Mnoge uz sjećanje na djetinjstvo vežu pjesme Lidije Percan kao što je »La mula de Parenzo«, »Da Trieste fino a Zara«, »Quel mazzolin di fiori«. Brojne su skladbe koje su obilježile njezinu glazbenu karijeru, a posebno nastupi na MIK-u, kojima je osebujnom interpretacijom udahnula posebnu draž. Nažalost proslavljena istarska pjevačica slabog je zdravstvenog stanja, no ipak nam se uspjela javiti na telefon i odgovoriti na upit što joj MIK znači.

– Sve, kazala je Percan, i dodala kako se posebno voljela družiti i prijateljevati s Neviom Rigutto, Ljiljanom Lilianom Budicin Manestar, Vesnom Nežić Ružić, Mirkom Cetinskim i brojnim drugim kolegama, te da su joj svi uvijek bili jako dobri.

Kako nam pjevačica nije bila u mogućnosti ispričati priču o svojoj dugogodišnjoj glazbenoj vezi s MIK-om, zamolili smo autora njezine biografije, Davida Danijela, da to učini umjesto nje. Za početak nam je ispričao kako je počela njihova suradnja.

– Glas u snimci skladbe »In mezzo al mar« oduševio me na prvo slušanje, bili su to način interpretacije, ljepota glasa, lakoća pjevanja i ukrašavanja fraza u melodiji. U to vrijeme na internetu baš i nije bilo previše podataka o izvođačima, a bilo je to davno prije ere Youtubea i sličnih, već danas uobičajenih glazbenih platformi i streaming servisa.

Saznao sam da je to glas Lidije Percan. Nekoliko godina kasnije glazbenicu sam prvi put slušao uživo i osobno je upoznao. Bilo je to u kolovozu 2007. godine u Motovunu. Drugi susret i bliže upoznavanje i druženje dogodilo se u sklopu koncerata »Evivva Milotti« 2. i 3. studenog 2007. godine u Puli i Pazinu. Tad je nastalo prijateljstvo koje je postupno urodilo i glazbenim suradnjama, a dijelom postalo i obiteljsko, istaknuo je Danijel.

Lidija Percan i Mladen Grdović na MIK-u u Vodnjanu

Opsežna biografija

Slijedi priča o njihovom prvom duetu.

– Bilo je to 2011. godine, kad sam se i osobno počeo baviti glazbom, kad smo snimili naš prvi duet »Ne reci mi ništa« i kad su uslijedili mnogi nastupi i gostovanja diljem Hrvatske i Slovenije. Znali smo gotovo svakodnevno razgovarati, često sam odlazio u njezin stan u Puli, u kojem su me Lidija i njezina kći Ester primali kao člana obitelji. Neizmjerno poštovanje i divljenje dugogodišnjoj karijeri i ostvarenjima koje Lidija Percan donosi, nisu mi nikada dopustili da joj se u našoj komunikaciji obratim s »ti«.

Ideja o knjizi, to jest biografiji Lidije Percan, nastala je još davne 2009. godine. Krenuo sam s dopisima, obraćanjima institucijama za koje sam smatrao da bi trebale podržati ovaj projekt. Nakon toga moje su poslovne obaveze, a i sve intenzivnija glazbena suradnja s Lidijom, njezini koncerti i pandemijsko vrijeme bili prepreka da se posvetim projektu.

Biografiju smo svečano predstavili u prosincu 2022. godine u Puli. O velikom interesu za biografiju, koja je zapravo puno više od toga, jer osim knjige koja na više od 200 stranica u boji donosi životnu priču, popraćenu s 8 CD-a sa 198 snimaka, svjedoči činjenica da je rasprodana u svega mjesec dana od svoga objavljivanja i još mi se dan danas javljaju ljudi s upitom gdje mogu kupiti svoj primjerak.

Lidija s Alenom Vitasovićem na MIK-u u Labinu

Pitali smo ga da nam izdvoji njene najveće uspjehe kad je riječ o MIK-u te nam je tako rekao:

– Lidija Percan je glas zbog kojeg smo zavoljeli pjevati, Bog joj je dao taj lijepi glas, rekao je jednom Daniel Načinović, poznati istarski pjesnik. Dodao bih da je ono što je napravila antologijske vrijednosti, tradicijsko, etnomuzikološko. Onako skromna kakva je bila, radila je iskreno i od srca.

Imala je ljepotu glasa, ali s obzirom da je dolazila iz Istre na koju se onda gledalo sasvim drukčije nego danas, s tim da se zbog svog odgoja i mirne naravi nije znala nametnuti kako to traže pravila show businessa, nije si osigurala onu poziciju koju je svojom umjetnošću zaslužila. U svijetu estrade često je važnije da si bolji trgovac, menadžer, nego da nosiš glazbu u sebi. No, Lidija nikad nije stremila zvijezdama.

U vrijeme vrtoglavog uspjeha i vrlo plodne diskografske aktivnosti, preseljenjem u Zagreb njezina karijera bi zasigurno krenula u drugom smjeru te bi postala dio »mašinerije pri vrhu« koja bi je plasirala na sve važnije festivalske pozornice, televizijske emisije, naslovnice časopisa, što je Lidija u konačnici i ostvarila. Nažalost, sigurno ne u toj mjeri u kojoj je mogla i što su joj njezin talent i glas omogućavali. Ali, Lidija nije htjela biti to što nije.

Voljela je iskren i jednostavan kontakt sa svojom publikom, s ljudima iz kraja iz koga je potekla te joj je to na neki način s pružalo sigurnost. Iz cjelokupnog repertoara Lidije Percan proizlazi kako je imala vrlo radiofoničan glas, njezini melodijski završeci bili su predivni, topli, okrugli, zbog glasovne ljepote. Radeći s njom nekoliko godina i prateći je, svjedočio sam njezinoj velikoj pjevačkoj tehnici koju je svladala i kojom je vladala iako je već bila u godinama kada glas može izgubiti svježinu.

Lidija i Dule na koncertu u spomen na prijatelja Tonija Kljakovića

Skladbe koje ne »ulaze u uho«

Intonativno uvijek sigurna, plijenila je pozornost i oduševljavala svojom pojavom i spontanošću koje je nosila. Upravo zbog svoje muzikalnosti i talenta, ona je na MIK-u dobivala one teže skladbe, to jest one koje ne »ulaze u uho« na prvo slušanje. Njezin prvi nastup na MIK-u bio je davne 1966. godine sa skladbom »Sretno kume«, prisjetio se Danijel Lidijinih MIK-ovskih početaka i dodao – a posljednji 2010. godine, kad je u duetu s Alenom Vitasovićem otpjevala »Istra, mati moja«.

Pretpostavili smo da mu je Lidija dosta pričala o MIK-u, te smo ga zamolili da nam prenese neka njena sjećanja. Evo što nam je ispričao:

– Lidija oduvijek MIK doživljava kao svoj najdraži festival. Uvijek je pričala o lijepim druženjima, putovanjima, šalama, anegdotama koje su se događale tijekom višednevnih putovanja, jer moramo naglasiti da je MIK nekad znao trajati i po dva tjedna. Nekad je u svijetu zabavne glazbe vladalo veće prijateljstvo i osjećaj zajedništva, a to se posebno osjetilo na MIK-u. »Stari MIK«, do 1986. godine, je za nju bio glazbeno ozbiljniji, dok joj je ovaj novi puno vedriji, lepršaviji.

Pričala mi je kako je uvijek pomno birala i nabavljala garderobu za festival, često u Americi za vrijeme svojih turneja ili u buticima u Trstu. Na MIK-u 2010. godine pratio sam je gotovo svake večeri te je bilo zanimljivo gledati oduševljenje puno mlađih kolegica njezinom garderobom, koja je bila skrojena kao po najaktualnijim svjetskim modnim časopisima, a još veće njihovo iznenađenje kad je rekla da joj je to garderoba iz 70-ih godina.

U modi se sve ono dobro uvijek vraćalo, a tako je i s glazbom. Pričala mi je kako je tih davnih godina najčešće spavala u Rijeci, otkuda je polazila karavana, kod prijateljice Egle Trošelj, odnosno u kući njezina oca, maestra Serafina Lenza, čiju je pjesmu pjevala davne 1964. godine na festivalu u Galižani. Uglavnom, MIK je Lidiji najdraži i najljepši festival, istaknuo je Danijel.

Lidija i Galliano Pahor

Bogata karijera

Dok je na upit o Lidijinim glazbenim postignućima rekao:

– Lidija Percan je tijekom iznimno bogate karijere ostvarila zavidna postignuća. Treba imati na umu da je vrijeme kad je ona počinjala bilo sasvim drukčije. Na Istru se tih 60-ih godina gledalo sasvim drukčije nego danas. Dugogodišnjim trudom i upornošću je 1968. godine objavila prvu singlicu za Jugoton i time postala prvi pjevač s područja Istre koji je snimio ploču zabavne glazbe. Ostvarila je izuzetni komercijalni uspjeh, te odmah postala ekskluzivna pjevačica te diskografske kuće.

Uslijedilo je nekoliko ploča, što s autorskim pjesmama, što s prepjevima stranih hitova dok 1976. god. nije snimila prvu u nizu ploča po kojima će ostati zauvijek zapamćena. Riječ je o seriji albuma »Canzoni d’una volta« koji predstavljaju jedinstveni etno-muzikološki rad. Kasetofonom je obilazila starije Istrane i svi su joj pjevali pjesme, često su znali različite interpretacije istih pjesama kojih su se sjećali iz mladosti, obilazila Zajednice Talijana, stare arhive itd.

Tako je od 1976. do 1994. godine, kad je izašao posljednji album, od ukupno 8, snimila 96 pjesama, što predstavlja jedinstveni rad jer se nitko nije tako detaljno posvetio tom žanru kao što je to učinila Lidija. Osim toga, ostvarila je niz suradnji s najpoznatijim autorima toga vremena kao što su Đorđe Novković (»Sve su se laste vratile sa juga«, »Hiljadu suza za jednoga mornara«, »Jesen u vrtu mom« itd.), Stipicom Kalogjerom, Andrejom Bašom, Đelom Jusićem, Ivicom Krajačem itd.

Nastupala je na festivalima u Splitu i Zagrebu. Jedna od primarnih želja i namjera pisanja njezine biografije bila je potreba predstaviti njenu popularnost i značaj na području cijele nekadašnje države, jer novije generacije su je od sredine 90-ih godina svrstale u kategoriju regionalne pjevačice, što Lidija nikada nije bila. Njezino ime se 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća nalazilo na mnogim top ljestvicama najpopularnijih časopisa kao što su Studio, Plavi vjesnik… Njezine fotografije krasile su naslovnice časopisa, a bila je redoviti gost Televizije Zagreb, TV Kopar i drugih.

Lidija na MIK-u 1975. kao »Pelinčica«

Draži joj je »novi MIK«

Za kraj priče o Lidiji Percan zanimalo nas je hoće li njen biograf, opatijski glazbenik David Danijel, nastupiti na ovogodišnjem MIK-u te što mu taj festival predstavlja, na što je kazao:

– Ja sam, za razliku od Lidije, veliki obožavatelj »starog« MIK-a. Raskošno raspisani aranžmani, veliki festivalski orkestar, glazba i tekst koji su imali svoju težinu. Bilo je to neko drugo glazbeno vrijeme kojem sam osobno više skloniji nego ovome danas. A da ne govorimo o sjajnim interpretatorima! Imao sam tu čast i sreću upoznati se, družiti, a s vremenom i postati prijatelj s mnogim ljudima koji su bili dio te priče. U svojoj glazbenoj arhivi čuvam mnoge materijale vezane uz ovaj festival.

Od ulaznica, prospekata, nagrada, fotografija, notnih zapisa… Mnogo toga dobio sam na poklon od samih sudionika, mnogo toga sakupio s vremenom. Lijepa je ova vaša inicijativa da podsjetite na sve važne osobe koje su stvarale ovaj festival. Treba svakako spomenuti i digitalnu e-monografiju festivala koja je jedinstvena i pruža pristup cijeloj povijesti festivala uz mnogo informacija, slika i audiozapisa. Što se tiče mog sudjelovanja na MIK-u, tijekom 13 godina, koliko traje moja glazbena priča, nisam nastupao na MIK-u.

Druženja na MIK-u Lidija je obožavala, sa Silvanom Jeličić prije polaska mikovske karavane s riječke Delte

U početku kad mi je to možda trebalo zbog afirmacije kod publike, za mene nije bilo prostora. Danas me festivali više ne zanimaju. Pronašao sam svoj put do publike, a MIK-ovske pjesme često izvodim kad imam priliku. Evo baš nedavno sam u Matuljima otpjevao Galleazzijevu skaldbu »Burin« na tekst Drage Gervaisa. A neizmjerno me radovao nastup 8. ožujka u Rovinju, na koncertu u čast Liliane Budicin Manestar, na kojem sam otpjevao duet »Insieme in riva al mar« koja je na MIK-u 1973. godine osvojila treću nagradu publike.

Liliana je »zlatni glas« starog MIK-a, a nezaboravni su njeni dueti s Mirkom Cetinskim i mnoge skladbe Nella Milottija koje je otpjevala na talijanskom. Uz ovaj svečani koncert, postavljena je i spomen-ploča na njenoj rodnoj kući, a u prostorijama Zajednice Talijana otvorena je izložba o njenom životu i karijeri čiji sam autor. Tu će naravno biti i mnoge fotografije njenih nastupa na MIK-u. Dakle, MIK je dio mnogih mojih glazbenih projekata, istaknuo je za kraj David Danijel.

Lidija je 1981. godine imala i naljepnicu sa svojim likom

Foto: Fotoarhive NL-a i MIK-a