Kako se to Lovely Quinces iliti Lijepa Dunja pretvorila u Bad Daughter ili Lošu kćer moguće je djelomično otkriti na debitantskom albumu ove potonje, dakle Loše kćeri. Iza oba imena krije se mnogima na hrvatskoj rock sceni znana splitska kantautorica Dunja Ercegović koja je proteklih godina s podosta singlova, dva EP-ija i nizom pažnje vrijednih koncerata izgradila ugled odrješite i zanimljive djevojke s gitarom koja hrabro i iskreno progovara o sebi koristeći ponajprije rock okvire. Tim više je Bad Daughter mnoge, pa može se reći i šokirala. Jer, novim iskorakom – moguće ga je čak nazvati i projektom – Dunja Ercegović ponudila je nešto sasvim drugo. Točnije, jedan svoj bitno drugačiji – mada nimalo manje zanimljiv – alter ego. Naime, debi album Loše kćeri nazvan “Let Me Panic” nudi ponajprije i prvenstveno plesni, ali mračni elektro zvuk podcrtan jazz dodirima. Gitare, na svu sreću, nisu nestale. Dapače, itekako dobro znaju uvesti u neke pjesme, javiti se tijekom kompozicije ili pri kraju zvuk podići u rock sfere tipičnom rock agresijom i žestinom.

Ipak, dosadašnji je Lovely Quinces izraz potisnut u drugi plan. Prevladala je Bad Daughter.
Što će reći dosadašnji štovatelji jasnog izraza mlade splitske kantatutorice tek ćemo vidjeti. No, sigurno je da će ovim pristupom zainteresirati onu skupinu ljubitelja glazbe koja joj do sada uglavnom nije poklanjala pažnju. Sad hoće jer je “Let Me Panic” sasvim dobar album koji u velikoj mjeri korespondira sa suvremenom electro scenom, i to onom ozbiljnom, kvalitetnom, alternativnom i artističkom. Nije to, dakle, nikakav pop zvuk, već kompleksna i zahtjevna glazba uz koju se, naravno, može plesati, ali koja Dunji Ercegović i dalje služi da bi nam, opet dobro i kvalitetno, rekla nešto o sebi. Samo kroz drugačiji glazbeni izraz. Puno joj je u tome, što i sama priznaje, pomogao producent i aranžer Leonard Klaić, čovjek koji iza sebe ima karijeru bubnjara u odličnom rock sastavu She Loves Pablo, a odnedavno se pojačano bavi produkcijom pri čemu je njegov potpis na albumima grupa She Loves Pablo, Mašinko, Daliborovo granje te Malady Lane.

U pratećem press materijalu saznaje se kako je album, sastavljen od osam pjesama, nastajao pune tri godine. To pak znači da se nije “silovalo” i inzistiralo na stvaranju pod svaku cijenu. Pjesme su, osjeti se to po tome što album djeluje kao zaokružena cjelina, nastajale inspirarane određenim emocijama koje je najbolje bilo izraziti kroz za Dunju nove glazbene okvie, a Klaić je pri tom ponudio iznimnu pomoć pa je nastao album vrijedan svake pažnje.

Velika stilska promjena vidljiva iz aviona osjeti se već u mračnoj uvodnoj “Favourite Game” koja obrađuje, kako je i sama autorica rekla, temu ljubavne prevare i to sa stajalište osobe koja je ljubavnica. I “New Lover” sa njenim snenim i maznim glasom tematski se dotiče traženja nove ljubavi, nove veze uz spoznaju kako to nikada nije lako, a sjajna “Body and Soul” postavlja pitanje može li se voljeti istom snagom i tijelom i dušom. Iz do tog trenutka uočljivog indie dream popa i laganini plesnih okvira u “Savage” Zločesta kći kreće s puno više plesnog ritma kojeg predstavlja u vrlo pitkoj i slušljivoj verziji pa bi ova pjesma lako mogla biti i radijski hit, a slična joj je – u vrlo dobroj kombinaciji rocka i elektronike – već znana “Thick”, dok je “Eyes on You” možda i najbliža rocku jer su gitare moćne, jake i dojmljive. Za sam kraj Bad Daughter najprije nudi kroz “Drawn Her” mračnu caveovska baladu da bi s “Fuck Paris” definitivno bilo potvrđeno okretanje “mračnoj” elektronici koja je na prvi pogled bliska popu, ali je u osnovi puno više od njega jer nije stvarana da bi zabavila, već da bi nešto iskreno rekla.

Nedvojbeno, iskorak iz dosadašnjih okvira za Dunju Ercegović je hrabar potez i ostat će, bez obzira na eventualno odbijanje njenih fanova, pozitivan čin u njenoj karijeri, iskorak koji potvrđuje njenu kreativnost i svestranost. Uz sve to dobro je znati da prevlast ovog alter ega ne znači napuštanje onog kojeg smo upoznali pod imenom Lovely Quinces. Lijepa Dunja, kažu u pratećem materijalu, i dalje nastavlja stvarati u za nju temeljnim rock okvirima, a novi album trebalo bi očekivati naredene godine. Možda bi dobro bilo na njega u rock obliku “prebaciti” neku od ovih zanimljivih osam Bad Daughter pjesama.