Njegovim putem putuje slava! Putin ga štuje, publika mu se klanja, mnoga ga cura po svu noć sanja… Njegovim putem putuje slava! Vjerujte, nije pretjerivanje jer popularnost koja prati Miloša Bikovića je nevjerojatna, što zaključujemo gledajući reakcije obožavatelja. Toga su postali svjesni i svi posjetitelji ovogodišnjeg filmskog festivala u Puli upravo na projekciji filma redatelja Miloša Avramovića.

Miloš Biković, tridesettrogodišnji srpski kazališni i filmski glumac, glavni junak filmova »Vratit će se rode«, »Montevideo«, »Bog te video«, »Montevideo, vidimo se«, »Južni vetar« i još mnogih snimljenih za rusko tržište, glumac je čiju su popularnost mogli osjetiti svi koji su bili na svjetskoj premijeri filma »Južni vetar 2: Ubrzanje« prikazanag na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu. Gdje god se pojavio izazivao je oduševljenje fanova.

Miloš Biković za njih je megazvijezda. Oni su željeli biti u njegovoj blizini, razgovarati s njime ili napraviti zajedničku fotku. Netko je fotografiju želio za sebe, netko za prijatelja, netko za mamu, netko za kćer, sina… Miloš nije odbio nikoga. Spremno je uhvatio svačiji mobitel i snimao selfije. I dok je u gradu pio kavu u kafiću pa bio prekinut, i dok je hodao crvenim tepihom prije i nakon prikazivanja filma… A redovi su bili dugi.

Foto: ARHIV NOVOG LISTA

Šarmirao i Putina

Njegovu profesionalnom šarmu nije odolio ni predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je Miloša Bikovića 2018. godine odlikovao ruskim državnim odlikovanjem – Medaljom Puškina za postignuća u umjetnosti i kulturi, obrazovanju, humanistici i književnosti. Konkretno, Biković je nagradu dobio zbog doprinosa u razvoju odnosa i doprinosa razvoju kulture dviju zemalja. Koliko je cijenjen njegov rad u Ruskoj Federaciji govori i činjenica da je Biković u veljači ove godine dobio rusko državljanstvo.

Miloš Biković u Srbiji i Rusiji, u kojoj posljednjih godina puno snima, ali i ostalim zemljama regije uživa gotovo kultni status, a to dokazuje i nestrpljenje kojim se na Pulskom filmskom festivalu očekivala svjetska premijera njegova najnovijeg filma.

«Južni vetar 2: Ubrzanje« bio je jedini film iz Srbije u međunarodnoj selekciji Pulskog filmskog festivala. Karte za projekciju rasprodane su desetak dana prije. Reakcije?

– Prvi put sam pogledao film upravo ovdje u Areni. Vidim da publika reagira lijepo, da im se dopalo i veoma mi je drago zbog toga. Nadam se da je ovo početak jednog divnog putovanja za film i da će ono biti uzbudljivo kao što je i sam film.

Brojke gledanosti koje su pratile prvi film i seriju gotovo su nevjerojatne. Što to ljude toliko fascinira?

– Imamo jasno određen žanrovski film. Napravljen pravilno, po PS-u, a onda smo od tog žanra odstupili na jedan suptilan način tako što smo neka pravila svijesno narušili, ali smo ih potkrijepili realnošću, likovima, odnosima i detaljima. Tako da žanr nismo narušili, nego smo ga obogatili. Nismo ga oštetili, već mu dali jednu novu vrijednost. Osim toga ima kombinaciju adrenalina, humora, drame, emocije… Pa i muzike.

Nastavlja li se to i u »Ubrzanju«?

– Priča koju donosi »Južni vetar 2« nije samo priča o kriminalu, to je prije svega jedna dramska priča o tome kako je jedan mladi i talentiran momak mogao postati nešto lijepo, ali je napravio krive odluke, i kako ga je sistem uvukao u tu vrstu svijeta…

Foto: ARHIV NOVOG LISTA

Popularnost »Južnog vetra«

Histerija kojom ste na crvenom tepihu pulskog festivala dočekani vi i ekipa »Južnog vetra« već dugo nije viđena na festivalu. Što kažete na te izljeve popularnosti?

– Iskreno, nisam znao da je »Južni vetar » tako popularan. Znao sam da film i serija nisu nezamijećeni, ali da ima takvu popularnost, nisam očekivao…

Opterećuje li vas to?

– Profesionalno mi ne smeta, ali utječe ponekad u privatnom životu. Na ulici nikako ne mogu biti neraspoložen, nezadovoljan… Jer ako mi netko priđe, a ja sam takav, odmah pomisli da sam se uobrazio… Ali nije sad to nešto na što bih se žalio. To je ono što ide uz glumačku profesiju i to prihvaćam.

Je li vam to neobično?

– Pa zapravo i nije, danas je dostupnost svih medija tako velika da granice i ne znače previše. Ustvari, meni je nekako normalno i drago da kultura i filmovi putuju mimo njih. Volim da se u Srbiji što je moguće više gledaju hrvatski filmovi i predstave i slušaju hrvatski pjevači i obratno. Zato mi sve ovo nije neobično, ali je vrlo ugodno iznenađenje.

Nagovijestila je to već činjenica da je film bio rasprodan takoreći u trenu i da se tražila karta više.

– Saznao sam to tek ovdje kad smo stigli. Obradovalo me, a ovo što sam doživio od onih kojima se serijal sviđa zaista oduševljava.

Foto: PRESS PULA FILM FESTIVAL

Bez kaskadera

Što očekujete od festivala?

– Festival je već jedna vrsta nagrade, posebice kad ste ovako dobro primljeni. Na tom sam iskreno zahvalan. Ja sam ovdje u Puli oduševljen. Festivali su inače mjesta na kojima se družite, ostvarujete kontakte s drugim glumcima, redateljima, producentima, razmjenjujemo mišljenja… Zapravo je divno, to je jedna od nagrada za trud koji ste uložili u film. Stvaranje filma u stvarnosti nije glamurozno kao što izgleda na platnu. Prilično je teško i naporno. Da ne govorim o onom dijelu sklapanja budžeta, jer sam u ovom i koproducent. Da ne govorimo o onom dijelu prženja na suncu, smrzavanja na mrazu, fizički zahtjevnih scena gdje možete izgubiti život, kao što su u ovom filmu na primjer one ne motoru ili borbe u mulju i vodi usred zime…

Koliko ste se pripremali za ovaj film?

– Fizička priprema je trajala oko 2 mjeseca, a duhovno sam u liku već dvije-tri godine pa samo idem dalje u tom razvoju…

Koliko znamo, dosta ste teških scena sami odglumili bez kaskadera.

– Bilo je teško, ali volim naučiti neke nove stvari i da sve izgleda što realističnije. Recimo, za ovaj film vožnju motorom. Morao sam to savladati za nekoliko dana.

Scene su impozantne, na motoru ste »doma«?

– Ne, nikad prije nisam vozio motor. No ne vozim u svim opasnim scenama. Ali one najglavnije, gdje me se vidi u prvom planu, te sam odvozio. Nije to baš jednostavno, posebno s kolegom od gotovo sto kilograma iza sebe. Recimo u onoj sceni kad udaramo u policajce motorom. Osim one vožnje na graničnom prijelazu, vrlo zahtjevna je bila i ona kroz šumu.

Je li bilo problema?

– Pa bilo je i nekoliko nezgodnih padova, ali hvala Bogu bez ozbiljnih posljedica.

Opisujući film, vaši kolege kažu da osim klasičnog krimića tu se u slojevima nudi još nešto.

– Napravili smo žanrovski film, ali smo ga pokušali i ispunjavati i nekim slojem ispod, da damo svoj osobni pečat i da osim jurnjave i pucnjave ima nešto i ispod za one koji to žele otkriti.

Od filma je nastala i serija. Što mislite o televizijskim serijama, kojih je sve više?

– To je dobro i sve se više traži. To su samo različiti formati. Kod nas je to počelo od jednog filma, koji je postigao velik uspjeh pa je iz toga izniknula i serija, pa sada drugi film, i iz njega će nastati serija.

Hoće li biti i trećeg dijela?

– Hoće, već se piše i film i serija. Tako je bilo i zamišljeno. Ako se to vješto napravi, mislimo da je to moguće. Mi smo krenuli od jednog zapravo malog filma. On je postao najgledanijim u posljednjem desetljeću u Srbiji pa je sada prerastao u srpsko-hrvatsko-bugarsku produkciju te se proširio u regiju. Sada želimo i da ide dalje prema Europi, ali treba to napraviti na pravi način i vrlo pažljivo. Pa vidjet ćemo do kuda možemo stići…

Foto: PRESS PULA FILM FESTIVAL

Sport i gluma

Kako i kad ste se uopće počeli baviti glumom?

– Imao sam 13 godina kad me to zainteresiralo. Dotad sam se bavio sportom trenirajući razne discipline: košarku, karate, taekwondo, aikido… Bavio sam se plivanjem. Onda mi se pojavila ta želja da se okušam u glumi. Upisao sam školu glume i osjetio to nešto više da se bavim ljudskom dušom i brojnim životnim situacijama.
Ubrzo sam shvatio da je to ono što želim i u tome sam ustrajao i, evo, na kraju ostvario i neke rezultate. U dvadesetoj sam zbog »Montevidea« naučio igrati nogomet. U dvadesetoj! Morao sam uzeti osobnog trenera… Sav onaj sport i sve što sam prije radio poslije mi je jako pomoglo i u glumačkom poslu.

Surađivali ste sa slavnim američkim glumcima Armandom Assanteom i Antonijem Banderasom. Biste li prihvatili poziv u Hollywood?

– Razmišljam o tome i otvoren sam da se to dogodi… Ako postoji projekt koji je zanimljiv, koji se slaže s nekim mojim sistemom vrijednosti… U tom smislu da…

Upisali ste doktorat na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Kako stojite s time?

– Zamrznuto, učim više se odmarati.

Bavite se i producentskim poslom.

– Da, i ovdje u »Južnom vetru« sam i koproducent. A imamo dvije producentske kuće, jednu za film, a drugu za reklame. Radimo koprodukcije s Rusijom, proizvodimo filmove, serije, radimo reklame… Imamo i producentsku kuću koja se bavi proizvodnjom animiranog sadržaja. Tu u partnerstvu s Talijanima snimamo kratke animirane filmove.

Koliko se slažu te dvije uloge?

– Za mene se slažu. Ako ste i producent, imate veću šansu odlučivati što i kako će se raditi.
Ako ste samo glumac, možete samo čekati kako će se sve razvijati.

Što sada još radite i pripremate?

– Sada sam snimao još jedan film u Rusiji. Komedija je u pitanju, tamo sam isto koproducent. Ove ću jeseni snimati još jednu seriju u Rusiji.
Spremam još neke projekte u kojima glumim, a u nekim sam i koproducent.

Foto: PRESS PULA FILM FESTIVAL