Denis&Denis

Denis&Denis i nakon 40 godina zvuče jednako seksi: ‘Slava i uspjeh nisu bili naš motiv za kreativan rad’

Edita Burburan

Foto: Silvano Ježina

Foto: Silvano Ježina

"Osamdesete su općenito ostavile velik trag u glazbi, stoga se ne smatram iznimkom", zaključuju



I danas se podiji zatresu kad iz zvučnika zapraši ritam i zvuk Denis&Denis i njihovih svevremensih hitova iz osamdesetih. Marina Perazić i Davor Tolja, riječki glazbeni dvojac, ove godine slavi točno 40 godina profesionalnog druženja.


Njihovim pjesmama oduševljene su i današnje generacije tinejdžera koji se i danas guraju u prvim redovima na njihovim koncertima. Unatoč svim tim godinama i životnim peripetijama, glazba je ostala vječna veza dvoje nadarenih glazbenika. Visoku obljetnicu, saznajemo, zaokružit će koncertom u Tvornici i live albumom s tog događaja.


Ove godine slavite 40 godina profesionalnog druženja, vas ste dvoje hodajući evergreen i još uvijek zvučite jednako seksi?


Marina: Naravno da zvučimo jednako seksi onda, pa i sada, kriteriji se po tom pitanju nisu promijenili. Moje interpretacije su uvijek u skladu s pjesmom, tako da se pridržavam »zadane teme«! Dok pjevam, pričam priču prepunu emocija koje nastojim dočarati glasom.
Davor: Marina i ja nismo bili ničiji »projekt«, mi smo radili ono što smo voljeli i to i danas radimo istom energijom i emocijom kao i prije 40 godina. I sve dok budemo mogli tu emociju prenijeti publici, ima smisla raditi ovaj posao.


tolja

Foto: Mateo Levak


Pioniri zvuka


Mlađe generacije ostale su na vašem zvuku i ritmu, vrlo laskavo za vas, ali što mislite, zašto je tome tako?




Marina: Jednostavno, Davorove pjesme su svevremenske! Njegovi aranžmani su iznimno zanimljivi, prepuni prekrasnih zvukova i melodija s ritmom koji pokreće. Zvuče svježe i moderno pa i danas dok ih pjevam osjećam isto nadahnuće koje sam osjetila kad sam ih prvi put čula. Zbog toga uopće nije nevjerojatno što neprekidno stižu mlade generacije koje se doslovno zaljubljuju u našu glazbu. Predivno je što godine prolaze, a naša je publika na koncertima zaista jako mlada. U prvim redovima su obično šesnaestogodišnjaci, a u pozadini oni malo stariji koji se ne vole gurati. Ironija je što su ti »stariji«, koji još uvijek izlaze, dvadesetak godina mlađi od nas.



Davor: Osamdesete su općenito ostavile velik trag u glazbi, stoga se ne smatram iznimkom. Mi smo dodatno imali specifičan elektro-pop zvuk i Marinin specifičan vokal, jedinstven u bivšoj državi, što je obilježilo našu glazbu. Na neki način bili smo pioniri tog zvuka i k tome još i komercijalno uspješni. Mlada generacija ima svoju glazbu, ali očito vole poslušati i izvornu, odnosno temelj na kojem se stvara današnja glazba.


Davore, kakva je to vibra vladala vama kad ste napisali pjesme »Soba 23«, »Program tvog kompjutora«, »Voli me još ovu noć«… Smijem li vas pitati jeste li bili zaljubljeni?


Davor: Ja sam uvijek bio u nekoga zaljubljen, što se nadam i osjeti u mojoj glazbi.


Zašto baš soba broj 23, što vam je značio taj broj?


Marina: Broj 23 nama nije značio ništa, već osobi koja je napisala tekst pjesme. Taj nas je broj toliko obilježio da ga povezuju s nama.


Marina, vaše izvedbe još uvijek slove za najseksepilnije izvedbe rock scene, bez vaše interpretacije pjesma ne bi bila ista, što vas je potaklo?


Marina: Davorove kompozicije i aranžmani su me opčilini na prvo slušanje. Osjećala sam veliku želju da im udahnem dušu svojom emotivnom interpretacijom koja će savršeno odgovarati »zadanom« ugođaju kompozicije. Otpjevala sam ih onako kako sam ih osjetila. Kod svih pjesama prvo je nastala melodija pa bi svaki tekstopisac dobio jasno određene slogove buduće pjesme koje sam preplavljena emocijama otpjevala s »pa pa pa«.


Stihovi su najčešće nastali nakon našeg susreta s tekstopiscem kojem sam pričala kako doživljavam pjesmu, o emocijama koje me obuzimaju dok je slušam i nekim događajima iz mog života. Tekstopisac mora biti vrlo vješt s riječima jer mora misao i emocije pretočiti u pjesmu koja je zadanim slogovima vrlo ograničena.


Foto: Mateo Levak


Dvoje inženjera


Iznimno talentirani, kreativni i potpuno nezainteresirani za slavu, vrlo rijetka pojava. Jesu li vas doma ukorili zbog toga i zašto se niste prozvali Davor i Marina?


Marina: Ne, naprotiv, vjerujem da su upravo naši roditelji zaslužni što nikada slava i uspjeh nisu bili naš motiv za kreativni rad. Oni su živjeli potpuno drukčije živote, a onda i za nas zamišljali slične. Naši roditelji nisu imali nikakav utjecaj na naš rad. Bili su na čudu s nama i našom potrebom da se izrazimo kroz glazbu. Vjerovali su kako je za nas najbolje da Davor jednog dana bude inženjer brodogradnje, a ja inženjer građevine, i da se time bavimo do penzije. Davor i ja očito nismo dijelili iste želje kao naši roditelji.



Davor: Oboje smo bili dobri studenti i glazba nam je tada bila samo velika ljubav. Što se imena tiče, smatrali smo se grupom i bilo nam je bez veze da se zovemo osobnim imenima, kao što je to bilo popularno u sedamdesetima. Stoga smo osmislili neutralno ime.


Glazba je za vas igra, ali ipak, mnogi bi voljeli čuti i novu pjesmu, zašto se tome opirete? Darovani ste talentima, a odbijate ih podijeliti…


Marina: Davor se konstantno kreativno izražava s Whiteheadsima, što u potpunosti podržavam. Godi mu. Ja danas slušam i volim nešto drukčiju vrstu glazbe, tako da se ne možemo uskladiti po tom pitanju. Možda je prisutan i faktor vremena koje bi trebali provoditi zajedno kad bi radili na novim kompozicijama. Iako smo oboje Blizanci po horoskopu, vrlo se karakterno razlikujemo pa se dobro slažemo samo kad se ne viđamo previše. Osim toga, prisutan je i nedostatak moje ambicije….



Davor: Mogu napisati dobru pjesmu za druge izvođače, ali napisati pjesmu za Denis je trenutačno prevelik izazov, a da ne kopiram samog sebe i da pjesma bude jednako dobra ili bolja, te da oboje osjetimo zajedničku pozitivnu energiju. Puno toga bi se trebalo poklopiti.


Hoćete li nam otkriti kako su nastajale vaše pjesme, kakva se to čarolija događala u tom procesu? Možda bi recept poslužio i drugima…


Marina: Davor i ja smo prije nego što su nastali D&D, prošli kroz razdoblje intenzivnog druženja. Uvijek smo slušali Davorove nove ploče i ubrzo skužili da nam se sviđa ista vrsta glazbe, da bi u razdoblju otkad smo se upoznali do nastanka D&D povremeno surađivali na nekim projektima. Sretna okolnost, prekretnica za Davorov kreativni rad bila je pojava ritam mašine i bass linea koji su mu omogućili napraviti aranžman i snimiti demo traku bez bubnjara i basista.


Da je Davor mogao te trake sam otpjevati, nikad ne bi postojao duet D&D!


Davor: Nažalost, nema recepta. Provodio sam svaki slobodan trenutak za klavijaturom i u nekim trenucima jednostavno bi pjesma došla. Bitno je bilo što nisam bio opterećen »proizvodnjom« hitova. I to savjetujem svima.


Foto: Mateo Levak


Sinergija, svađe i mirenja


Kakav je to odnos autor i pjevačica, kako se dogodi sinergija? Tko odredi prvi takt, atmosferu pjesme?


Marina: Sinergija je magičan spoj dvije duše koje se savršeno kreativno nadopunjuju u nekom razdoblju života. Bez sinergije ne mogu nastati autorski originalni uradci, već samo tehnički dobro odrađen materijal. Jednostavno, magična sinergija se ili dogodi, ili ne! Nama se dogodila pa možemo samo biti beskrajno zahvalni »univerzumu« ili »sili« ili izvoru višem od nas samih. Često umjetnici pričaju kako su se ponekad osjećali kao »kanal«, kao da te ideje dolaze iz neke više instance, iz nepoznatog izvora…



Davor: Ja sam glazbom odredio atmosferu, tekstopisac je trebao pogoditi tekst koji odgovara pjesmi i Marininom senzibilitetu. Marina je vokalom i interpretacijom dala završni pečat i emociju koja je pogađala publiku u »sridu«.


Jeste li se ikada posvađali zbog izvedbe neke pjesme?


Marina: Daaaa, puno, puno, punooooo puta. Sukob mišljenja je najnormalnija pojava u kreativnom radu. Izuzetno sam zahtjevna, imam visoke standarde i definiran glazbeni ukus. Prije svega, ne želim pjevati ni jednu pjesmu koja mi se ne sviđa. Moram se ugodno osjećati u svakoj pjesmi, u svakom detalju te kompozicije, od ritma do svakog zvuka, a posebno mi je važan tekst s kojim moram biti potpuno poistovjećena kako bi moja interpretacija bila iskrena i iz duše. Davor je napravio više pjesama od onih koje smo ponudili publici. Neke smo tijekom rada »prerasli« pa smo ih odbacili.


Poznato je kako ste prolazili kroz razne faze, bilo je svađa i mirenja, sad kad ste sazreli kako gledate na ta razdoblja? Jesu li vaše svađe imale ponekad i kreativne ishode?


Marina: Mislim da smo se Davor i ja najviše sukobljavali oko usklađivanja našeg glazbenog ukusa, ostalo je život i razne okolnosti koje su nas razdvojile. Ponovo nas je spojila naša glazba koja i danas održava naša druženja.
Davor: Svaka grupa je kao obitelj. Postoje trenuci svađa i mirenja, ali na kraju ipak shvatite kako vam je obitelj potrebna, kao što ste i vi potrebni obitelji.


Denis & Denis


Odsustvo misli


Što danas slušate od glazbe? U ono vrijeme bili ste vrlo inovativni pa me zanima kakvu biste glazbu danas napravili ili što slušate?


Marina: Od nove popularne glazbe slušam sve što slušaju moje kćeri. Najprije sam ja njih upoznavala s glazbom koju sam voljela i time profilirala njihov glazbeni ukus. Kasnije su one mene počele usmjeravati. Osim njihovih prijedloga, slušam »elektronsku glazbu za ples«. To je pojednostavljeno rečeno, jer u toj glazbi ima puno pravaca pa da ne zbunjujem čitatelje. Za razliku od Davora, ja obožavam plesati, mene ples opušta, ples je moj »ispušni ventil« i definitivno me pomlađuje. U toj sam glazbi pronašla najinspirativnije »ritimove« koji su me u potpunosti animirali, pa dok im se prepuštam, ne mogu misliti ni na što drugo. Ples uz tu vrstu glazbe za mene je najbolja meditacija – potpuno odsustvo misli.



Davor: Ne bih se mogao odrediti u tome kakvu glazbu slušam. Sve i svašta. Najdraže mi je kad mi mladi ljudi ukažu na nešto što je dobro u današnjoj glazbi. No, to uglavnom nije mainstream, već glazba koja bi mi u današnjoj hiperprodukciji sigurno promakla.


Marina, vi ste se nakon dugo vremena vratili iz bijelog svijeta u rodni grad. Kako ste ga doživjeli i kako vam izgleda današnja hrvatska glazbena scena?


Marina: Izgleda da je moj život niz odlazaka i vraćanja u Rijeku. Rijeka je moje utočište gdje sabirem »utiske«, punim baterije, radim na sebi, da bi me u nekom trenutku moja znatiželjna priroda opet odvela u neku novu avanturu. Nisam pretjerano zainteresirana pa samim tim ni dovoljno informirana da bih mogla pričati o hrvatskoj sceni.


Pripremate li neki koncert povodom visoke godišnjice?


Marina: Davor sigurno ima neke planove. On voli slaviti te obljetnice… Baca me u vatru svaki put kad mu nešto padne na pamet! Mene, naravno, nije teško nagovoriti na novi izazov, usprkos tome što sam starija i što mi je sve to prilično stresno.
Davor: Koncerte radimo i radit ćemo dok možemo i dok nas to veseli. A obljetnicu ćemo obilježiti live albumom s koncerta iz Tvornice kulture.


Foto: Silvano Ježina

Foto: Silvano Ježina