TV voditeljica

Lana Banely: Kad završe Olimpijske igre, priuštit ću si dobar odmor

Ana Braškić

Foto: Denis Lovrović

Foto: Denis Lovrović

Kad izađem iz redakcije trudim se biti isključivo mama i baviti se djetetom. No imam sreće jer on isto već sada pokazuje interes za sport, posebno za nogomet kojeg često prati sa svojim ocem



Bivša uspješna sportašica Lana Banely danas jednako uspješno pliva u televizijskim vodama, kao voditeljica i urednica sporta na Hrvatskoj televiziji. Iza nje je Europsko prvenstvo u nogometu, a od ovog petka pa sljedeća tri tjedna imat će pune ruke posla zbog Olimpijskih igara. Prije nego su je ponovo ubacili u žrvanj bila je na kratkom godišnjem odmoru.


Kako ste? Jeste se uspjeli odmoriti?


– Odlično sam, hvala vam na pitanju, iako ne mogu reći da sam se odmorila. Za Sportsku redakciju ovo je važno ljeto, iza nas je veliki projekt Europskog nogometnog prvenstva, slijedi još jedan, Rio, Olimpijske igre. Uspjela sam uloviti nešto malo slobodnih dana između ta dva projekta, pa ne mogu reći da sam se stigla pretjerano odmoriti, ali na to sam bila spremna ovo ljeto.




Možete li nam otkriti kako ste proveli ovaj kratki odmor?


– U krugu svoje obitelji, u našoj tradicionalnoj ljetnoj bazi na jednom otoku, daleko od gužve.


Na posao ste se vratili uoči Olimpijskih igara iz Rija. Kako ste se pripremali?


– Pripreme za taj projekt traju već dugo, već smo načelno dogovorili goste na dnevnoj bazi za naše emisije, napravili preliminarne sadržaje, ali pravi posao kreće kad krenu i sama natjecanja. Već smo uigran tim, znamo svoje zadatke i spremni smo od 5. do 21. kolovoza na boravak u redakciji (ekipa u Brazilu na teren ) od 0 do 24 . U tom terminu redakcija i studio bit će moj drugi dom.


Sve je kako treba biti


Kako će Hrvatska televizija pratiti Olimpijske igre?


– Igre se otvaraju u večernjim satima 5. kolovoza uz višesatni spektakl, a njemu će prethoditi naša uvodna emisija Cropacapana. U njoj ćemo predstaviti Rio, same igre i hrvatske sportaše koji sudjeluju. Dan kasnije, počinje potpuna akcija. Program će trajati od 14 sati do 6 ujutro sve do 21. kolovoza, a sadržavati će reprizu noćnih natjecanja koji naši gledatelji nisu imali prilike vidjeti. Oko 16 sati po hrvatskom vremenu počinju prva natjecanja u Riju, a u toj seriji live prijenosa dočekati ćemo i večernju emisiju Cropacabana.


Što će biti vaš zadatak?


– Kolega Boris Jelavić i ja voditelji smo emisije Cropacabana koja će se emitirati svakoga dana od 22 sata. Naši gledatelji će u toj emisiji moći vidjeti rezultate, izvještaje i izjave naših sportaša koji su toga dana nastupili, najave događaja koji su pred nama, live javljanja iz Brazila, intervjue, izravna uključenja u natjecanja koja su u tijeku. Osim toga, svakog dana ugostit ćemo i eminente goste, sportaše i pripremiti još niz zanimljivih priča sa sportskih terena, ali i priča iz Brazila koje nisu usko vezane uz samo natjecanje.


U Brazil putuje 40 djelatnika, je li vam žao što niste jedna od njih?


– Nije mi žao. Dapače, sretna sam što sam dio naše malobrojne ekipe ovdje u Zagrebu. Otkad sam postala majka, bilo kakvo odvajanje od dvogodišnjeg sina, pogotovo kada je riječ o ovakvim putovanjima u trajanju od 3 tjedna, za mene bi bilo previše. Posložilo se sve onako kako je trebalo i biti.


Emisiju Cropacabana vodit ćete u paru s Borisom Jelavićem. Jeste li već radili zajedno?


– Kolega Boris i ja surađivali smo u našem sportskom djelu Dnevnika. U emisiji Cropacabana izmjenjivat ćemo se dan za danom.



Vaš sinčić sada već ima dvije i pol godine. Percipira li vas na malim ekranima?


– Prepoznaje me… Čak i kad čuje najavnu špicu sporta u Dnevniku govori sad će moja mama. Kada ga zaista vodim i uređujem i vidi me na ekranu bude i pomalo tužan, zove mama dođi jer to je njegovo vrijeme pripreme za spavanje i draže bi mu bilo da sam uz njega.



Emisija će svakog dana iza 22 sata. Hoće li to poremetiti vaš bioritam?


– Iako sam navikla dosta rano leći, emisija zbog vremenske razlike s Brazilom će ići u kasnom večernjem terminu, no vjerujem, pod tim adrenalinom i količinom posla, neću stići ni razmišljati o umoru. Ali zato, kada Igre završe, priuštit ću si dobar odmor.


Prioriteti su mi dijete i obitelj


Većina natjecanja održavat će se u kasnim noćnim satima, hoćete li ostajati budni zbog nekih sportova?


– Osim vođenja emisije komentirat ću i taekwondo i spremna sam, ukoliko naši sportaši odu do finala i na prijenose u 2 ili 3 sata iza ponoći.


Koliko općenito u svoje slobodno vrijeme pratite sportska zbivanja?


– Pratim onoliko koliko mi moj maleni sin dopusti. Uglavnom kad izađem iz redakcije trudim se biti isključivo mama i baviti se djetetom. No, imam sreće jer on isto već sada pokazuje interes za sport, posebno za nogomet kojeg često prati sa svojim ocem.


Kao nekad uspješnoj aktivnoj sportašici nedostaju li vam dvorana i tatami?


– Nekako sam sve ono što mi je falilo nadomjestila kroz rad u Sportskoj redakciji i praćenju sportskih natjecanja. Sada vodim drugačiji život, prioriteti su mi dijete i obitelj tako da je nestala ta nostalgija. Ponekad se poželim onog adrenalina, ulaska u borbu, postolja, suza, sreće, ali kad se samo sjetim koliko treninga, priprema, muke i odricanja stoji iza toga, brzo se vratim u realnost.


Dnevna kilometraža


Je li vam žao što niste nikad predstavljali Hrvatsku na Olimpijadi?


– Bila sam predstavnik Hrvatske na kvalifikacijama, međutim nisam izborila same Igre. Mogla sam imati još šansi, ali dosta rano sam prestala trenirati. Željela sam iskoristiti neke druge prilike koje su mi se otvorile. Iako postoji žal što nisam sudjelovala na Igrama, jer iza mene su i svjetska i europska postolja, kada pogledam gdje sam danas, znam da sam donosila pametne odluke.



Što mislite, s koliko bi se medalja Hrvatska olimpijska vrsta mogla vratiti kući?


– Ne volim donositi prognoze, ali vjerujem kako će naši sportaši oboriti rekord iz Londona kada su se kući vratili sa šest medalja.



Negdje sam pročitala da nemate vremena za bavljenje tjelovježbom već da se ona svodi na trčanje za sinčićem. Je li to još uvijek tako?


– Još uvijek je to tako… Kući trčim za sinom, šetam psa, na poslu trčim od redakcije do montaže, režije i studija. Dobra je dnevna kilometraža u mojim nogama, sasvim dovoljno za sada.


Nekad ste imali želju osnovati vlastiti taekwondo klub. Postoji li ta želja još uvijek ili za njenu realizaciju više nemate vremena?


– Ta želja i dalje stoji negdje u podsvjesti, za sada definitivno nemam vremena za realizaciju, ali jednoga dana, nikad se ne zna.