Legendarni punkeri iz Osijeka, Gužva u 16-ercu, ove godine slave 30 godina postojanja, a ovog su mjeseca objavili i novi album »Smrtonosni zadah« koji donosi devet novih pjesama. Tim smo povodom razgovarali s frontmenom benda Igorom Dmitrićem.

Nedavno ste objavili novi, četvrti album »Smrtonosni zadah«. Koliko ste dugo radili na albumu?

“Tako je, svježa roba mora da se proba, izašao je na sve digitalne platforme 15. ožujka. Na albumu smo radili nekih godinu i pol, kako smo imali vremena i kako je bilo slobodnih termina u studiju. Neke pjesme smo imali otprije pa nam aranžmani nisu uzeli puno vremena, dok su nas novije pjesme i aranžmani jako zabavljali”.

Uvijek ista formula

Imali ste dugu pauzu između objave trećeg, »Je ne regrette rien«, i četvrtog albuma. Možete li nam reći zašto je došlo do te pauze i kako ste se vratili u rad nakon toga?

“Ne radimo namjerno tolike pauze između albuma, kako smo stalno koncertno aktivni, nismo ni primijetili da su tolike godine prošle, a ipak je na ovu malo veću stanku utjecala korona i promjena ritam-sekcije u bendu otprije neke tri godine.

Novi legosi u bendu donose neku novu energiju, njima su i naše stare pjesme svirački bile nove, tako da smo radili u dva pravca pa smatramo da nam je brzina vrlina“.

Kako ste se pripremali za snimanje novog albuma i koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili? Jeste li imali nekakve konkretne inspiracije ili utjecaje?

“Nismo imali neke pretjerane pripreme, osim što smo se češće nalazili na probama, išlo je sve prirodno, po inerciji i opušteno. Temelje nismo mijenjali, to su i dalje The Clash, The Ramones, KUD Idijoti, Zabranjeno pušenje, uglavnom svašta mi slušamo i nije samo punk u pitanju. Dosadno nam je svirati sporije pa ubrzavamo, ta formula vrijedi od samih početaka benda”.

Kako biste opisali zvuk novog albuma u usporedbi s vašim prethodnim albumima? Koji se motivi i tematike najviše provlače kroz tekstove?

“Zvuk je i dalje ostao isti, neki bi rekli gužvinski, ili pjesme ostavljaju takav dojam, samo je sve modernije, ali to možemo zahvaliti aranžmanima i odličnom miksu koji svi hvale.

Perica Šuran iz Pule je zaslužan da sve zvuči čišće i modernije, nismo dvojili s čovjekom i Pulom. Nije bilo nekih posebnih motiva, kako nas nešto dotakne u stvarnom životu, tako stvaramo, teme su socijalno-ljubavne pa prepuštamo slušateljima da dešifriraju koja je koja”.

Nepopustljivost

Ove godine proslavljate i 30 godina postojanja. Što se sve kroz godine mijenjalo u vašem pristupu glazbi, kakav je bio utjecaj tehnologije na samo snimanje i produkciju?

“Na ovo pitanje bi bilo možda jednostavno odgovoriti; nismo se puno promijenili, tako ni naš pristup prema glazbi osim samog iskustva, dok tehnologija oko nas jest.

Samo snimanje je sada svakako lakše, tonski majstor barata dugmićima i kirurški odstranjuje ono što ne valja, ne dirajući ono dobro što je snimljeno. Pjesme smo poslali mailom u trakama na miksanje i master, tehnologija je čudo”.

Punk se često opisuje kao »beskompromisan« žanr. Je li on doista takav?

“Nepopustljivost ide od samog benda koji prenosi punk priču, od karaktera samih izvođača unutar benda, tako da ne mislimo tako, ništa nije crno-bijelo i obrnuto“.

Koje su bile vaše najveće glazbene prepreke i kako ste ih prevladali tijekom karijere?

“Nismo imali nekih većih problema, možda smo imali sreće u prepoznavanju ovog što radimo i stvaramo. Jako puno smo radili i vježbali, kad nam se stvorila prilika, mi smo je iskoristili.

Izmjena trojice stalnih članova koja nam se dogodila prije malo više od tri godine je svakako stresna, ali opet, nova ekipa donosi i neku novu energiju, a upravo je četvrti album dokaz da je ta energija pozitivna i da je sila s nama”.

Let 3 izvođač godine

Imate li favorite među svojim pjesmama? Što najviše slušate ovih dana, koje biste izvođače izdvojili?

“»Vođa plemena« je pjesma koja nas je obilježila od samih početaka i jako nam je draga, pa je izdvajamo za favorita. Kada bendu izađe novi album, on odmara uši od svega sličnog, tako da trenutačno ne slušamo. Izvođač godine bi bio svakako Let 3; osim što rade dobar posao, uporni su kao konji”.

Kako se punk scena u Osijeku promijenila otkad ste počeli svirati i što mislite o njoj sada? Drži li se Osijek unatoč tome što ga već godinama prozivaju mrtvim gradom za glazbenu scenu?

“Prošla je kobasica vremena, naravno da se i Osijek promijenio, a kako neće punk scena. Mislim da su kod klinaca trenutačno in neki drugi glazbeni pravci, problem je što se po nama samo starija ekipa Osječana drži urbanog smjera i preferira gitarističke bendove jakog gruva.

Ima ekipa u gradu pod nazivom Udruga Atomac koja okuplja i mlađe bendove, njima svaka čast jer rade na razvoju i promicanju urbane kulture u gradu Osijeku i samim time grad nikako nije glazbeno mrtav”.

Što biste savjetovali mladim glazbenicima koji žele krenuti u svijet punk glazbe?

“Težak kruh, ali ako vole, neka vole do kraja, nema predaje”!

Hoće li biti kakva promocija albuma, gdje vas se može slušati u skorijoj budućnosti?

“Svakako ne bi bilo promocije albuma bez žive svirke, plan je da obiđemo sve veće gradove u regiji, nešto po Europi i da priču završimo u našem Osijeku gdje bismo usput proslavili 30 godina rada benda”.