„Film mora biti što intimniji i osobniji kako bi postigao odnos s publikom. Ljubavna priča najlakše hvata ljudsku emociju. Kad bih prepričao svoje filmove, govorio bih samo o ljubavi.“

Ovim riječima redatelja i producenta Rajka Grlića mogla bi se najbolje dočarati bit iznimno zanimljive rasprave na online tribini Godina opasnog ljubljenja – Filmski ljubavni naputak u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust.

Meni su uvijek najbitnije autentične emocije kao što su ljubav i katarza, koje će postići da gledatelj nakon gledanja filma bude na neki način promijenjen, ustvrdila je redateljica i producentica Dana Budisavljević koja je o lezbijskoj ljubavi progovorila na originalan način kroz vlastito ‘outanje’ na nizu obiteljskih ručkova u filmu Nije ti život pjesma Havaja.

„Poklopilo se da o ovoj temi raspravljamo na godišnjicu proboja iz Jasenovca pa se i u tom kontekstu možemo dotaknuti pitanja ljubavi i mržnje, a sve to nekako spaja i moj film Dnevnik Diane Budisavljević“, izjavila je Dana Budisavljević.

„Ljubavna priča na filmu pojavljuje se od samih njegovih početaka, iz doba Georgesa Mélièsa koji je u filmovima rado prikazivao svoju ženu. No, najfilmičnije su zapravo oduvijek bile nesretne ljubavi.

U počecima filma publika je obožavala velike tragedije, ali kasnije je iz Amerike stigao virus ‘happy endova’ kojeg Dostojevski, da je živ, ne bi shvatio”, primijetio je povjesničar filma Daniel Rafaelić, odgovorivši tako na ocjenu nadahnutog moderatora Boška Picule kako nisu sve priče filmične.

Rajko Grlić dodao je kako uvijek ratuje sa svojim suscenaristom Antom Tomićem koji je fanatičan pobornik happy endova. „Umijeće pravljenja filma je zapravo pravljenje kraja. To određuje svaki film, ali i svaku ljubav“, istaknuo je Grlić.

Na to se sjajno osvrnula glumica Judita Franković Brdar, kazavši kako je kraj pojedinog filma ujedno i početak potencijalnog maštanja, neke imaginacije koja ide dalje.

Svi sudionici tribine pohvalili su emociju koju je sa svojom glumačkom partnericom Ivom Babić izazvao Živko Anočić u ulozi Perice Šafraneka u netom završenoj seriji Dnevnik velikog Perice. Živko je imao mir i dao je svoje lice kao platno na kojem gledatelj može iscrtavati emocije, kazao je Rajko Grlić.

Anočić je uzvratio kako je najbolji savjet dobio od redatelja Vinka Brešana koji mu je kazao da ljubavnu scenu treba odglumiti kao da pred sobom vidi najljepšu ženu na svijetu. U svakom slučaju, dodao je, potrebna je interakcija temeljena na povjerenju.

Vjerujem u kemiju jer bez nje ljubavna priča pada u vodu, ustvrdila je Judita Franković Brdar koja je takvu energiju doživjela s Goranom Bogdanom u popularnoj ljubavnoj komediji Sonja i bik. „Kemija se ne može naučiti, ali se može postići kroz rad.

U svoje glumačke partnere sam uvijek ‘zaljubljena’, no imala sam sreću da sam glumila s prekrasnim kolegama. U suprotnim slučajevima, redatelji moraju biti jako pametni, a sve je to na kraju psihologija u kojoj igramo igre kako nekoga zavesti“, istaknula je Franković Brdar.

Na primjedbu Daniela Rafaelića kako veliki redatelji moraju voljeti svoje glumce, Rajko Grlić je odgovorio kako je to upravo tako u njegovom slučaju. „No, ne smijete prijeći tanku liniju. Cijelog života poštovao sam savjet svog profesora u Pragu da se ne smijem zaljubljivati u glumice s kojima radim“, otkrio je Grlić čiji se posljednji dokumentarac upravo zove Svaka dobra priča je ljubavna priča.

„Ključna je reakcija publike, a za nju je bitno da glumci izvuku nešto iz svoje nutrine. Kada ta emocija evoluira, film postaje svečanost“, zaključio je Daniel Rafaelić.

Tribina o ljubavi na filmu treća je iz ciklusa Snaga ljubavi u organizaciji Centra tolerancije. Tema ljubavi nametnula se nakon seciranja mržnje u prethodnom ciklusu Zašto se mrzimo? u kojem se o svim aspektima ovog negativnog fenomena raspravljalo na 11 zapaženih tribina.

Sljedeće tribine o snazi ljubavi u našim životima su u pripremi, o datumima i temama, ali i mjestima uskoro više na www.centartolerancije.hr.