Lovre Kondža mladi je glumac iz Otoka kraj Sinja, a televizijska publika upoznala ga je kao Martina Akrapa, Zvoninog i Anđelinog sina, Lucina brata, lokalnog zabavljača, DJ-a i inkasatora u gradskom komunalnom, u popularnoj seriji Nove TV – “Kumovi”.

Ovo je njegovo prvo televizijsko iskustvo, a zanat je prije toga kalio samo na kazališnim daskama. Iako serija “Kumovi” od sljedećeg tjedna ide na pauzu, za njezine obožavatelje nema straha jer se na male ekrane vraća sredinom siječnja novim nastavcima.

Lovre glumačkih uzora nema, ali kada bi nekoga morao izdvojiti, to bi bio – Bryan Cranston. Prvu kazališnu ulogu ostvario je kao Marko Tomašević u predstavi “Dijete našeg vremena” Ivane Vuković i režiji Helene Petković produkciji Kazališta PlayDrama Split.

Predstava je 2020. dobila Nagradu hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti, dok je glumački ansambl predstave dobio nagradu za specijalno postignuće, za kolektivnu igru na 44. izdanju festivala Dani satire Fadila Hadžića.

Puno opušteniji

Kada je počelo snimanje serije “Kumovi”, o svome je liku rekao:

– Jedina sličnost koju Martin i ja imamo je to što obojica dolazimo sa sela. Što se tiče Martina, mogu reći da je on veseo, zaigran, nepromišljen i vrlo problematičan, a detaljniji opis prepustio bih publici.

Kako je biti dio najgledanije serije ove jeseni?

– Za svoju prvu seriju nisam očekivao ovakav uspjeh i svakako mi je drago što sam dio ovog projekta.

U seriji “Kumovi” ste od samog početka. Kako je bilo snimati prvu, a kako drugu sezonu?

– Isti projekt, isti ljudi, odlična atmosfera – izuzev nekoliko novih lica koja su se pojavila i za koje smatram da su se odlično uklopila u ekipu. Ne mogu pronaći neku veliku razliku, ali vidim da sam sada puno opušteniji nego prošle godine.

Tko vam je najviše pomogao na prvim snimanjima?

– Mogu reći da mi je cijela ekipa pomogla svojom pristupačnošću i pozitivnom energijom.

Među glumačkim partnerima su vam redom iskusni hrvatski glumci. Što ste od njih imali priliku naučiti?

– To su detalji koje pokupim usput u radu s kolegama najčešće vezano za pozicije ja-partner-kamera.

S kim ste se od kolega najviše povezali?

– Najviše s mlađom ekipom.

Foto: NOVA TV

Ponovio bih iskustvo

Kada su vam ponudili da glumite Martina Akrapa u “Kumovima”, jeste li znali što vas čeka?

– Pojma nisam imao. Dobio sam opis lika na pola stranice i stvarno nisam znao u kojem će se smjeru to razvijati. Kao što nisam znao ni kako sve to funkcionira i što mogu očekivati od takve vrste angažmana.

Ovo je vaše prvo televizijsko iskustvo, biste li ga ponovili?

– Nakon određene pauze i odmora svakako bih. Od ovakvog posla ipak se stvori neka vrsta zasićenja i mislim da je potreban odmak, vrijeme za odmor i punjenje baterija.

Jeste li nakon “Kumova” dobili nove glumačke ponude pred kamerama?

– Najviše pozive od roditelja da snimam neki pozdravni video za njihovu djecu.

Što je s vašom kazališnom karijerom? Radite li na nekom projektu?

– Trenutačno radim samo na “Kumovima”. U Splitu zbog snimanja ne mogu raditi ništa, a u Zagrebu zasad nisam imao priliku, iako ne znam bih li to uopće mogao stići s obzirom na tempo snimanja.

Odrasli ste u malom mjestu, Otoku, pored Sinja. Koliko vam je to pomoglo da se uživite u lik Martina?

– Radnja serije je smještena u Dalmatinskoj zagori, a takvo podneblje mi je itekako poznato kao i govor s tog područja. Mislim da je moj privatni život svakako prednost s kojom sam došao na snimanje.

Ovce, rijeka, šatori, selo…

Zapažena je bila vaša uloga u predstavi »Dijete našeg vremena«, dobili ste i nagradu. Je li vam to bila prva potvrda da niste pogriješili što ste odabrali glumu za svoje zanimanje?

– Predstava »Dijete našeg vremena« i njezin uspjeh bili su mi predivno iskustvo i veliki vjetar u leđa, a potvrda da sam postupio ispravno što sam upisao akademiju mi je bilo samo studiranje, rad s kolegama i uspjesi tijekom studiranja već od prve godine.

»Dijete našeg vremena« je predstava koja traga za perspektivom mladih danas, diljem Dalmacije i Splita. Kakva je prema vašem mišljenju ta perspektiva?

– Ne baš zavidna. Predstava se primarno bavi problemom turizma, a zatim centralizacijom i odnosom Split-Zagreb. Zagreb je mladima često plan B ako se ne stvori neka prilika. S druge strane u Splitu ima puno mladih i talentiranih ljudi koji se trude i sami sebi stvaraju prilike. Što se tiče glume i mogućnosti u Splitu, smatram da su glavni problemi što se nezavisni projekti slabo ili nikako ne financiraju i nedostatak prostora/scene, odnosno što nikog nije briga.

Kako je bilo odrastati u Otoku?

– Svoga se odrastanja rado sjećam. Mislim da je to bio svijet koji više ne postoji, koji je nestao u vremenu ekrana i kapitalizma. Djetinjstvo su mi obilježili bezbrižnost, sloboda i način života nepojmljiv današnjoj generaciji. Ovce, rijeka, šatori, oružje, selo… neke su od asocijacija.

Već u srednjoj školi znali ste da želite postati glumac, no niste imali hrabrosti za to. Zašto?

– Taj glumački svijet mi je bio nešto apstraktno. Tada to još nisam shvaćao kao nešto ozbiljno, kao mogući posao. Nisam bio spreman tako naglo se baciti u nešto nepoznato i možda bolje da nisam.

Foto: NOVA TV

Blagdani u krugu najbližih

Što je bilo ključno da na kraju ipak upišete glumu pri Kazališnom odjelu Umjetničke akademije u Splitu?

– Studirao sam na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje godinu dana i kroz tu godinu pohađao dramski studio. Tako sam se postepeno upoznavao s glumom, a ključan je bio poticaj voditelja grupe Siniše Novkovića jer do njegovih riječi uopće nisam ozbiljno razmišljao o akademiji.

Gdje vidite svoju glumačku budućnost? U filmu, televiziji ili u kazalištu?

– Vidim se u kazalištu na premijeri svog filma snimanog u tri nastavka.

Završili ste i glazbenu školu, i uspješno sudjelovali na gitarističkim natjecanjima. Hoćemo li vas možda jednom vidjeti i u glazbenim vodama?

– Bojim se da nećete. Nemam ambicije baviti se glazbom na ozbiljan način, a znanja još manje.

Biste li možda voljeli sudjelovati u showu “Tvoje lice zvuči poznato”?

– Ipak se ne smatram kompetentnim za takvu vrstu showa.

Pred nama su Božić i Nova godina, kako ćete ih provesti? Radite li planove ili ćete donijeti neku odluku u posljednji tren?

– Razmišljam o tome da uskoro napravim plan, ali opušten sam. Znam da ću te dane svakako provesti u krugu najbližih.