Ovogodišnji Festival Melodije Istre i Kvarnera, jedini putujući glazbeni festival u Hrvata, počeo je i završio u jednoj večeri. U onoj koja je u subotu uvečer održana na Trgu Riječke rezolucije, koja je mikovskoj publici donijela devetnaest novih kompozicija i koja se odvijala po pravilima »novog normalnog«.

Zapravo, daleko od svega onog što je inače normalno na MIK-u, a to su bliski kontakti, zagrljaji, poljupci… No, mikovci su prilagodljiv soj, voze po onoj »što se mora – nije teško«, i tako već godinama.

Slavljenička ekipa

Da je iznenadio – je jer rijetki su festivali na kojima debitant bude i najbolji debitant, i pobjednik festivala. To je uspjelo Tediju Grubici, mladom Istrijanu koji se mikovskom auditoriju predstavio kompozicijom »Fala ti ča si blizu« za koju je glazbu napisao Goran Šarac, tekst Robert Grubišić, a aranžman Aleksandar Valenčić.

Osim Tedija, velikog razloga za slavlje imala je i ekipa koja je stvorila skladbu »Kap po kap«, odnosno Saša Markovski koji potpisuje glazbu i aranžman, Vjeko Alilović je autor stihova i Nina Kraljić koja ju je maestralno otpjevala. Toliko dobro da je dobila Nagradu za najbolju interpretaciju.

No, tu nije kraj jer Vjeko je nagrađen kao najbolji tekstopisac na ovogodišnjem MIK-u, a pjesmi je stručni ocjenjivački sud dodijelio treće mjesto. Da je sve leglo na svoje mjesto u skladbi »Ne pasiva ovo vrime nego mi« u izvedbi Erika Balije, potvrđuju nagrade što ih je Erik odnio doma, u Pulu.

Pjesmu za koju je glazbu i tekst napisao Toni Pernić, »stručni ljudi« su nagradili drugim mjestom, a Mauro Giorgi je nagrađen kao najbolji aranžer. Da je Istrijanima MIK 2020. bio sklon, govori i prva nagrada stručnog žirija koja je otišla u ruke Daniela Moscarde, kompletnog autora i izvođača kompozicije »Tu ostani«.

Samo najbolje

Ona koja također može biti itekako zadovoljna je Klapa Tić jer nije mala stvar kad ti publika dodijeli i drugo, i treće mjesto. Naime, »Tići« su pratili i drugoplasiranog Josu Butorca, i trećeplasiranu Martinu Majerle.

Još jedni debitanti su kući odnijeli nagradu – grupa Father! Njima je pripala Beseda, nagrada Novog lista.

Nagrađeni su bili i svi ostali izvođači jer riječka publika ne štedi dlanove, a da je istu pitati tko ima najbolji festivalski orkestar, a čine ga vođa orkestra Aleksandar Valenčić za klavijaturama, Voljen Mlakar (klavijature), Tonči Grabušić (bubnjevi), Vanja Vitezić (udaraljke), Sandro Šupak (gitara), Emir Grozdanić (gitara) i Dajman Grbac (bas), ili tko ima najbolje prateće vokale (Nataša Tonković, Marina Mrazovac, Anamarija Martinčić i Jure Kaurloto), zasigurno bi odgovorili Festival Melodije Istre i Kvarnera.

Da se izjašnjavaju o dugogodišnjoj »mikovskoj voditeljskoj istospolnoj zajednici«, odnosno o Robertu Ferlinu i Mariju Lipovšeku Battifiaci, da ni ne govorimo. A ovogodišnje pojačanje u liku Uršule Tolj nije nimalo poremetilo njihovu vezu. Štoviše – učvrstilo ju je.

Svježa krv

Ono što je MIK učvrstilo na putu koji si je zacrtao, zacijelo su brojni mladi ljudi koji kročeći po daskama koje MIK znače donose festivalu nove ideje, »svježu krv«. MIK je od začetka, od svibnja 1964. godine, širom otvorio vrata svim glazbenim stilovima i žanrovima. Ta vrata su ostala otvorena do današnjih dana o čemu najbolje svjedoči ovogodišnji festival. Svatko u njemu može naći nešto što mu se sviđa, pa eto i »metalci« pojavom grupe Father konačno dođoše na svoje.

Ma na MIK-u je zapravo uvijek sve na svom mjestu, a MIK je, upravo kao što je to u pozdravnoj riječi rekao Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke – eto, zbog korone imamo večeras tri u jednom ili prvu, jedinu i završnu večer MIK-a, a meni je izuzetno drago i jedino logično što se ona upravo održava u Rijeci, gradu u kojem je prije 56 godina Festival i rođen.

Logično je bilo i to što je mikovska »tri u jednoj večer« završila na brodu, tj. na Botelu Marina i to klapskom pjesmom i za MIK uobičajenim druženjem. Dakako, uz poštovanje svih epidemioloških mjera i u nadi da će MIK 2021. ponovo zaploviti punim jedrima, odnosno vratiti se na staro normalno. Do sljedeće godine, do sljedećeg MIK-a!