U subotu 22. ožujka osječka kantautorica Mia Dimšić nastupit će u HKD-u na Sušaku.

Glazbenica koju ponajviše pamtimo po hitu »Život nije siv«, ove godine slavi deset godina karijere.

Iza nje je pet albuma s hitovima, uz već spomenuti navest ćemo i »Bezimeni«, dok nas je pjesmom »Guilty pleasure« predstavljala na Euroviziji 2022.

Sretna i uzbuđena

Kako se osjećate uoči nastupa u Rijeci?

– Uzbuđena sam i sretna i jedva čekam. Imam puno lijepih uspomena na Rijeku, a možda najdraža mi je prvi samostalni nastup pred riječkom publikom u Centru Zamet za Dan žena 2018. godine. Sjećam se da je tada u publici bilo oko 3.000 ljudi i to mi je bio rekord posjećenosti na solističkom koncertu.

Osjećala sam se nestvarno. Prije nekoliko mjeseci sam nastupila na humanitarnom koncertu u HKD-u kao jedan od izvođača i takva intimnija atmosfera isto ima svoje čari i možda i najviše odgovara mom bendu i meni, tako da se baš veselimo.

Hoćete li svoju vjernu publiku iznenaditi nečim posebnim?

– Na pozornicu bend i ja uvijek donosimo miks autorskih pjesama i obrada koje volimo i godinama sviramo, a kad smo u kazališnom prostoru, uvijek to još malo stišamo, odnosno izvedemo minimalistički, i moram priznati da se u takvim aranžmanima osjećam najviše kao kod kuće.

Volim kad se čuje svaki udah i ton, kad osjetim da mi je publika blizu i kad je koncert priča s uvodom, zapletom i raspletom koju pričamo jedni drugima.

Uz autorske pjesme i nove pjesme s albuma »Društena pravila«, publika može očekivati i pjesme izvođača kao što su Norah Jones, Jadranka Stojaković, Dolly Parton, Elvis…, a i pokoju slavonsku pjesmu na country-pop način.

Ove godine slavite deset godina karijere. Po čemu pamtite desetljeće na glazbenoj sceni i jeste li zadovoljni postignutim?

– Lakše mi je reći po čemu ga ne pamtim. Imam osjećaj da su tri života stala u zadnjih deset godina. Toliko se toga dogodilo, toliko novih iskustava, kilometara, svirki, ljudi, spoznaja, pjesama, albuma, pozornica, osobnog rasta, promjena… da ne znam što izdvojiti.

Nisam više ni slična Miji od prije deset godina, osim što se i dalje slažemo da život nije siv i da je bolje da ne farbamo kosu. Kad sam prije 10 godina sanjala o prvoj pjesmi, samo sam željela pjevati i moći od toga živjeti, pa bilo to i za 50 ljudi.

Sve dalje od toga u startu mi je bilo nevjerojatno.

Naravno, danas mi je normalan život koji živim, ali svaki dan se moram znati podsjetiti da sam se nekad za njega molila prije spavanja.

Puno želja i snova

Iza vas je uspjeh, no, ima li nešto što biste željeli realizirati na glazbenom planu, a još niste?

– Naravno, svaki put kad ostvarim jedan san, eksponencijalno se otvaraju novi i mislim da je to smisao svega. Vjerujem da čovjek uvijek treba biti u laganom niskom startu i o nečemu maštati.

Na domaćem terenu sam prezadovoljna kako stvari izgledaju, a ono na čemu bih još više voljela poraditi u godinama koje dolaze je i inozemni teren.

Napisati novi album na engleskom, još više putovati, odsvirati još koji showcase festival u Europi ili šire… To su neki ciljevi koji su malo izazovniji i sporije idu, ako ništa drugo zbog fizičkih prepreka, ali to ih čini zanimljivijima.

Voljela bih i više pisati za druge, možda glumiti u nekom mjuziklu, možda ga jednog dana i napisati… Vidjet ćemo, ima vremena za sve.

Gdje se vidite za desetak godina?

– Voljela bih u nekom trenutku imati kućicu na moru da se tamo mogu regenerirati u fazama između ovog luđačkog tempa. Osim toga, da sve ostane kako je sad, bila bih zadovoljna. Uživam u stvaranju i sigurna sam da ću uvijek nešto smišljati i pisati, čak i ako mi u nekom trenutku dosade svjetla reflektora.

Pokreni se!

Nije jednostavno postići uspjeh. Što biste savjetovali mladim pjevačima koji tek započinju pjevačku karijeru?

– Ono što bih savjetovala svakom čovjeku na svijetu bi bilo: pokreni se i probaj i baš te briga što će tko reći! Svi se mi uvijek kočimo zbog tamo nekog imaginarnog mišljenja ili straha od sramote, dok je prava istina da svatko gleda sebe i ljude uopće i nije toliko briga što tko radi.

Ako sam nešto naučila u ovih deset godina, to je da se ništa neće dogoditi dok pokušavaš nešto usavršiti i dok čekaš da za nešto bude pravi trenutak.

Nikad neće biti savršeno i nikad neće biti pravi trenutak! Baci se na glavu i snalazi putem kako god znaš i umiješ. I uvijek ćeš se nekako snaći i uvijek će se stvari na kraju otvoriti.

Sreća prati hrabre.

Što privatno slušate od glazbe i inspiriraju li vas kolege, odnosno motiviraju li vas na neki dodatni kreativni iskorak?

– Naravno, volim pratiti rad svojih kolega, a volim pratiti i strane autore i izvođače. Rado pratim rad svojih kolega s Voicea Tolje, Vanne i Gopca, rad svog prijatelja Matije Cveka, svoje prijateljice Domenice itd.

Mislim da je bitno da zajedno gradimo kolektiv u kojem su si kolege međusobno podrška i poštuju se.

Od stranih je na mojoj listi uvijek Taylor Swift, a jako volim i Kacey Musgraves, Jewel, Katie Meluu, Johna Mayera, Coldplay, Eda Sheerana…