Foto: P
Kako je bilo snimati sa Sorrentinom i Polanskim, zašto voli dolaziti u svoj rodni Čakovec i kako gleda na slavu, otkriva nam u narednim recima
povezane vijesti
Jedna od najvećih mladih uzdanica talijanske kinematografije naše je gore list. Riječ je o Emi Kovač, protagonistici filma »Lamborghini« redatelja i scenarista Bobbyja Moresca čija je slava u Italiji svakoga dana sve veća i veća.
Karijeru je započela kao manekenka i to joj je, kaže, bila samo stepenica prema ostvarenju djetinjeg sna – biti glumicom.
Odnedavno ponovo živi na relaciji Italija – Hrvatska, a kako je bilo snimati sa Sorrentinom i Polanskim, zašto voli dolaziti u svoj rodni Čakovec i kako gleda na slavu, otkriva nam u narednim recima.
Stalno ste u nekom điru, radite punom parom i uspješno idete svojim putem. Vaš je trud zadivljujuć. Stignete li se, uopće, odmoriti?
– Hvala vam na komplimentu i hvala na pitanju, dobro sam. Baš kako ste rekli, stalno sam u điru. Neki put najviše uživam i odmorim se na putu od jedne relacije do druge, avion, vlak, samo da malo odahnem. Šalim se, pronađem vremena za sebe, osobito u zadnjih godinu dana osjećam tu potrebu za vlastitim mirom i nekim normalnim rasporedom, i svakako težim k tome. No, za sad, to malo svog mira i bijega od realnosti pronađem kad dođem u Čakovec kod svojih.
Uživam biti doma
I sami ste natuknuli da ste konstantno na putu. Kako je to bilo vratiti se živjeti u Zagreb?
– Još uvijek sam na relaciji Italija – Hrvatska i letim često na snimanja po drugim zemljama, ali moram priznati da uživam biti doma, osobito kad vam je ured po cijelom svijetu.
Iz vaše je karijere vidljivo kako je vaš primarni interes film. Kako je, zapravo, bilo raditi na tako jednom velikom projektu kao što je film »Lamborghini«? Rijetka je to prilika koju velika većina domaćeg glumišta nikada niti ne dobije.
– Za mene su ovakvi projekti spoj velike euforije i adrenalina s jedne strane, s druge strane velika škola i iskustvo. Upravo tako, mnogi ne dobiju priliku učiti od takvih redatelja i glumaca i prije svega sam zahvalna na svakoj takvoj prilici. Svaki takav angažman pokazatelj mi je da se u životu isplati svaki trud i upijati svaki savjet kolega sa seta.
Djelujete i kao osoba kojoj je obrazovanje vrlo važna stavka u životnom rasporedu.
– Rado bih još bila studentica, no moje studiranje je završilo. Krenulo je od Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koje je trajalo svega par mjeseci, a zatim sam se prebacila i završila studij financija Cattolica u Milanu.
No, vjerujem u doživotno učenje pa sam stoga, kada sam se prije dvije godine preselila u Rim, krenula s raznim masterclass edukacijama za glumu. Prolazim sve, od režije, produkcije, dikcije – apsolutno sve, i mislim da tom usavršavanju nema kraja. Naime, kada snimate film, to je i jedna vrsta učenja, a kada prestanete snimati, trebate se nastaviti usavršavati kroz edukacije kojih u Rimu ne nedostaje.
Kako se vaša slava manifestira u Italiji? Je li vam drago što u Hrvatskoj toliko ljudi, iako meni doista nije jasno zašto, ne zna za vas – pa imate doma tu ‘dozu’ anonimnosti, a preko Jadrana ste zvijezda svjetskih razmjera.
– Nakon prva dva reality showa koje sam snimila u Italiji, bilo je doista duhovit broj poruka koje su mi stizale u inboks, kao i pozdravi nepoznatih ljudi na ulici. Sada je to malo splasnulo, ali muški dio publike još uvijek pamti moj nastup u »Ciao Darwin«, pa mi se znaju obratiti s »Madre Natura«.
Moram priznati da sam sramežljiva, pa mi na prvu uvijek bude neugodno, ali me na kraju ipak uspiju nasmijati. Unatrag dvije godine sve me više gledaju kroz prizmu snimljenih serija i filmova.
Naravno da je uvijek teže uspjeti doma i dobiti priznanje od svojih, no s obzirom na to da nemam domaćih angažmana, već uglavnom strane, jasan mi je i taj dio. U Hrvatskoj zato imam obožavatelje mog modnog brenda Ambinca koji se prodaje i u Zagrebu, zbog čega sam više nego ponosna.
Sreća ne pada s neba
Vjerujete li u sreću? Čini mi se kako je formula vašeg karijernog uspjeha kombinacija talenta, slučajnih trenutaka, ambicija, te velikog truda i rada. Čemu vi pripisujete vlastite uspjehe?
– Nikako ne mislim da sreća pada s neba. Iza svega se nalazi puno truda, odricanja i velike želje da se ostvare ciljevi i snovi. Ono za što je sreća zaslužna je to da sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, no i za taj dio morate zračiti nekom energijom koja ne dolazi ako ste prazni iznutra, već jedino ako ste uistinu radili na sebi.
Također, treba znati prepoznati prave prilike i ugrabiti ih. Bitna stavka na putu k uspjehu je biti spreman na velika odricanja, a to jako osjetite, posebno u međuljudskim odnosima te često ostajete bez prijatelja, razdvojeni ste od obitelji, teško održavate odnose jer se gubi rutina, tako da u toj poziciji čovjek mora biti psihički dosta jak.
Kod glume, pak, morate poznavati sami sebe, biti transparentni, sam sebi biti oslonac te kao ličnost trebate biti dosljedni jer vas filmske uloge u tren oka prebace u neke druge dimenzije, tako da glumac mora biti svjestan sebe kao osobe kako ne bi sa svakom ulogom poprimio i novu ličnost. To je jako bitna stavka.
Hajmo malo o redateljima. Kako je počela suradnja sa Sorrentinom te kakav je Polanski?
– Sve je krenulo od Sorrentina. Upoznala sam ga na snimanju uvodne špice za HBO-ovu seriju »Novi papa« s Jude Law. Nažalost, u tom sam se periodu više bavila modelingom pa nisam najbolje iskoristila taj projekt. Tada nisam ni talijanski govorila dovoljno dobro, niti sam mislila da bih uopće mogla imati glumačku karijeru u Italiji.
No, sve se događa s nekim razlogom, pa sam tako na tom snimanju upoznala Sorrentina kojeg stvarno volim te smo i kasnije surađivali. Kada bih trebala izdvojiti nekoliko pridjeva za Polanskog, rekla bih da je talentiran, predan, zabavan i nadasve pravi profesionalac. O filmu, nažalost, ne mogu govoriti sve dok službeno ne izađe, no snimanje, kao i moja uloga, bili su puno zahtjevniji od one u filmu »Lamborghini«.
Tko vam je najveća životna inspiracija?
– Moji roditelji. Voljela bih u životu postići ono što su oni, a to je životni balans. Uspješni su i sretni u poslu koji rade, a s druge su strane pronašli ljubav, afirmirali svoje emocije i želje na privatnom planu. Najvažnije – zadržali su iskrenost i pravednost. Divna ravnoteža.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Djetinjstvo u Čakovcu
Vaš se glumački talent počeo manifestirati još u najranijoj dobi, i to u rodnom Čakovcu.
– O glumi sam sanjala odmalena. Moja glumačka karijera započela je kada sam imala pet godina i to u Dječjem gradskom kazalištu Čakovec, gdje mi je mentor bio Dejan Buvač. Atmosfera u tom malom kazalištu uvijek je bila obiteljska i topla te sam ga definitivno doživljavala kao svoje sigurno mjesto i utočište gdje moji problemi nestaju, a ostaje samo moj mali svijet mašte i glume.
Nakon srednje škole krenula sam na fakultet, nisam ni znala u kojem smjeru želim ići što se posla tiče, pa sam jako sretna da me život vratio mojoj prvoj ljubavi, a to je upravo gluma.
Kako je bilo odrastati u Čakovcu?
– Čakovec je moja mirna luka, u taj se grad uvijek vraćam napuniti baterije i isključiti se iz realnosti na nekoliko dana. Imala sam divno djetinjstvo i zahvalna sam na prijateljicama iz djetinjstva koje su još dandanas uz mene i velika su mi podrška.
Nedavno ste izjavili da vam se moda ‘slučajno’ dogodila na putu do glume.
– Ne nosim revije, taj dio prepuštam djevojkama koje dolaze. Uvijek nastojim istaknuti da se prvenstveno vidim u glumačkom svijetu i da bih voljela da se svaki angažman u manekenstvu ubuduće prepozna kroz moj glumački talent. Tko zna, možda jednog dana zamijenim Brada Pitta i Georgea Clooneya u reklamnoj kampanji za poznatu kavu (smijeh).
Kako općenito gledate na stereotipe prema manekenkama? Susrećete li se s njima?
– Da, stereotipi prema manekenkama postoje s razlogom, no uvijek postoje iznimke. Sve je stvar kako se u tom poslu postavite, što od njega želite. Ako pametno posložite stvari, doživjet će vas kao iznimku, a ne kao stereotip. Naravno, nikada nisam htjela upasti u tu zamku i vjerujem da sam, u tom poslu, uspjela postaviti stvari na svoje mjesto.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I poduzetnica, i glumica
Ranije ste spomenuli i svoju modnu marku Ambincom. Stignete li se i time baviti koliko i prije, uza sve što vam je ova godina donijela?
– Već nekoliko godina uspješno izbacujemo nove kolekcije, upravo nam je vani i nova kampanja i novi modeli. Sada smo prisutni u pet dućana u Italiji i Hrvatskoj, i to u koncept store dućanima, a krenuli smo i s online prodajom.
Riječ je o još jednom ispunjenju snova jer sam, kao djevojčica, voljela crtati, stilizirati, dizajnirati, a kroz modeling sam dodatno naučila o prezentaciji i lansiranju brendova, i spoj svega toga – moje vizije i strasti prema kreiranju – doveo je do brenda ‘Ambinca’.
Ne vidim svoj brend u masovnoj proizvodnji, kreiramo za mali krug ljudi koji voli nositi kvalitetu i dobar dizajn nekoliko sezona, a ne samo jednu. Sama ta ograničenost proizvodnje stvorila nam je uistinu veliku potražnju i interes. Moj brend nose sve moje poznate prijateljice i influencerice, tako da smo jako brzo uspjeli stvoriti osviještenost na tržištu.
Zahvalna sam na današnjim brzim načinima komunikacije i prodaje kroz internetske kanale, ali još imamo dosta posla oko izgradnje imidža i brenda te sam sigurna da ćemo uskoro lansirati i ekstenziju marke.
Tako da me i tu čeka puno posla. Brend je u potpunosti ‘eco-friendly’, što dosta otežava proizvodnju, ali svi poznati brendovi idu u smjeru održive proizvodnje. Osobno, mislim da je to neophodno i za ostale proizvodnje ukoliko želimo svoj planet održati zdravim.
Zanimljivo je znati da se tkanina može napraviti od niti reciklirane plastike i da se obradom može dobiti materijal koji nosite kao bikini.
Napredovali smo u tehnologiji značajno i to treba iskoristiti. Nažalost, još uvijek je ta proizvodnja ekomaterijala gotovo monopolizirana, pa tako nemate puno izbora, plaćate cijenu koja jest i ne možete pronaći alternativu. No, za sada uspijevamo i cijena proizvoda nam ne prelazi cijenu od 60 do 100 eura za komplet, što mislim da je cjenovno prihvatljivo za kvalitetan i atraktivan proizvod koji traje više od jedne sezone.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
«Plan mi je sebe staviti u drugi plan, a više pažnje posvetiti brendu. Jednoga dana želim imati reviju poput Victoria’s Secreta, ali da je druge cure nose za mene – otkriva Ema koja bi se voljela povući iza kulisa« – rečenica je iz jednog vašeg intervjua. Znači li to da vam pompa i slava idu na živce?
– Daleko smo još od stavljanja mene u drugi plan, no svakako ću s godinama težiti tome. Zato se razvijam i kao poduzetnica i kao glumica, kako bih jednog dana mogla režirati svoj poslovni život
Biste li voljeli letjeti na Mjesec?
– S obzirom na to da obožavam putovanja, vjerujem da ću i do Mjeseca jednog dana.
Da se nađete na pustom otoku i zlatna ribica vam može donijeti samo dvije stvari – koje bi to bile?
– Krema za sunčanje i voda. Možda bih se tada konačno i lijepo odmorila.
Koji su planovi za budućnost na poslovnom i privatnom planu?
– Na poslovnom se planu puno toga zbiva, no još ne mogu otkriti neke stvari. Slično bih mogla reći i za privatni život. Morat ćemo, možda, za nekoliko mjeseci napraviti još jedan intervju, haha.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
