S Lukom Nižetićem razgovarali smo o posebnostima šoua »Tko to tamo pjeva«, njegovim televizijskim angažmanima, hrani, ugostiteljstvu te mnogim drugim temama, razgovarali smo s pjevačem koji već dvadeset godina publici predstavlja vedre i vesele pjesme za odlično raspoloženje.

Šou »Tko to tamo pjeva« već se neko vrijeme prikazuje na malim ekranima i donosi mnoge zanimljive trenutke. Kako biste opisali taj format pun suprotnosti, taj pjevački šou u kojem se pjevanje tek glumi?

– Kada mi je produkcija Nove TV poslala američku i francusku verziju šoua, čisto kako bih se upoznao s konceptom, rekao sam: »Ovo je zaista šou koji bi mogao postati popularan u nas.« Radi se o vrlo dinamičnoj, zabavnoj emisiji u kojoj na kraju natjecatelj odlazi doma s novčanom nagradom.

Puna je zaokreta, neplaniranih, spontanih reakcija, šaljivih situacija, a s druge strane neizvjesnosti; zapravo šou koji ima u sebi sve – smijeha, suza, drame i veselja. U svakoj novoj emisiji, kada misliš da si pronašao način kako raspoznati pravog od lošeg pjevača, ponovo se iznenadiš.

Ima odličnih »tajnih glasova« koji vrhunski odrađuju svoju ulogu i vrlo su uvjerljivi, a onda na kraju ispadne da su sve to dobro glumili. Činjenica da me ljudi zaustavljaju na ulici i govore koliko su se, gledajući ga, dobro zabavili i uljepšali večer, dovoljno govori da je šou ispunio sva očekivanja.

Foto: Promo

Dobra zabava

U šou vas gledamo kao dio stručnog panela. Stoga, što podrazumijeva vaša uloga?

– Mi smo tu da budemo stručni i objektivni te da pomognemo natjecatelju na putu u osvajanju što većeg iznosa, uvijek se nadamo maksimalnim pet tisuća eura.

Svaki panelist je na svoju ruku, dosta toga je spontano, imamo potpunu slobodu u komentarima, pa to često dovede do smiješnih situacija, rasprava, nadglasavanja, ali sve u svrhu dobre zabave, još ako je sam natjecatelj spontan i opušten, cjelodnevno snimanje prođe vrlo brzo.

Vaši kolege u panelu su Alka, Gianna i Vinča, a sastavni dio šoua su voditelj Frano i brojni kandidati. Kakva je kemija među sudionicima šoua i kako izgledaju vaša snimanja? Možete li izdvojiti svoju omiljenu epizodu?

– Kliknuli smo već na samom početku snimanja, još u šminki i garderobi moglo se naslutiti da dobre zabave neće nedostajati. Alku i Giannu poznajem već dugi niz godina. Družimo se privatno. Gianna često zna tijekom ljeta doći do Komiže i osoba je s kojom je uvijek dobra zezancija i smijeh. Vinču sam tek sad upoznao.

Radi se o osobi punoj duha, spontanoj dobričini i da ga nema, trebalo bi ga izmisliti. Frano je onaj koji drži sve konce snimanja u svojim rukama. Toliko je brz u reakcijama, inteligentan i duhovit, sve uz njega ispadne prirodno. Najdraža emisija je svakako ona s tetom Biserkom koju smo odmah od milja nazvali teta Bisa. Bilo je duhovito, zabavno, emotivno, a bilo je i suza radosnica. Po meni idealna epizoda koja u potpunosti opisuje ovaj šou.

U šou ste neka vrsta detektiva, procjenjujete sposobnosti pjevača, ali kroz sve to pomažete natjecatelju koji se natječe u šou. Kako su natjecatelji u studiju prihvatili šou i vjeruju li članovima panela?

– Vrlo je nepredvidivo, često te i iskustvo koje imaš zna prevariti jer naiđeš na odlične statiste koji odrade svoju ulogu. Na početku neki natjecatelji znaju iskomentirati da nam baš i ne vjeruju, no tijekom emisije ipak počnu uvažavati naše mišljenje pogotovo ako se pokaže da smo dobro procijenili tajne glasove.

Frano ih kao voditelj svojim dosjetkama još i opusti pa ako ne osvoje svih pet tisuća eura, koliko mogu vidjeti, svi su iz emisije odlazili s osmijehom. Ipak, svi smo tu da se dobro zabavimo, a ako se nešto i zaradi, to je samo bonus.

Iskren prema sebi

Kada bi Luka Nižetić bio jedan od tajnih glasova čije pjevačke sposobnosti natjecatelj mora otkriti, u koju »ulogu« bi se zamaskirao i kako bi izgledao?

– Možda ronilac jer to mi je na kraju i blisko. Bio bih u ronilačkom odijelu s velikim perajama, maskom – u full opremi! Svaka čast tajnim glasovima na strpljenju i profesionalnosti gdje moraju ostati ozbiljni bez trunke reakcije na licu dok ih mi pokušavamo isprovocirati.

Bilo je tu pretalentiranih osoba čije su vokalne sposobnosti u rangu glazbenih profesionalaca.

Nedavno ste gostovali u šou TLZP gdje ste s Farisom izveli vaš stari duet s Lanom Jurčević »Prava ljubav«. Kako vam je bilo podsjetiti se na taj duet i nekog mlađeg Luku?

– To je pjesma koja živi među publikom i dandanas i na neki je način postala evergreen. Neizostavni je dio mog koncertnog repertoara i s njom sami koncert privodim kraju jer uvijek imam istu reakciju publike, kolektivno pjevanje uglas.

Faris je bio fantastičan, uloga Lane mu je baš sjela, odlično je odradio glumački i vokalno gdje je cijelo vrijeme bio u ženskoj lagi što je bilo vrlo zahtjevno. Moram priznati da sam se u jednom momentu suzdržavao da ne prasnem u smijeh koliko je bio uvjerljiv, ali, hvala Bogu, uspjeli smo je izvesti do kraja.

Bilo je baš zabavno, pa i ponovno rekreiranje frizure i repića koje nitko nije volio ni tada, hahaha.

Što bi današnji Luka rekao tom mlađahnom Luki koji se prije dvadesetak godina pojavio na sceni?

– Neka samo prati svoje snove, da neki put treba pogriješiti kako bi znao koji je pravi put, da samo radi ono što ga maksimalno ispunjava pa makar se kosilo s ičim drugim, da jednostavno ne podilazi trendovima i nekim tuđim mišljenjima i da se ne obazire što tko govori jer na kraju najvažnije je da si iskren prema samom sebi i u onome što radiš.

Foto: LUKA ČOP

Zabavno i sexy

Objavili ste singl »Manistra na pome«. Što ste htjeli dobiti tom pjesmom i jeste li zadovoljni obavljenim poslom?

– »Manistra na pome« moja je autorska pjesma. Prva takva nakon nekih desetak godina i to je ono što me najviše veseli. Pjesma je zabavna, sexy, plesna. Nastojao sam svoje najdraže jelo iz djetinjstva opjevati na jedan duhovit i zabavan način gdje je obožavanje jela zapravo ispalo kao preneseno značenje obožavanja prema drugoj osobi.

Nisam od onih koji planirano pišu svoje pjesme. U svojih dvadeset godina djelovanja, imao sam nekoliko autorskih ispada, ali ništa što bi se smatralo ozbiljnim autorstvom. Osoba sam koja inače u životu reagira spontano, pa sam se tako i ovog puta prepustio naletu inspiracije.

Ideja za »Manistru na pome« nastala je tijekom vožnje u autu, sasvim slučajno, kao iz vedra neba ušetala mi je u misli rečenica – »Volin te ka manistru na pome.« Nisam se dugo pitao što s tim, jer ako ti nešto padne u krilo uzmi i iskoristi.

Moram priznati, sad kad malo gledam unazad, baš mi je falio taj kreativni segment u stvaranju glazbe. Odmah su uslijedile još neke skice pa je za očekivati da će se na novom albumu naći još pokoja moja autorska stvar.

Prema prvim reakcijama, vidim da ju je publika odlično prihvatila, već sam je uvrstio i na repertoar za ljetnu sezonu te je jedva čekam izvesti uživo.

Pjesma i spot imaju jako izraženu latino atmosferu i latino zvuk. Odakle inspiracija i povod za jedan takav latino izlet? Jeste li i sami ljubitelj takvih pjesama?

– Privatno slušam latino glazbu i mislim da je jako bliska našem mediteranskom mentalitetu. Na playlisti su mi trenutno Rosalia i C.Tangana. Produkciju za pjesmu je radio pretalentirani Marko Mihaljević s kojim ću sigurno još raditi u budućnosti.

Govoreći o »Manistri na pome«, koja vam je najdraža pjesma koja pjeva o hrani?

– Mislim da je svima Oliverova »Nadalina«.

Uvijek prihvaćam izazove

Hoću li pogriješiti ako pretpostavim da je pjesma »Manistra na pome« proizašla iz vaše ljubavi prema kuhanju. Sjećamo vas se kao pobjednika »Celebrity Masterchefa«. Kuhate li često i iskorištavate li znanja naučena u »Masterchefu«?

– Kuham gotovo svaki dan. Kuhinja je moja sigurna zona, moj odmor, moj svijet, čista relaksacija. Kada kuham, na trenutak zaboravim na sve, dođe mi kao nekakva vrsta terapije. Mater Tamara krivac je da sam i prije »Masterchefa« imao hrabrosti prihvatiti se kuhače.

Volim improvizirati, često sam na početku znao napraviti izgledom neugledno jelo, ali uvijek bi ispalo ukusno. S vremenom sam pogledao i pročitao dosta stručnih knjiga i emisija, a i iskustvo s dva restorana u Komiži dovelo me da sam svoju ljubav prema kuhanju pretvorio i u posao.

U kuhanju se čovjek mora stalno usavršavati, ja sve to radim na čistom amaterskom nivou, ali trudim se da se ne ponavljam.

Koje vam je omiljeno jelo?

– Sve iz mora, manistra na pome i materine njoke.

Što se najbolje pije uz manistru na pome?

– Ja pijem vodu, ali ipak, možda ju je najbolje zaliti nekim finim bijelim vinom, a može čak i jednom hladnom bevandom.

Vaša televizijska karijera duga je i bogata. Sudjelovali ste u brojnim šouovima i emisijama te ste jedna od poznatih osoba koja se ne libi TV izazova. Zašto volite raditi na televiziji te koje projekte najviše pamtite?

– Uvijek prihvaćam izazove pa tako i sudjelovanje u šouovima u kojima sam svoj, gdje ne moram glumiti nekog drugog. Moram izdvojiti »Ples sa zvijezdama«, sada već davne 2007. godine. To je iskustvo zaista bilo za pamćenje.

Još se sjećam svih probi, bilo je naporno, vrlo zahtjevno, ali nije nedostajalo ni zezancija gdje se iz svega toga iznjedrilo prijateljstvo s dragom plesnom partnericom Mirjanom Žutić.

Tada se dogodila i moja prva pobjeda, kojoj se najviše veselila moja baba Vjeročka, kao i mater. Na početku sam poziv u »Masterchef« odbio, no uspjeli su me nagovoriti i s današnjeg stajališta nemam za čim žaliti. Em sam pobijedio, mogu reći da me na neki način i odredilo jer već jedanaest godina uspješno plovim ugostiteljskim vodama.

Dotaknuli ste se »Plesa sa zvijezdama«. Jeste li još u kontaktu s plesnom partnericom Mirjanom Žutić te što vam ples predstavlja u životu, ali i karijeri?

– Baš smo se nedavno sreli i popili kavu te se prisjetili svih momenta. Ništa se nije promijenila, ostala je ona zabavna i duhovita Mirjana kakvu pamtim iz vremena »Plesa sa zvijezdama«. Kako sam već rekao, radilo se o vrlo zahtjevnom šou, gdje sam tih mjeseci podredio sve plesanju.

Smršavio sam bar šest kilograma, nisam imao ni petke ni svetke, dan nakon plesne večeri već sam bio na probama za novu emisiju. Osjećao sam se kao neki profesionalni sportaš koji nema vremena za odmor ni zabavu nego samo trening.

Ples je inače neizostavni dio mog scenskog nastupa i bez njega glazba ne bi ni imala smisla. Taj spoj je jedinstven i kompletan i nadam se da ću i pod stare dane imati forze na pozornici izvoditi pjesme bez da sjedim na barskoj stolici, hahaha.

Foto: LUKA ČOP

Tatini savjeti

Eurosong je iza nas. I sami ste se nekoliko puta pojavili na Dori i to s nastupima koji su ostali u sjećanju. Namjeravate li se ponovno okušati na Dori i doseći pozornicu Eurosonga?

– Nikad ne reci nikad, ostavljam i dalje otvorenu opciju za ponovnim sudjelovanjem, ali samo u slučaju ako se pojavi pjesma koja je dostojna tog natjecanja.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– Moj je otac uvijek bio od prave riječi. Znao je kako me ohrabriti, ali i dati mi konstruktivnu kritiku. On je iz nogometnog svijeta, ja iz glazbenog, naizgled potpuno različito, ali ima nekih dodirnih točaka koje su univerzalne. Uvijek me učio strpljenju i da samo radom mogu nešto postići. I dandanas, nakon dvadeset godina što sam na sceni, njegova riječ i savjet puno mi znače.

I za kraj, budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, koje televizijske sadržaje (serije, emisije, film…) pratite u slobodno vrijeme i uz što se opuštate? Koja su vama omiljena TV lica?

– Nova TV se nekako isprofilirala kao televizija s najboljim zabavnim programom na kojoj se prikazuje i »Tko to tamo pjeva«. Ovogodišnja sezona šoua »Tvoje lice zvuči poznato«, bez obzira na poznati koncept, ponovno je predstavila iznimno talentirane kandidate i učinila emisiju i dalje uzbudljivom.

Opuštam se uz emisije kao što su »IN magazin«, »Kod nas doma«, volim pogledati dokumentarce, kolažne putopisne emisije među kojima mi je bila favorit »Na magistrali«. Vjerni sam konzument Netflixa i sličnih platformi gdje potražim neku dobru seriju ili film. Posljednje što me oduševilo je serija »Jednog dana«, preporučam svakome da je pogleda.