u sobi« nisu izgubljeno vrijeme.

Naprotiv. Da u »Izgubljenom svijetu« samo ljubav donosi neki smisao govori nam tiha a moćna kombinacija jazza i bluesa u »Živimo na rubu«, dok sjetna »Voda« s odličnim diskretnim udaraljkama ponovo zaziva iscjeljujući efekt ljubavi (»Uzmi me i zaliječi moje duboke rane prošlosti«), da bi u pjesmi »Raj za dvoje« bila istaknuta i spoznaja kako ni ta vrsta bijega i spasa nije jednostavna jer »u raju za dvoje mogu živjeti samo najuporniji«, a u pjesmi »Gdje si sad« baš se zbog nedostatka ljubavi pojačano javlja osjećaj odbačenosti, nepripadanja (»Ovaj svijet nije stvoren za nas«).

Baš stoga iz njega treba bježati kako nam poručuje odlična, jedna od ponajboljih na albumu, »Idemo na put«, kojom kroz ugodne prozračne slide gitare i uočljive dodire s country glazbom slušamo priču o tome kako treba krenuti na put daleko iz ovog grada i od ovih ljudi »i nek’ nas ovaj put cesta odvede bez traga«.

Za sam kraj Rudelić čuva pjesmu »Ovo nije kraj«, pjesmu koja kroz lagane blues okvire smrt ne prihvaća kao konačni kraj.

Foto: Arsen Pavešić

Ekipa suradnika

Kombinirajući nekoliko klasičnih glazbenih izraza i upotpunivši ih znalački odsviranom glazbom, sjajnim back vokalima, posebnim i prepoznatljivim glavnim vokalom te zanimljivim tekstovima, Marko Rudelić stvorio je zanimljiv debitantski album koji je sniman u Studiju Triban, a produkciju potpisuje Lari Šain.

Uz samog Rudelića koji pjeva i svira električnu gitaru, u snimanju je sudjelovao i njegov prateći sastav nazvan Zona B koji čine: Leonard Medica – električna gitara, Vladimir Kuzman – bas gitara, Ervis Pintar – bubnjevi, Iva Gortan – back vokal te Dušan Prosen – hammond orgulje.