Desetak je dana prošlo od finalne emisije 12. sezone HRT-ova šoua »Zvijezde pjevaju«. Iz finalnog troboja kao pobjednici su izašli zagrebački glumac Lovro Juraga i krčki glazbenik Vjeko Ključarić.

Lovri je, dakako, ovo bilo prvo sudjelovanje u »Zvijezde pjevaju«, kao što je mentoru Vjeku ovo bilo prvo mentorstvo u HRT-ovu pjevačkom šou. Zaposlenog novopečenog tatu Vjekoslava i svestranog talentiranog glumca Lovru tek nakon nekoliko dana od finalne emisije uspjeli smo okupiti u zajednički intervju. S oba sastojka pobjedničkog para porazgovarali smo o njihovoj avanturi u šou, najljepšim trenucima i izazovima te još mnogočemu.

Kako se sada s blagim vremenskim odmakom prisjećate avanture u šou »Zvijezde pjevaju«?

Lovro: Dojmovi su se slegli i jako smo zadovoljni. Bila su to divna dva mjeseca i ne mogu biti zahvalniji cijeloj ekipi, kandidatima, a pogotovo Vjeku na avanturi koju su mi pružili. Svaka emisija draga mi je na svoj način, kao i svaka pjesma koju smo pjevali, ali finale je stvarno bio poseban na više razina.

Vjeko: Mene su dočekale neprospavane noći jer imam doma malu bebu koja voli partijati do kasno u noć! Šalim se…Nedostaju mi svi ti ljudi, druženja i zafrkancija na probama. »Zvijezde pjevaju« će mi ostati u prekrasnom sjećanju, a i cijela ekipa je bila fenomenalna!

Mnoge pjesme i žanrove izveli ste na putu do finala. Koja vam ostaje najdraža i zašto, a koju ćete pamtiti i zašto?

Lovro: Kao što sam rekao, sve pjesme su mi drage na svoj način, ali ako bih morao izdvojiti neke, to bi bili »Zitti e buoni« i »Nocturno«. »Zitti e buoni« jer je bio generalno najenergičniji nastup i rock kao žanr nam je obojici najdraži. »Nocturno« je bio jako emotivan i sretan sam da sam imao priliku ispričati takvu, meni važnu, priču.

Vjeko: Moram reći da je jako teško izdvojiti pjesmu koja mi je najdraža jer prema svakoj imam neko posebno sjećanje, ali ako baš moram, izdvojio bih Maneskin – »Zitti e buoni«, koja je prštala energijom. Ali moram izdvojiti i »Nocturno«, koji je bio jako emotivan nastup.

Vjeko Ključarić

Lovro Juraga

Puno vježbanja

Kako je izgledala vaša svakodnevica u šou? Kako su izgledale probe i zašto su bile zahtjevne?

Lovro: Čuli bismo se početkom tjedna i telefonom dogovorili tko će što pjevati jer je Vjeko svaki vikend išao na Krk da bude sa suprugom Eni pa nam je tako bilo najlakše. Onda bismo se našli na probi srijedom i četvrtkom, družili se i probavali. Ništa nam nije bilo naporno što se tiče žanrova i pjesama jer nas je sve skupa veselilo. Dobro smo organizirali vrijeme, pa ni naše obaveze izvan HRT-a nisu stvarale problem tijekom šoua.

Vjeko: Bilo je puno vježbanja i probi… Obično bismo svaki tjedan dogovorili dvije probe pa bismo na svakoj od tih probi imali i snimanje priloga, isprobavanje odjeće…Ovisno o tome kakav nam je ostali raspored i koliko su zahtjevne pjesme, toliko su bile i zahtjevne probe. Nekad smo znali doći mrtvi umorni i probu bismo priveli kraju čim prije, ali nekad smo znali ostajati i mrvicu dulje od planiranog termina. Najzahtjevnije postaje kad se u zadnjih nekoliko emisija počnu pojavljivati i po 2-3 pjesme po emisiji, a mi imamo isto vremena da ih naučimo.

Lovro, koliko vam je kao glumcu bilo lakše ili teže broditi kroz mnoge pjevačke žanrove? Je li vam glumački talent pomogao i što ste osim glume morali ukomponirati u izvedbe?

Lovro: Nisam imao toliki strah od scene koliko sam imao od nekih zahtjevnijih vokalnih dionica, ali s vremenom sam se opustio i u tom smislu. Gluma je definitivno pomogla u tome da mi nije problem stajati na sceni, pritom ne mislim da sam glumio nešto, to sam bio ja, ali je bilo lakše opustiti se zbog prijašnjeg iskustva na sceni.

Nešto drukčije

Vjeko, koliko je vama kao pjevaču, koji je već utabao svoj glazbeni put, bilo teško snaći se i mentorirati Lovra u glazbenim žanrovima koje možda ne pjevate toliko često?

Vjeko: Moram priznati da nije bilo toliko teško. Ali to je velikim dijelom zato što je Lovro bio 100 posto predan i uvijek na visini zadatka, ali i korak unaprijed s pjesmama. Što se raznoraznih žanrova tiče, imam tu sreću što slušam raznu glazbu – od klasike do rocka i hip-hopa… Mislim da sam se dobro snašao u svim žanrovima, ali bilo mi je posebno vrijedno iskustvo probati i nešto drukčije od onog što radim većinu vremena.

Jedan drugome bili ste podrška za sudjelovanja u »Zvijezde pjevaju«. Što je Lovro naučio od Vjeka i Vjeko od Lovre, a da nije nužno vezano za pjevanje?

Lovro: Od Vjeka sam naučio kako biti dobra, iskrena i smirena osoba jer on je istinski takav. Baš mi je bilo ugodno raditi s njim. Naravno, naučio me i nekim svojim pjevačkim trikovima koje ću sigurno primjenjivati u svojim budućim izletima u pjevanje.

Vjeko: Mislim da smo svakim druženjem učili jedan od drugoga, Lovro je jako emotivan lik i te emocije jednostavno prijeđu i na mene. Dobra smo ekipa i ogromna podrška, a stvorili smo prijateljstvo koje će, siguran sam, potrajati i nakon šoua.

Napredak i mentorstvo

Lovro, »Zvijezde pjevaju« nije bila prva prilika gdje ste zapjevali. Prije dvije godine objavili ste singl »Oluja ljubavi«, pjevali ste ispred HNK-a prošlog ljeta, a na zadnjem Zlatnom studiju zapjevali ste uz Taru Thaller. Kako se prisjećate tih ranijih pjevačkih avantura te kako vidite svoje pjevačke sposobnosti sada, nakon sudjelovanja u »Zvijezde pjevaju«?

Lovro: Sva su mi ta pjevačka iskustva draga, ali dugo se nisam kontinuirano bavio pjevanjem kao u »Zvijezde pjevaju«. Svakog tjedna bavili smo se novim žanrom koji iziskuje i drukčiji vokalni pristup. Ne može se sve pjevati isto, naravno, u sve treba upisati sebe, ali svaki žanr je poseban na svoj način. Mislim da će pjevanje i dalje ostati dio moje svakodnevice, a to koliko sam napredovao mogu reći ljudi koji su me slušali prije. Najbolji frend komentirao je da sam se zadnjih mjeseci promijenio pjevački, tako da očito jesam nekako napredovao.

Vjeko, ovo je bilo vaše prvo mentorsko sudjelovanje u »Zvijezde pjevaju«. Zašto vam je ta uloga važna? Jeste li ikad prije bili pjevački/glazbeni mentor na neki način? Koliko su vaši negdašnji glazbeni mentori ostavili utjecaj na vas?

Vjeko: Biti mentor jedna je vrlo važna stvar, a to sam shvatio i kroz svoje školovanje. Ako imaš dobrog pedagoga s kojim si kliknuo i koji te vodi (u bilo čemu u životu), možeš čudo toga napraviti. A nekad se može dogoditi da te taj mentor ili učitelj demotivira i radi totalnu kontru. Tek sada sam puno svjesniji koliko ti znači dobar mentor u životu… Osim što sam nešto sitno podučavao klavir, nikada nisam mentorirao nekoga u pjevanju, pa mi je to baš predstavljalo izazov koji sam, mislim, dobro savladao. Dao sam svoj maksimum, mentorirao sam onako kako bih volio da mene netko mentorira – iskreno, prijateljski, motivirajuće, ali i najobjektivnije što mogu.

Omiljeni žanrovi

I za kraj, gospodo, kada ne pjevate na pozornici, uz koje se žanrove, pjesme i izvođače opuštate u slobodno vrijeme? Prema kojim izvođačima i pjesmama osjećate strahopoštovanje?

Lovro: Kao što sam ranije rekao, obožavam rock. Naravno, volim i druge žanrove, npr. funk, jazz, soul itd. Više-manje slušam sve. Ne umanjujem vrijednost ničije glazbe, mislim da svatko ima pravo izraziti se na svoj način, da svatko ima svoju publiku koja će podržati njegov izraz. Nikad nisam prema nikome imao strahopoštovanje, ali prema nekim pjevačima imam veliki respekt jer su jednostavno bili jedinstveni. Svjestan sam da postoje pjesme i izvedbe nekih pjevača koje nisu za mene. Svatko zna procijeniti svoje mogućnosti i što je za njega, a što nije.

Vjeko: Ogromno strahopoštovanje imam kada pjevam Olivera Dragojevića, a to ste mogli vidjeti i u »Nocturnu«. Pazili smo na svaki detalj te pjesme. Od žanrova koje slušam tu stvarno ima svega, od rocka, grungea, popa, bluesa, sve do klasične glazbe, hip-hopa, rapa… Najviše volim rock – Led Zeppelin, ACDC, The Rolling Stones, Foo Fighters, ali, naravno, volim i našu glazbu – Urbana, Josipu Lisac, Parni Valjak, Prljavo kazalište, Daleku obalu… Ukratko, tko pjeva, zlo ne misli (smijeh).