Mladi glazbenik, kantautor i jedno od najbrže rastućih imena na hrvatskoj glazbenoj sceni, tim je riječima na stranici diskografske kuće Menart opisan Matija Cvek.

U duetu s Matijom Dedićem prošle je godine osvojio radijski eter pjesmom »Nasloni se«, a upravo mu je ta pjesma donijela i dva priznanja u emisiji »Music pub« Zlatka Turkalja.

Pjesma je bila i među deset najboljih pjesama za 2020. Narodnog radija. Matija se glazbom bavi od djetinjstva, a s 20 godina nastupio je na Runjićevim večerima. Karijera ga dalje vodi u show »Volim Hrvatsku« gdje pjeva prateće vokale, a istu ulogu »igrao« je prateći Jacquesa Houdeka.

Pjevao je i u A strani, a prvi singl »Visine«, čiji je spot putem YouTubea do danas pregledan gotovo 3 milijuna puta, objavio je u svibnju 2018. godine.

Novi singl »Ptice«

Još nemate ni trideset godina, a već ste dobili tri nagrade Music Pub, prvu prije sedam godina za najboljeg novog izvođača, a sada za najboljeg pjevača i pjesmu godine, »Nasloni se«. Što vam je nagrada značila tada, kao 21-godišnjaku, a koje značenje imaju ovogodišnje?

– Taj prvi Music Pub je stvarno bio pravi vjetar u leđa. Sjećam se ushita i zahvalnosti, a osjećaj nije bio ništa manje intenzivan ni u slučaju ovogodišnjih nagrada. Nisam opterećen priznanjima i nagradama, ali lijepo je biti primijećen i cijenjen od strane uglednih urednika poput Zlatka Turkalja. Osjećam odgovornost i želju da opravdam te nagrade, tako da najbolje od mene, nadam se, tek slijedi.

Nagrade Music Pub nisu jedini povod ovom razgovoru. Ovih dana objavili ste novi singl, pjesmu »Ptice« za koju ste na svojoj Facebook stranici napisali da vam je posebno draga. Zašto? I koja priča stoji iza »Ptica«?

– Pjesmu »Ptice« smo planirali kao završni singl s nadolazećeg albuma. Nismo bili sigurni oko imena pjesme, pa je redatelj spota koji je u nastajanju, Luka Sepčić, izletio s radnim naslovom »Ptice« koji smo odlučili zadržati.

Pjesma ima atmosferu gubitka i tuge, ali ja bih rekao i mira i spokoja koji nakon tuge obično dolazi. Sve ljudsko što osjećamo je legitimno, trenuci su prolazni i sami smo prolazni i krhki, a voljeli bismo zaustaviti svijet u trenutku kad nama odgovara što je također opravdano i razumljivo. Baš zbog te završne konotacije koju pjesma nosi, odlučili smo je ostaviti za kraj ove priče o singlovima.

Motiviran i zahvalan

Zahvaljujući pjesmi »Nasloni se« plasirali ste se i među deset najboljih pjesama prema izboru slušatelja Narodnog. Je li vas to iznenadilo?

– Predivno pozitivno iznenađenje. Slušateljima ne možeš lagati, ljudi osjete ili ne osjete pjesmu, a za mene koji sam još uvijek na početku svog glazbenog putovanja, ovakvo priznanje slušatelja velika je stvar. Motiviran sam za dalje i zahvalan.

Koja je za vas pjesma 2020. godine?

– Massimo – »Mali krug velikih ljudi« je možda pjesma koja mi je najviše sjela, ali uvijek navijam za prijatelje i mlade snage kao što su Marko Kutlić, Alen Đuras, Zsa Zsa… Mislim da ih je moglo biti još i više, ali sve u svoje vrijeme.

Sa 16 godina upoznali ste profesoricu pjevanja i pedagoginju Denis Vasilj s kojom ste radili pune četiri godine. Čujete li se i danas? Koliko je ona zaslužna za vaš trenutačni glazbeni uspjeh?

– I dalje smo u stalnom kontaktu, a i dalje povremeno radimo na mom vokalu. Instrument koji treba vježbati i održavati baš kao i svaki drugi, s druge strane osjetljiviji od bilo kojeg drugog te mu treba pridavati posebnu pažnju i tretman. Profa je moja glazbena pedagoginja, a osim toga je nevjerojatno uspješna i mudra žena koja zrači pozitivnom energijom. Veliki motivator i oslonac.

Adrenalin na Eurosongu

Šira javnost upoznala vas je kroz show »A strana«. Koliko mladi glazbenik može naučiti radeći s takvom ekipom i bendom u kojem su brojni cijenjeni glazbenici?

– Puno je pozitivnih iskustava s »A strane«, prije svega izrodila su se divna prijateljstva. Najbolja produkcija, najbolji glazbenici, fenomenalni pjevači, sve te to tjera da budeš bolji. Sretan sam jer sam imao priliku sudjelovati u takvom projektu.

Mnogi možda ne znaju, ali vi ste 2017. nastupili uz Jacquesa Houdeka na Eurosongu u Kijevu. Kakav je to bio osjećaj?

– Najveći adrenalin koji sam ikad osjetio. Ogromna pozornica, 20 tisuća ljudi ispred tebe, strašan osjećaj. Srećom mi taj veliki stage nije odrezao noge, već me napunio nekom ludom svemogućom energijom. Nisam bilo kakav propust vidio kao opciju, sve je prošlo u brzini i guštu.

Jacquesu ste jedno vrijeme pjevali i prateće vokale. Mislite li da je pjevanje pratećih vokala dobar način da mladi glazbenici steknu iskustvo na pozornici?

– Jacquesu sam zahvalan na svim prilikama koje mi je pružio, bila je čast pjevati bekove takvom vokalu. Puno sam naučio kroz to iskustvo o pjevanju i interpretiranju. Drago mi je da sam iskoristio tu priliku te bih svakako preporučio svim mladim pjevačima da iskoriste svaku priliku iz koje mogu učiti.

Želim puno stvarati

Pozornice su ono što je tijekom prošle godine najviše nedostajalo glazbenicima. Kako ste vi ispunili tu prazninu?

– I dalje mi pozornice nenormalno nedostaju, a utjehu tražim u stvaranju novih pjesama, čitanju, dobrim filmovima, PlayStationu, šetnji šumom i druženju s najbližima. Jedva čekam koncerte i sviranje novog materijala.

Pripremate i album prvijenac. Privode li se »radovi« kraju? Što publika može očekivati?

– Alan Dović, ostali suradnici, moj bend i ja u zadnjoj smo fazi snimanja i miksanja albuma. Uskoro ćemo izaći i s datumom objave albuma te datumima nekih koncerata. Želimo maksimalno iskoristiti ovu godinu.

Imali ste priliku raditi i pjesmu za crtić. Možemo li očekivati još takvih vaših uradaka?

– Drago mi je da sam se okušao i u tom namjenskom pisanju pjesama. Želim puno stvarati, što za sebe, što za druge pjevače, a ako opet dobijem priliku raditi neku pjesmu za crtić ili film, objeručke ću to prihvatiti.