Mila Majher ili Nika Srića – u oba slučaja fiktivni je lik svojim glumačkim djelom utjelovila Lana Ujević Telenta. Iza glumice stoji uspješna godina podcrtana privatnim i poslovnim uspjesima.

U drugoj sezoni mini serije “Dnevnik velikog Perice”, čije je emitiranje završilo na Prvom programu Hrvatske Radiotelevizije, Ujević Telenta stala je u cipele pjevačice u usponu Mile Majher, a posljednjih nekoliko mjeseci gledamo je u telenoveli Nove TV “U dobru i zlu” gdje igra Niku Sriću, kćerku glavnog junaka. Uz televizijske uspjehe, glumica je aktivna na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U godini na zalazu, o poslovnim uspjesima, glumačkoj profesiji i drugim zanimljivostima, razgovaramo s Lanom Ujević Telenta.

Lana, minulih tjedana gledali smo vas u drugoj sezoni serije „Dnevnik velikog Perice.“ Kako vam se svidjela uloga Mile Majher i kako ste stvarali njezin lik? Je li Mila osoba s kojom bi se Lana privatno družila?

Mila mi je predstavljala  najveći i najljepši izazov u dosadašnjoj karijeri. Čim sam dobila tekst za audiciju, počelo me kopkati kakva je to osoba koja u jednoj sekundi kaže nešto sasvim racionalno i prihvatljivo a u drugoj izjavi potpunu glupost i sad mi je smiješno koliko sam vremena potrošila razmišljajući o tome, ali sam shvatila da uloga Mile mora nužno biti najiskrenija osoba na svijetu. U realizaciji svake uloge na kojoj radim, ja kao glumica, nastojim biti iskrena ali je ovo bila prva uloga koja je kao osoba i karakter toliko iskrena da samu sebe i druge svojom istinom i brzopletošću dovodi u neugodne situacije. Ona to vrlo brzo i sama osvijesti ali ne može si pomoći. U srži je dobra i ima jednu dječju naivnost koja je toliko lijepa jer zbog vlastite dobrote ništa loše ne očekuje niti o drugih ljudi. A privatno se i družim s jednom “odraslijom” „Milom“ i njene anegdote su nešto najzabavnije na svijetu. Žao mi je što ju češće nemam priliku vidjeti.

Kako opisujete drugu sezonu „Dnevnika velikog Perice“? Dojam je da je serija sve više praćenija i hvaljenija u drugoj sezoni.

Teško je meni suditi i govoriti o tome. Bila sam veliki fan prve sezone, koja mi je bila fantastična. Drugu sezonu nisam mogla gledati jednako objektivno, ali dok sam čitala scenarij, već mi se činilo kako će druga sezona biti odlična i sudeći po reakcijama gledatelja, mislim da se odradio odličan posao.

Eddyja Füllera, menadžera Mile Majher, glumi Rade Šerbedžija. Kako je bilo surađivati s poznatim glumcem?

Osjećam veliko poštovanje prema Radi Šerbedžiji i svemu što je postigao svojom karijerom. Za početak, bila mi je velika čast imati priliku surađivati s njim i na prvu probu sam došla s povećom dozom treme, ali mi je bilo divno gledati kako radi. Kako je počeo rad, trema je nestajala i postali smo kolege koji si međusobno pomažu, a u pauzama od snimanja imala sam priliku slušati anegdote koje su me nasmijale do suza.

Iza Mile Majher ostat će i vaša izvedba pjesme „Ostavi mi barem nešto.“ U pripremi pjesme pomogao vam je pjevač Dino Antonić. Kako opisujete to iskustvo i jeste li ikad ranije imali pjevačku ulogu i poslovima koje ste radili?

Osim „Ostavi mi barem nešto“ izvodim u kasnijim epizodama i divnu pjesmu „Ni ti ni ja“ Arsena Dedića i presretna sam da sam dobila priliku iskoristiti svoj nebrušeni talent za upotpunjavanje uloge Mile. Za Dina Antonića imam samo riječi hvale. Osim što mi je bio divan mentor s kojim sam radila prvi put na pjevačkoj tehnici, usto smo se i odlično zabavljali. Na snimanju svake pjesme je bio i Vinko Brešan koji je kao redatelj slušao može li čuti što pjesmom želimo poručiti. Tehnika, melodija i riječi su jedno, ali dio vokalne izvedbe je meni zapravo ista stvar kao i gluma – da ono što govorim zaista i mislim.

Imala sam priliku pjevati u operi „Životinjska farma“ koju je režirao Krešimir Dolenčić, te u diplomskom ispitu iz glume kojeg je isto režirao Dolenčić pa bi se moglo reći da mi je on prvi dao priliku da spojim ove dvije umjetnosti.  A Mila Majher je prva doslovna „pjevačka uloga“, odnosno uloga pjevačice.

Jeste li imali priliku pobliže upoznati i zbližiti se s modom i scenom šezdesetih godina prošlog stoljeća?

I prije serije sam bila veliki fan mode šezdesetih i privatno se, ako nisam u trenirci, često odijevam u nekom vintage stilu. Nisu uvijek šezdesete u pitanju, ali su često inspiracija. Kroz seriju i rad sa velikim majstoricama šminke i kostima imala sam priliku više naučiti i sada me to doba još više intrigira i divim se trudu koji se tada ulagao u stajling. Što se glazbe tiče, više sam slušala stranu glazbu tog doba ali sam, čim sam se počela pripremati za ulogu, bacila na slušanje domaće glazbe tog doba i zaljubila u nju.

Televizijska publika mogla vas je svo ovo vrijeme paralelno pratiti i u seriji „U dobru i zlu“ na Novoj Tv. Koliko je različito iskustvo snimanja u te dvije serije, budući da je „U dobru i zlu“ serija drugačijeg načina i emitira se u velikom broju epizoda?

Vrlo je različito iskustvo. Veliki broj epizoda u relativno kratkom periodu snimanja iziskuju jednu brzinu na koju se kao glumac moraš naviknuti, prilagoditi i izvući najbolje što možeš. Ne rade se probe i scene se obično snime u nekoliko prolaza pa je važno da se sam što više pripremiš doma i vodiš računa o tome što si snimio prije, što ćeš kasnije i da nekako održiš luk lika u velikom broju scena koje se ne snimaju kronološki. Ali imam sreće da se za seriju u „U dobru i zlu“ spojila jedna super ekipa i gledam na ovaj format kao izvrstan glumački trening.

Dnevnik velikog Perice je mini serija i snimalo se 6 epizoda kroz nešto manje od dva mjeseca, ali se na pripremu potrošilo mnogo vremena. Imali smo i podosta glumačkih proba što je rijetkost i luksuz jer kao glumac kasnije na snimanju znaš na čemu si i što je konačni cilj pa se imaš priliku baviti nijansama. Ali, zahvaljujući probi, neke scene su se snimile jako brzo.

Nika Srića lik je kojeg tumačite u „U dobru i zlu.“  Kako ste za brojnih epizoda serije razvijali tu ulogu? Po čemu ćete ju pamtiti?

Možda po tome što sam, pogotovo u početku snimanja serije, često snimala vrlo emotivne scene i iz zezancije sam počela voditi dnevnik glumačkih plakanja i jedan tjedan sam dogurala do ukupno 16. To mi je rekord. Šalu na stranu, drago mi je da sam nakon fakulteta dobila priliku opet raditi za NovuTV jer mi je i prvo iskustvo snimanja prije akademije bilo nešto posebno što me zapravo i motiviralo da odem na prijemni ispit. Tako da je to kao neki savršeni krug. A „Nika“ će se razvijati dokle god budemo snimali i tome se veselim.

Lana, Sprechen Sie Deutsch? Rođeni ste u Njemačkoj, a, zanimljivo, vaša prva glavna uloga bila je u predstavi „Astronaut Wittgenstein.“ Koliko imate prilike govoriti, ali i glumiti na stranom jeziku?

Istina, to je se baš zanimljivo poklopilo, jer od upisa na akademiju više nisam aktivno koristila njemački jezik i kada sam ga dobila priliku ponovo oživjeti sam osjećala neki strah jer sam bila svjesna da je nemoguće govoriti ga savršeno kad ga toliko dugo nisam koristila. Ali je mozak zanimljiva stvar. Čim sam stigla u Beč, samu sam sebe trenirala da „prešaltam“ mozak na razmišljanje na njemačkom i kolege s kojima sam komunicirala sam zamolila da me puste da se mučim i parafraziram riječi ako mi neka određena ne padne na pamet i kroz dva tjedna se dogodilo da sam se jezično odblokirala i da se govor vratio na sto posto pa je tako i gluma prodisala.

Priliku za govorenje sam nakon predstave stvorila samoj sebi na da nekad sama sa sobom govorim njemački i tako ga držim aktivnim u slučaju da se ukaže nova prilika za posao gdje bi mi to moglo koristiti.

Uz projekte koje smo spomenuli, aktivni ste i u kazalištu. Kako kombinirate daske kazališta sa setovima igranih serija i zašto volite oba glumačka izraza? Obogaćuju li vas kao glumicu ti različiti glumački izrazi?

Dok sam snimala „Dnevnik velikog Perice“, planirala sam vlastito vjenčanje. U petak sam snimala, u subotu sam se udala i idući tjedan nastavila snimati. „Kralj Gordogan“ radio se u periodu dok sam baš dosta snimala „U dobru i zlu“ i ta dva mjeseca nisam imala nikakav privatni život. Doma sam isključivo spavala, ali sam bila toliko sretna što imam priliku raditi predstavu i seriju da bih svaku večer zaspala zadovoljna.

Svaka uloga, svaki oblik „glume“, svaka proba i svako snimanja koristim za brušenje vještine i osvještavanje. Teško je u nekoliko rečenica sročiti ljubav prema radu u kazalištu. Možda se može definirati kao ljubav prema radu. Svaku probu zaboravim na sve i budem prisutna i to mi dođe kao neka vrsta aktivne meditacije. Volim kad se spoje različiti ljudi, temperamenti i životna iskustva i iz toga nastane nešto lijepo.  Još sam na početku karijere i voljela bih češće raditi na predstavama jer mi je svako iskustvo do sad puno značilo za osobni rast i razvoj. Svakom suradnjom bolje upoznajem ljude i svakom ulogom bolje upoznajem sebe.

I sada, dok ovo pišem, shvaćam da mogu isto reći i o snimanju. Gluma je gluma, izražavam se na način prikladan mediju, ali u srži je uvijek potraga za istinom i onda oblikovanje te istine u nešto zanimljivo.

Doima se da je iza vas vrlo uspješna 2024. godina. Uz glumačke uspjehe, uplovili ste u bračnu luku. Kako ćete pamtiti 2024. godinu? Je li ova godina prijelomna za vas?

Imam osjećaj kao da je ova godina trajala negdje između 3 dana i 3 godine. Neki dani su mi se činili beskrajno dugi, a kada se prisjećam što sam sve radila mi se čini kao da je puno vremena prošlo. Je li godina prijelomna za mene, ne znam. Ne volim predviđati ili zamišljati budućnost. Bit će što bude, na meni je samo da radim najbolje što mogu.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

„Nemoj zaboraviti živjeti svoj život“- više iskusnih glumaca.

Pored svih ozbiljnih tema i ozbiljnih izraza lica s kojima se susrećete u poslovnoj svakodnevici, što u slobodno vrijeme radite s posebnim entuzijazmom?

Slušam i istražujem glazbu, gledam filmove i nakon što ih pogledam, čitam fun factove o istima i gledam intervjue glumaca i redatelja, družim se s bliskim prijateljima kad god mogu i plešem po kući bez razloga.

Budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, koje je vaše omiljeno TV lice?

Dean Kotiga i Krešimir Sučević Međeral svaki me put razvesele.

I za kraj, uz koji se TV sadržaj opuštate u slobodno vrijeme? Što biste preporučili?

Volim gledati kvizove i natjecati se s mužem u „Potjeri“ na kauču. Volim pogledati stvarno svašta. Da sad ne nabrajam filmove, reći će da je reality show „Love iz blind“ bio izvstan izvor zabave i preporučujem ga, parovima, jer usput ide komentiranje. Ali osim „mozak na pašu“ realitya, apsolutno preporučujem „Dnevnik velikog Perice“ i to ne zato što sam ja u tome, nego zato što je stvarno divna serija. I prvu i drugu sezonu pogledala sam više puta.