Pjesme “Samo da si tu” i “Napokon sami” prvi su singlovi u glazbenoj karijeri Volim vjerovati da svatko od nas ima svoju misiju. Mladi pjevač svoj je umješni vokal pokazao u HRT-ovom šou The Voice Hrvatska u kojemu je daleko dogurao. Pamtljivim nastupima istaknuo se među brojnim kandidatima, a glazbeni entuzijazam nastavlja u solističkoj karijeri. Ovaj Porečanin tu nije stao, već je hrabro stupio u glazbenu karijeru pod umjetničkim imenom Toni. O prvim singlovima, suradnji s Robertom Severom i brojnim drugim pojedinostima govori u intervjuu za naš list.

Oduvijek okružen glazbom

Pjesma “Napokon sami” vaš je novi singl. Kazali ste da je nastala istovremeno kao i prvijenac “Samo da si tu”, pa kao da se druga pjesma na neki način naslanja na prvu.

– Nisu nastale vrlo blizu, nego u razmaku od jedne noći, hahaha. Imam taj problem da mi je teško pisati pjesme na hrvatskom jeziku. Stoga sam, prema naputku svoje izdavačke kuće, ovog ožujka u Beogradu upoznao Tam i Dzipsiija, autore koji su mi bliski. Tamo smo u studiju pisali pjesme što mi je bilo jako izazovno jer inače svoje pjesme pišem u miru i samoći za svojima klavirom.

Vaša veza s glazbom zasigurno nije započela samim The Voiceom. Da se možda malo vratimo u prošlost, gdje ste se i kako susreli, a potom i prihvatili glazbu?

– Moja obitelj je poprilično glazbeno osviještena. Moja teta je operna pjevačica Diana Bernobić, mama je svirala harmoniku… Oduvijek sam s njima bio na zborovima i koncertima, tako da je glazba oduvijek bila tu. Učio sam svirati klavir u glazbenoj školi, a u srednjoj školi sam iz nekog razloga počeo pisati svoje stihove. Ipak, nisam bio od onih osoba koje su govorile “ja sam uvijek znao da ću biti pjevač”. Nisam si stvarao pritisak da moram ganjati pjevačku karijeru.

I tu je došao The Voice. Iz današnje perspektive The Voice je bio alat za predstavljanje publici. Kako opisujete to iskustvo?

– Gledajući prethodne sezone The Voicea dugo je u meni tinjala želja da se i ja okušam u tom šou. Kada je to došlo, shvatio sam da je to malo drukčije i puno ozbiljnije od onoga što sam ja sebi zamislio. Dođeš u situaciju da moraš pjevati na pozornici televizije pri čemu te gleda cijela država. Da mi je taj osjećaj netko bio predstavio ranije, možda bi me to i odbilo od ideje da se okušam. Zato mi je super da sam se suočio s time i oprobao se u šou.

Foto: Robert Sever

Spot s Robertom Severom

Svrstali ste se u Urbanov tim. Što ste naučili za boravka u šou, u timu što i danas koristite?

– Najviše bih rekao da je to činjenica da se usuđujem raditi stvari koje nisu moj prvi izbor. Od pjesama do glazbe koju slušam ili izbora suradnika. Sada znam da treba dati priliku pa onda odlučiti.

Po završetku šoua niste dugo čekali, već ste se odvažili krenuti u solovode.

– Plan je bio poći u glazbenu karijeru. Pritom nisam očekivao da ću dobiti ugovor s Universal Music koji će mi pružiti ruku i držati leđa. Nisam planirao da ću u razmaku od godine dana imati dva objavljena singla, no te su se pjesme dogodile. Ako me pitate “što je sljedeće za ovu godinu”, ne mogu vam sa sigurnošću reći. Čak imam pripremljenu i božićnu pjesmu, ali ako ne bude skroz spremna za objavu, pričekat ćemo.

Zanimljivost spota za “Napokon sami” jest da je autor spota dizajner Robert Sever, kojemu je to spot prvijenac. Kako je došlo do te nesvakidašnje suradnje? Poznajete li se Robert i vi odranije?

– Bio sam na reviji Roberta Severa još i prije negoli je The Voice završio. Nakon ostvarenog poznanstva, razgovarali smo o idejama za spot pjesme “Napokon sami”, ne sluteći pritom da će on biti redatelj spota. Drugo jutro, budući da se on budi u 5-6 ujutro, poslao mi je tri A4 stranice ideja i priču za spot, hahaha. To sam odmah prihvatio i krenuli smo u realizaciju.

Kako je bilo snimati spot u Zagrebu, Varaždinu i Budimpešti?

– Snimali smo to u nekoliko dana. I to moram pripisati Robertu koji je točno znao što želi vidjeti u kojoj sceni i kojem dijelu pjesme. Dugo je trajalo jer je puno ljudi bilo uključeno u spot. Ali, na koncu smo napravili baš ono što smo zamislili.

Robert Sever i Toni šimonović na snimanju spota, Foto: Slobodan Velicki

Moda mi je jako bitna

Snimanje spotova, pa i ovakvi intervjui, je li vam to jedna od velikih novosti s kojom ste se susreli pri razvijanju pjevačke karijere?

– To je najveća promjena u mojoj rutini. Prije svega toga moj život je bio posao, pas i teretana. Kad u taj algoritam ubaciš tu stranu i te obveze, to sada kao da mi preuzima najviše vremena. Nekad mi se to doima rizično. Hans Zimmer je kazao: “Svijet glazbenika je super, ali svi ti kažu da ne ideš tim putem.” Uz razvoj svoje karijere radim kao voditelj trgovine jedne retail korporacije i pritom vodim tim ljudi uz koje sam jako vezan. Svoj posao nisam napustio jer me zaokupljao deset godina života. Iako je teško, želim pronaći balans između tih dviju sastavnica.

Vizualno-umjetnički dojam vam je važan, kako u spotu, tako i u pojavljivanju. Kako se ponašate po pitanju stila? Primjerice, u The Voiceu su vaša pojavljivanja bila uvijek u kakvom kostimu, više nego u, primjerice, odijelu?

– Kada sam pjevao “Sono solo parole”, dobio sam svojevrsni šamar realnosti pri čemu sam shvatio da se tu stvarno radilo o šou. Ako moram nešto raditi, radit ću na način koji ja volim i gdje se ja osjećam ugodno. Meni su moda i odjeća jako bitni. Da me netko odjene u nešto što mi se ne sviđa i u čemu se ja ne osjećam ugodno, to bi se primijetilo. Mislim da je bitno da svatko od nas bira za sebe. Volim vjerovati da svatko od nas ima svoju misiju pri čemu može utjecati i motivirati druge ljude. Ako ja to mogu činiti svojom opuštenošću, tko mi može reći “nemoj”.

Kad smo kod toga, imate mnogo tetovaža.

– Sve su vrlo privatne i intimne. Bio sam jednom izjavio da je to vrsta podsjetnika. Tetovaže me motiviraju da ostanem dosljedan sebi.

Prijavit ću se na Doru

Jedna aktualnost, ali i put kojim su u prošlosti pošli bivši kandidati The Voicea, je Dora. Prijave još traju, stoga jeste li se prijavili za nacionalni izbor?

– Nisam se prijavio, ali svakako jednom želim. Jedno sutra. Možda to neće biti ni iduće godine, ali ideja postoji. Jednom kada se dogodi pjesma za Doru, prijavit ću se prvom prilikom.

Dolazite iz Poreča. Koliko često posjećujete rodnu Istru?

– Zbog obveza i posla ne posjećujem toliko koliko bih htio. Iskoristim svaku priliku da odem doma i vidim svoje, ali moram ih malo motivirati da oni mene posjete u Zagrebu. I teže je kad živiš sam.

Kad smo već zašli u Istru, Porečanine, što kažete na “Brajde?”

– Imao sam tu čast ove godine čuti “Brajde” uživo baš prilikom jednog posjeta svojima u Istri. Jako simpatično! Ne bih nikad očekivao da će nešto toliko istarsko postati na taj način viralno, ali evo, kao i Baby Lasagna! Super godina za Istrijane, zapravo!

I za kraj, koja se pjesma ovih dana nađe u vašoj svakodnevici?

– Ovih dana ne prestajem slušati pjesmu grupe Divas koja se zove “Jutro me ne poznaje”. Probudim se uz stihove te pjesme, one me uspavljuju, stoga tko ne zna, neka posluša tu prekrasnu, tužnu pjesmu.

Foto: Sergej Drechsler