Neobična glazbena osobnost Lucije Lu Jakelić donosi pravo osvježenje na hrvatsko glazbeno nebo. Iskorak vrijedan pažnje učinila je ova mlada, uporna kantautorica koja je krajem prošlog mjeseca objavila drugi studijski album “Šesto čulo”.

Album za koji je sama napisala i glazbu i stihove stilski bi se prije mogao povezati s nekim ranijim desetljećima, dok su još kantautori brinuli o smislenosti stihova i emociji koju prenose na publiku.

Lucija koja je odrasla u Đurđevcu već je zarana zavoljela glazbu. Gene je, kaže, naslijedila od djeda koji je svojedobno pjevao u njemačkim klubovima. Nakon završene srednje škole, Lucija je u Zagrebu uz studij komunikologije pohađala i Glazbenu školu Husar i Tomčić gdje je ispolirala sva dotadašnja znanja i stekla dodatnu sigurnost.

Najvažnija osoba u njenom je životu njezin producent Rejhan Okanović koji je vjerno prati od samih početaka. Nakon završetka studija radila je kao radijska voditeljica, ali unatrag četiri godine, kad joj je i izašao prvi album “Sve o čemu sam šutjela”, odlučila se u potpunosti posvetiti glazbi.

Životne promjene

Objavili ste drugi album “Šesto čulo”, zbog čega ste ga tako nazvali?

“Svi imamo šesto čulo. Zvali to intuicijom ili osjećajem iznutra, mislim da nam to govori kakva smo bića. Koliko treba raditi na sebi i vjerovati u empatiju kao inteligenciju za sebe i za druge.

Sve moje pjesme, odluke i odabiri dolaze s tog mjesta. Čak i kad napravim greške slijedeći unutarnji glas, opet nije bilo zaludu jer nešto sam naučila, išla sam prema sebi. Zbog toga sam baš tako željela onasloviti cjelinu jer je upravo to utjecalo na mene u posljednje dvije godine”.

Autorica ste svih pjesama, u kojem razdoblju su one nastale?

“Pisala sam ih cijelu proteklu godinu, a ove godine sam ih producirala. Jedino je pjesma ‘Sutra’ iz ciklusa kad sam još studirala, ali uklopila se u ovaj noviji ‘val’. U tom sam razdoblju doživjela velike životne promjene. Dok sam živjela sama u stanu na Rudešu, procesuirala sam sve što mi se dogodilo kako bih postala još više svoja i snažnija”.

Tematika je uglavnom ljubavna, u nekoliko pjesama govorite o rastanku. Je li neki prekid ostavio traga na vama?

!Uglavnom da, iako ima pjesama koje su nastale kao iskustvo prekida u neka vjerovanja, očekivanja, ljude. Neke su označile i prekid dotadašnjeg načina života, završetak jednog ciklusa, prelazak na višu razinu i konačno početak neke nove mene“.

Kako biste opisali i definirali ljubav?

Kao poštovanje onog što jesmo i nastojanje razumijevanja onog što (još) nismo. Kako za sebe, tako i ostale”.

Srodna duša

Uz vas na albumu je najvažnija osoba vaš producent Rejhan Okanović, dugogodišnji ste suradnici. Što vas povezuje s obzirom na to da ste generacijski udaljeni 20-ak godina?

“Rejhan se pojavio u mom životu s misijom da bude tu dok idem za glazbom. Iste smo duše, svatko sa svojim znanjem i iskustvom koji se lijepo nadopunjuju. Učimo u našim različitostima.

Možemo provesti sate razgovarajući i uvijek imamo o nečemu ili na nečemu raditi. To je rijedak životni spoj, recimo neka verzija srodnih duša. On poznaje moju dušu i karakter, što je iznimno važno za ovu karijeru. U njemu imam utočište ne samo kao u suradniku, već i kao u prijatelju“.

Vaše su pjesme snažnog teksta i vrlo upečatljive interpretacije, zapravo ne trudite se podilaziti trendovima. Ima li neka svjetska zvijezda čiju biste karijeru poželjeli i sebi?

“!Mogao bi to biti svatko tko je ostao svoj, unatoč tome što je morao proći težak put. Svi oni koji su se slušali i zavoljeli sebe na tom putu. Svi koji su ispričali priče, a ne samo bljeskove.

Inspiriraju me Freddie Mercury, Alanis Morissette, Sara Bareilles, Sting, John Mayer, Joni Mitchell i slični. Voljela bih kroz godine iskusiti veće prostore”.

Osim što pišete za sebe, napisali ste nekoliko tekstova i za druge glazbenike, primjerice za Damira Kedžu, vidite li se i nadalje u tome?

“Vidim, ali se ne silim na te situacije i ne guram ljudima svoje pjesme. Možda sam zbog tog manje »uspješna«, ali smatram da se spojevi trebaju dogoditi prirodno.

Isto tako, rijetki su pjevači i pjevačice koji razumiju što znači dati kontrolu autorima, a da oni ispune taj zadatak s vjerom u osjećaj, a ne samo popularnost ili želju za uspjehom. Pjesma je prije svega proces i mali život, te kao takva mora biti napravljena. Bit će toga još kad dođe vrijeme i osoba za to”.

Krasna paleta

Studirali ste komunikologiju i radite kao radijska voditeljica. Biste li bili spremni posvetiti se isključivo glazbenoj karijeri?

“Ne radim više na radiju. Bavim se samo glazbom od prvog albuma, već pune četiri godine. U to vrijeme nastala su dva albuma i to je moj život. Dakle, živim isključivo od pjesama, nastupa i rada u studiju što je velik, težak, ali i svrhovit život mlade osobe”.

Izjavili ste da ne vjerujete u glazbene žanrove, zbog čega ih vidite tako restriktivnima?

“Ma nije da ne vjerujem, žanrovi su krasna paleta izražaja i odrednice. Ali, ne vjerujem tom čvrstom korištenju da se nešto opiše. Glazba je protočna i svaka pjesma je zaseban udah i izdah. Nevažno je koji žanr, važno je osjetiti što je pjesnik htio stvarno reći. Ponekad je dovoljno malo za to, a to je onda prava vještina – s malo napraviti puno. U tom kontekstu sasvim je nevažna kategorija“.

Josip Regović/Pixsell

Kako doživljavate glazbenu kritiku?

“Spremno i otvoreno. Naravno, ovisi i o tome tko kritizira”.

Iz glazbene ste obitelji, navodno je i Vaš djed u Njemačkoj bio primijećen izvođač, uspoređuju ga s Frankom Sinatrom?

“Djeda nisam stigla upoznati, ali kroz ostavštinu (dnevnici) vidim da imam dosta sličnosti s njim. Puno je pisao, imao je slična i slikovita razmišljanja i dao je sve za ono što voli. Radio je u Njemačkoj kako bi brinuo za svoju obitelj na selu u Hrvatskoj, volio je pjevati i pjevao je u klubovima, a bio je neko vrijeme i radijski voditelj. Mislim da sam na njegovu dušu”.

Kad ste se počeli zanimati za glazbu?

“Nisam imala izbora, glazba je odabrala mene čim sam došla na ovaj svijet. Kažu moji da sam još kao beba reagirala na glazbu. Svirala sam odmalena, a pjevala i ne znajući. Strast je krenula vrlo rano”.

Fokusirana i predana

U Zagrebu ste završili i Glazbenu školu Husar i Tomčić, što ste tamo naučili?

“Biti fokusirana, predana. I, ono najvažnije – kako je talent ništa bez rada na sebi, svom instrumentu ili daru. Naučila sam i kako sigurno stupiti i stajati na pozornici, te kako u kratko vrijeme zaintrigirati publiku”.

Svirate li još neki instrument osim gitare?

“Sviram klavir i gitaru. Iako imam naobrazbu, više sviram po sluhu”.

Razmišljate li i o svom imidžu, koliko vam je važno uskladiti svoj izgled s glazbom koju izvodite?

“Sve više razmišljam i o tome, jer važno je uskladiti cijelu priču. Puno je tu perspektiva i zadataka, nije to samo pjevanje i pisanje pjesama, i izraz je važan. Naš vanjski izgled, imidž, izražava mišljenje, stav, odjeća, frizura, sigurnost, ponašanje, profesionalnost”.

Josip Regović/Pixsell

Imate li u tome nekih pomagača?

“Imam drage prijatelje koje volim uključiti poput stilista, vizažista, ali i recimo prijatelje fotografe ili ilustratore koji me dobro poznaju privatno pa lako naprave vizuale koje zatrebam”.

Vuk samotnjak

Odrasli ste u Đurđevcu, jesu li vaši školski kolege dijelili vaš interes za glazbom?

“Ne baš. U mom razredu smo svi bili različiti i često sam se osjećala kao vuk samotnjak u tome kako vidim i osjećam glazbu. Izuzev školskog zbora i zajedničkih izlazaka, glazbu sam živjela najčešće svirajući sa starijom braćom ili u svojoj sobi na YouTubeu”.

Osim glazbe, čime se još zanimate, što vas ispunjava?

“Priroda, životinje, volim stvarati sadržaj za svoje profile na društvenim mrežama, snimati, montirati… Naučila sam čitati već u četvrtoj godini pa ljubav prema čitanju traje odonda”.

Hoćete li nam otkriti kako vam dolaze stihovi, nastaje pjesma? Koje vas raspoloženje dovede u pisanje teksta ili možda najprije nastaje glazba?

“Ovisi o danu. Bude najčešće u naletu koji moram ispoštovati zapisom ili snimkom, jer inače ispari. To je više kao nekakva svemirska poruka koja ti se nudi i ti je onda primiš i spakiraš. Inspirira me svakodnevica, problemi s kojima se nosim ili ljudi koje promatram i proživim”.

Pripremate li još neko iznenađenje u sljedećoj godini?

“Pripremam veliki koncert u klubu Peti Kupe 15. veljače. Svi ste pozvani! Nakon toga turneja na proljeće, po Hrvatskoj i regiji. Regiji se jako veselim jer nailazim na veliku podršku. Na kraju godine možda se prijavim i na Doru.