I nakon dočeka Nove godine većina zadrži blagdanski tempo koji obilježavaju druženja, privlačna trpeza i dobra atmosfera. I koliko god božićno-novogodišnji blagdani mogu biti veseli, nekima u ovo vrijeme nakon Božića i dočeka pomalo ponestaje entuzijazma za izgurati još jedan tulum ili druženje nakon kojeg će neminovno doći siječanjsko otriježnjenje.

Kako istinski uživati u blagdanima, a ne pretjerati i zapustiti se, zna Andrej Babić, riječki glazbenik, skladatelj, tekstopisac i pjevač, javnosti poznat i kao jedan od najprisutnijih autora koji su se od hrvatske samostalnosti pojavljivali na Eurosongu, a svojim prijateljima i poznanicima kao vrhunski domaćin, gurman, ali i disciplinirani rekreativac koji gotovo svakodnevno trenira.

Obitelj ugostitelja

– Božićno-novogodišnji blagdani su za mene, kao i za većinu ljudi, dani okupljanja obitelji i prijatelja. Uz to, naravno, povezujemo uvijek i blagdanski stol, koji je nešto drugačiji no inače.

Cijeli je niz i nekakvih simbola uveden posljednjih godina, većinom pod utjecajem marketinških stručnjaka, a vežu se uz konzumerizam. Podlegli smo im svi, naravno, pa tako i ja.

Pokloni su za mene nekakav znak, kojim želim reći svojim najdražima ono što možda u svakodnevnoj strci propuštam, a to je da ih čujem, vidim, pratim, osjećam i onda smislim neko iznenađenje za njih.

Idealni blagdani za mene bi prije svega morali uključiti ljude – oni su ti, koji meni daju snage, čine me ispunjenim i zadovoljnim. Trpeza i prigodna glazba samo multipliciraju osjećaj, kaže Babić.

Blagdanski stol je nešto bez čega Božić i Nova godina za njega jednostavno ne idu. Još je k tome, kako kaže, iz obitelji ugostitelja.

– Uz uobičajena jela, ono što se možda posebno veže za Božić je onaj »slatki dio«. Tu su neizostavni domaći kolači. Moja je baka bila Slavonka i uvijek radila nekoliko vrsta kolača po tradicionalnoj recepturi.

Teško je pratiti taj tempo u zadnje vrijeme, pa nažalost pribjegavamo kupnji. Moja žena Adriana pokušava s djecom barem malo zadržati taj običaj, pa napravi barem jednu-dvije vrste božićnih kolača, a u posljednje vrijeme to su keksi od đumbira, standardne vanil-kiflice.

U šali mogu reći da su prilično »popularni« u našoj obitelji, a šanse da dočekaju sam Božić vrlo su »tanke«.

Za Novu godinu definitivno se poseže za dodatnim »turama«, a onaj tko nam još pokriva taj dio je svakako moj tast Armando, koji je umirovljeni profesionalni slastičar i apsolutni stručnjak u tom području, objašnjava Babić.

Mislim da sam prilično uspješan, a prije svega – osjećam se zdravo

Glazba kao poziv

U njegovom domu glazba je sveprisutna, a ne samo za blagdane. Unatoč trendu pisanja pjesama za Božić, dosad nije napisao neku božićnu pjesmu, ali kako kaže, to ne znači da i neće.

– Držao sam se do sada uglavnom obrađivanja poznatih božićnih pjesama za neke ansamble, pisao aranžmane za zborove, klape… Glazba je u mojoj obitelji sveprisutna, što je nekako i očekivano.

Jer, rekli su mnogi prije mene, a to je doista tako – glazba nije profesija, već poziv. Ja glazbu živim. Ona je kao neka zvučna kulisa naših života.

Diže, spušta, rekao bih da komunicira s nekom našom unutrašnjosti i ispoljava je kroz zvuk. Produkcija božićnih pjesama prilično je razvijena i unatoč relativno kratkom periodu izvođenja, to su sati i sati glazbe, a cijeli ugođaj značajno multipliciraju. Nova godina je nešto drugačija, na playlisti su često i pjesme koje ne bismo nikad tijekom godine poslušali, ali te večeri, baš u tom trenutku, uz veselo društvo – idealan su izbor, tumači Babić.

A nakon božićnih i novogodišnjih zabava i druženja oko stola, ovaj riječki glazbenik pohitat će u teretanu. Sve popularniji Crossfit obuzeo ga je prije pet godina i od tada predano, gotovo svakodnevno, vježba. I uopće mu ne ide loše.

– Da mi je netko prije samo pet godina rekao da će to tako izgledati, ne bih mu vjerovao.

U jednom trenutku, emotivno sam se osjećao loše. Bilo je to vrijeme pandemije, a k tome izgubio sam i mamu. Iako sam se smatrao prilično aktivnim čovjekom, problem s viškom kilograma uvijek je bio prisutan, a borba s time gotovo vječna.

Tih dana, vaga je prvi put pokazala magičnu troznamenkastu brojku i bilo je pitanje – nastaviti isto, zanemariti sve te sitne detalje ili napraviti odlučan rez. U beskrajnim »izolacijskim« satima ugledao sam reklamu fitness-centra Active, javio se vlasniku Davidu Antoniću, a sve ostalo je povijest, kaže Babić.

Glazba je moja prva ljubav, a vježbanje druga – Andrej Babić

Druga ljubav Crossfit

Kako dodaje, Crossfit, a općenito i sport, drugačiji su od glazbe iz razloga jer je tu nekako sve mjerljivo i realno.

– U glazbi je uvijek sve vezano uz neke komisije, urednike, dakle ljude. Tu može postojati, a često i nastaje, problem, jer se stvori neka barijera, koju se unatoč dokazanoj kvaliteti ne može prijeći.

Zato je crossfit postao moja »druga« ljubav, ispunjava mi dan, volim ljude koje tamo viđam. Tako ja punim baterije i nije bez pokrića ona »u zdravom tijelu zdrav duh«.

Našom dvoranom odzvanja smijeh, vedra lica, podrška, timski duh. Upoznao sam predivne ljude, koji su mi prirasli srcu, a ja se osjećam odlično.

Za nekoga tko je ušao u 48. godinu, a prvi put se s vježbama kao mrtvo dizanje, čučanj i slično susreo prije svega četiri godine, mislim da sam prilično uspješan, a prije svega – osjećam se zdravo.

Već svi moji prijatelji i poznanici znaju da me prije 11 ujutro ne mogu dobiti, ne zato što spavam dugo, naprotiv, budan sam od šest, već zato što odrađujem svoju dnevnu rutinu, a to je trening.

Svaki dan, bez isprike, ponekad s manjkom entuzijazma, što je logično, jer živimo živote koji nose svašta, ali svaki odlazak s treninga je definitivno emotivno bolji od samog dolaska na isti.

Fizička promjena je popratna stvar koja sigurno imponira i godi. Ono što nikako ne bih zanemario je činjenica da sam otac, a djeca kopiraju stvari.

Tako je i moje dvoje djece vrlo vezano i uz glazbu i uz sport.

Njihov poziv kristalizirat će se s vremenom, ja niti ne gajim nade da će slijediti moje stope vezane uz glazbu i postati profesionalni glazbenici, međutim vidim već sad da im je briga za emotivnim ugodama kroz glazbu, bilo u ulozi slušatelja bilo izvođača, kao i ona za fizičkim zdravljem visoko na listi prioriteta.

Raduje me to, naglašava Babić poručujući kako novogodišnja odluka koja će uroditi plodom mora biti osobna, bez ikakvih nagovaranja.

– Teška je jer podrazumijeva velike rezove – kako one po pitanju kalorijskog unosa, tako i one koje će jednostavno u danu odbaciti manje bitne stvari i stvoriti novu hijerarhiju prioriteta, gdje će jedan-dva sata dnevno za svoje tijelo i um dobiti značajno mjesto u 24-satnom rasporedu, poručuje Babić.