Uspješna kantautorica Mia Dimšić petim studijskim albumom »Društvena pravila« donosi novu uzbudljivu glazbenu priču. Nakon izdanja na CD-u, nosač zvuka bit će dostupan i na LP-u. Na novom projektu donosi i suradnju s Vlatkom Stefanovskim. Poslušali smo album i potom realizirali intervju u kojem nam je Mia otkrila kako je nastajao, kako »hvata zrak«, o suradnji sa Stefanovskim i Nenom Belanom, te kad ćemo je imati prilike slušati u Rijeci.

Nemoć i tjeskoba

Koliko je dugo nastajao album, kako se odvijao proces stvaranja?

– Album je nastajao više od tri godine i tijekom tog vremena na njemu su se isprepleli razni zvukovi i utjecaji. Počevši od Eurosonga i pjesme »Netko drugi« koja mi je na puno načina obilježila život, te sve do najnovije pjesme »Društvena pravila« u duetu s Vlatkom Stefanovskim, po kojoj album i nosi ime. Iz tog razloga ovo je zvučno i tematski najraznolikiji album dosad. Autorski su na njemu uz mene, kao i uvijek, Vjekoslav Dimter i Damir Bačić, a kao producenti se izmjenjuju Ivan Pešut, Vedran Baotić, Bojan Shallamon-Shalla i Ante Gelo.

U tekstovima prepričavate crtice iz života. Kojih se društvenih pravila vi pridržavate?

– Svakodnevni život i male stvari su mi uvijek najveća inspiracija za stvaranje, a društvena pravila su tema o kojoj bih mogla pričati do preksutra. Inspiracija za pjesmu bio je osjećaj nemoći ili tjeskobe kad bih se često pronašla u nekom velikom društvu gdje moram birati riječi, gdje svako toliko izvalim nešto glupo, što će mi možda netko zamjeriti, i onda o tome razmišljam danima nakon, kad humor koji mi prirodno dolazi nije prigodan i slično. Imam osjećaj da je svima teško navigirati u tom svijetu društvenih pravila, samo o tome puno ne govorimo, nego to svatko drži za sebe, a ono što mi iskustvo pokazuje je i da se ženi neka gruba riječ ili izjava prašta još i manje.

Treba imati mjeru

Postoji li u vašem životu muškarac koji se skriva u žbunju, kako kažu pojedini vaši stihovi?

– Sigurna sam da postoji puno ljudi kojima nisam draga, ali ne shvaćam to osobno. Većinom su to ljudi koji me i ne poznaju, te im zapravo nije draga neka imaginarna slika ili ideja koja nužno nema puno veze sa mnom. Zapravo, to što mi je sve više i više u redu to da me netko ne voli, ne odobrava ili mu se ne sviđam smatram najvećim napretkom i odrastanjem u životu. Nažalost, internet je pun zlonamjernih ljudi koji prate sve što radiš, a istovremeno pokušavaju odati dojam da te ne mogu podnijeti i na to sam konkretno mislila kad sam u pjesmi »Uzalud ti sve« rekla: »Skrivaš se u grmlju.«

Pišete ljubavne pjesme, stoga nas zanima postoji li muškarac koji vam je ukrao srce?

– Ljubavni život od početka karijere držim za sebe i voljela bih da tako i ostane.

Što vas inspirira u kreativnom stvaranju, odnosno kako nastaje glazba, a kako stihovi?

– Najčešće prvo nastaje glazba, bilo da stvaram sama bilo s Vjekom i Damirom. Tekst radim na samome kraju, ali i prije glazbe često imam ideju za temu pjesme ili nekakve natuknice, koje onda oblikujem prema glazbi. Ponekad se to dogodi i istovremeno te je zapravo teško dati neku točnu formulu. Svaki proces stvaranja je drukčiji, nikad ne znaš što će se dogoditi kad odvojiš dio dana, sjedneš i počneš raditi i u tome je zapravo čar svega.

U jednoj od pjesama s novog albuma spominjete hvatanje zraka. Otkrijte nam stoga kako vi hvatate zrak od čudnih ljudi?

– U zadnje vrijeme pokušavam ograničiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama i manje scrollati, a više čitati knjige ili raditi nešto treće. Okružujem se manjom skupinom ljudi koja me dobro poznaje i pred kojom mogu biti bez kočnica. Često odem na neko malo vikend-putovanje ili izlet ako obaveze dopuštaju i takve stvari zapravo liječe. Volim svoj posao i volim raditi, ali u svemu treba imati mjeru, a to mi je često izazov.

Foto: Goran Čižmešija

Belan i Stefanovski

Kako je bilo surađivati s Nenom Belanom i Vlatkom Stefanovskim?

– Nenu Belana već stvarno mogu zvati prijateljem i snimanje pjesme s njim bilo je kao i puno drugih opuštenih druženja uz čašu vina, večeru i gitare. Odlično smo se zabavili i na snimanju spota za pjesmu »Ajmo u đir« na prekrasnim Brijunima i još uvijek mi je nekad teško povjerovati da imamo duet, posebno uzevši u obzir da su se moji roditelji prvi put poljubili baš na njegovu pjesmu, a i meni je bio dio playliste od malih nogu. Vlatka Stefanovskog upoznala sam prošle godine na dodjeli nagrada Top.Hr gdje smo oboje nastupali i tada mi je rekao da bi rado gostovao na nekoj pjesmi kad je budem imala, što mi je bilo nevjerojatno. Kad smo napravili »Društvena pravila«, svi smo znali da je to ta pjesma i on je u rekordnom roku poslao trake za gitaru iz svog studija. Stvarno je istina da su ljudi koji su najviše postigli u životu najjednostavniji ljudi.

Fotografija naslovnice vašeg novog albuma odiše francuskom estetikom. Koliko vam je ona draga i u kojoj ste mjeri poštovateljica dizajna općenito?

– Nisam baš vizualni tip osobe i nimalo se ne kužim u dizajn, ali okružena sam jako talentiranim ljudima kojima prije shootinga za album najčešće samo pustim nove pjesme i oni odmah osjete što i kako. Ovo je već druga naslovnica albuma koju je fotografirao Goran Čižmešija i u koju smo se svi zaljubili, kao i u ostatak fotki koje krase stražnju stranu i unutrašnji dio albuma. Tu su i Ivana Šimunić, koja me već godinama šminka, Ivan Pervan koji me godinama frizira, i Jasmina Arnautović koja je sve stilizirala, a fotke ne bi bile to što jesu ni bez mog prijatelja Matta Orlića, koji nam je ustupio svoj ured Inspire Brands na korištenje. Tu je i Darko Kujundžić koji je napravio odličan dizajn CD-a. Puno je ljudi potrebno za ovakav jedan album i svatko mora temeljito odraditi svoj dio posla da sve na kraju bude kako treba.