Riječanin sam, no obožavam istarsku čakavštinu. Često sam ljetovao u Istri i mjesni mi je govor ostao u uhu. Kad pjevam i stvaram pjesme, to je uvijek na ikavici. Kao dijete puno sam slušao i prvi album Alena Vitasovića, to mi je bilo – vau.

To su korijeni i utjecaji koji su me kasnije doveli i do Festivala Melodije Istre i Kvarnera, govori nam Lado Bartoniček, svestrani umjetnik s adresom u Kostreni, koji je na MIK-u prvi put nastupio 2009. godine.

Ta ljubav traje već 15 godina, a Bartoniček se na MIK uvijek rado vraća, iako ove godine neće nastupiti. Pjesma se nije dogodila, a i trenutno je fokusiran na druga polja svojega stvaralaštva.

Uskoro izlazi drugi singl s novoga albuma grupe Atmospheric koju uz našeg sugovornika čine pjevačica Martina Majerle i gitarist Marko Sedlak.

Najesen Bartoniček priprema i izlazak prvog samostalnog albuma na kojem pjeva. Jer, dosad je objavio nekoliko albuma ambijentalne glazbe, a ovo je prvi takav korak u solo karijeri. Album na kojem će biti šarolik spektar žanrova, od rocka do klapskog pjevanja, ambijentalne eletronike, svjedočeći karijernu raznolikost umjetnika koji je pjevati počeo već u osnovnoj školi.

Bartoniček piše tekstove, sklada glazbu i radi aranžman za svoje pjesme, a uz to i pjeva te svira bas, gitaru, a nisu mu strani ni bubnjevi.

Osim toga, već više od 20 godina glumi u Ri Teatru, dok »od devet do pet« radi kao viši preparator u riječkom Prirodoslovnom muzeju. Svaki mu je dan stoga ispunjen, no ništa nije teško i sve se stigne kad čovjek radi ono što voli.

A da Bartoniček uza sve to voli i domaću besedu, ne skriva.

Foto: PROMO

Ponos

– Dok nisam prvi put nastupio, na MIK sam gledao kao na jedan zanimljiv lokalni putujući festival. No, već prvi nastup ispunio me ponosom što sudjelujem na tom dragom festivalu.

Na njemu sam se, možemo reći, i istesao kao solo izvođač, scena, držanje, jer sam dotad uglavnom nastupao s bendom.

Drukčije je kad si sam pred publikom, pogotovo pred većim auditorijem. MIK je uvijek lijepo i pozitivno iskustvo i dobra energija. Mnogi su dragi ljudi Alen, Mario, Borna, Slavica, uvijek je neka zezancija, govori nam.

Naš sugovornik njeguje specifičan stil pa tako i na MIK-u ne nastupa s »klasičnim« baladama, već njegove pjesme nerijetko imaju jedan štih, koji će oni s proćućenijim uhom, ako ne na prvu, a ono na drugu prepoznati kao »bartoničevski«.

Stoga isprva nije imao previše uspjeha u smislu nagrada na MIK-u. U prvom nastupu osvojio je treće mjesto žirija za pjesmu »Kamo da pojdem«, i onda je bilo desetak godine pauze da bi u zadnjih otprilike pet godina njegov rad bio redovito prepoznat, a posebno za pjesmu »Vanka je škuro« koja je dobila nagradu Roženice za najprimjerenije zastupljen istarski melos, Besedu Novoga lista koja najbolje promovira domaći kraj te nagradu za najbolji aranžman.

Uz žiri, lijepo je dobiti podršku i od kolega pa mu je tako jednom Radojka Šverko prišla i pohvalila njegovu glazbu i nastup, kao nešto potpuno drukčije od onoga što je inače gledala.

Festival Mik 2009., Lado Bartoniček, Duško Modrinić, Neno Pavinčić i Robertino, Foto: Marko Gracin

Pohvale i kritike

– Lijepe su to stvari. Naravno da pjevaš i radiš za sebe i ljude, ali uvijek je lijepo dobiti nagradu i pohvalu.

Svi volimo toplinu i srdačnost, ljudskost, ali ako treba i kritiku, dapače, kaže Bartoniček koji je 2021. godine dobio i MIK-ovu notu, posebnu nagradu direktora Festivala Melodije Istre i Kvarnera za dugogodišnje uspješno spajanje tradicije i modernog.

Da će biti glazbenik znao je već od malih nogu. Tata je imao staru »toscu«, gramofon na kojem je slušao Pink Floyde, Beatlese, Boba Dylana i tako je sve krenulo. Dobio je bubanj, doboš, po kojem je udarao i to su bili njegovi prvi koraci.

Onda se neko vrijeme nije bavio glazbom da bi s polaskom u osnovnu školu upisao solfeggio. No, nije sve išlo glatko.

– Tu su mi rekli da sam totalni antitalent, da ne znam ni jednu notu. Da možda jesam muzikalan, ali da sam kompletno svoj i da se ne može sa mnom raditi, što tad možda i je bila istina, haha. Tata je ipak ubrzo kupio gitaru koju je svirao na feštama.

Slušao sam kako svira »House of the Rising Sun«, vidio akorde i shvatio da to nije tako teško, kao što je možda isprva izgledala klasična gitara. Tako sam ja uhvatio električnu gitaru, a ubrzo sam dobio i prvi sintisajzer.

Počeo sam snimati ono što bih odsvirao i tako mi je malo po malo išlo. Onda sam vidio oglas, da bend Plan B traži pjevača te sam im se priključio, govori.

Prva njegova autorska pjesma koju je izveo s Planom B bila je »Postaješ dio mene« za koju su snimili i spot.

Nakon Plana B krenuo je dalje samostalno, i s prvom verzijom grupe Atmospheric koja se tada zvala Barton.

Javili su se na natječaj Aquarius Recordsa na kojem su se online snimali nastupi demo bendova te je od 200 bendova izabrano 12 iz cijele Hrvatske, a među njima i Barton, elektronski duo Lado Bartoniček i Martina Majerle.

– Ja sam doma napravio matrice i tako smo krenuli u ambijentalnom stilu. Kroz godine sam počeo raditi i komercijalniju glazbu da se malo više vrti na radiju, govori. Tako je nekako bilo i s MIK-om. Iako je uvijek njegovao svoj stil, u prvim nastupima na MIK-u krenuo je s »klasičnijim« aranžmanom.

Foto: Marko Gracin

Vanka je škuro

– Htio sam imati »lude« zvukove i ambijent, ali to ipak nije festivalski, pa sam na prvim nastupima i malo prilagodio svoje pjesme. No, predstavljam čakavsku glazbu u svjetlu u kojemu je ja vidim i kako sebe vidim u njoj.

To je nešto iza čega stojim. Posebno mi je drago što sam zadnja tri-četiri MIK-a skladao i izveo pjesme baš onako kako sam ih zamislio.

Na primjer, »Vanka je škuro« je pjesma koja je dobila najviše nagrada. Napisao sam je još kao dijete u petom razredu osnovne škole i snimio je na diktafon. Snimio sam je s više bendova i više ljudi kroz godine te je rasla aranžmanski.

Nije se nikad zavrtjela na Radio Rijeci, na primjer, no onda je imala lijep uspjeh na MIK-u.

Izgleda da treba proći vremena i da se još poklope neke stvari pa da pjesma bude prepoznata. Drago mi je da je MIK u posljednjim godinama otvoreniji drugačijim stilovima i aranžmanima.

Treba biti tradicionalno, slažem se, ali vrijedi privući i nove generacije, kaže nam Bartoniček.

A kako je izgledao prvi nastup na MIK-u i kako je do njega došlo? Kako neumorno sklada, imao je nekoliko pjesama za koje je procijenio da bi dobro izveo netko od tradicionalnih mikovskih izvođača pa ih je poslao direktoru festivala Andreju Baši.

– Rekao sam mu da posluša pjesme i preporuči ih nekome, na primjer Alenu Vitasoviću, jer ja ne pjevam taj đir. Bile su to dobre pjesme, ali tad jednostavno nisu bile moj stil. A mene je Baša povratno nazvao i pitao da ja ipak otpjevam jednu od tih pjesama.

Tako je moja prva pjesma na MIK-u bila »Kamo da pojdem«.

Već u prvom nastupu svidjela mi se energija, iako mi je bilo fizički naporno. Festival je trajao 14 dana, što je puno nastupa u kratkom roku. No, nakon par godina sam se priviknuo i opustio, opisuje Bartoniček.

Festival MIK 2014., Foto: SERGEJ DRECHSLER

Zgode i nezgode

No, da festivalski nastupi imaju svoje male izazove, kao uostalom i svaki javni nastup, pa i život, što je u životu lako, kako bi rekao jedan poznati nogometni trener, svjedoči i 2019. godina, kada je nastupao s pjesmom »Imala je«.

U njoj se kao refren ponavljaju riječi iz naslova, no svaki put se na njih nastavljaju drugi stihovi.

– Prve su večerei festivala prošle dobro, a onda smo neki peti dan festivala nastupali u Opatiji. I znam tekst pjesme da me u tri ujutro probudiš i postaviš na pozornicu. Ali u tom trenutku prije samog nastupa na Ljetnoj pozornici, zablokirao sam i nisam se mogao sjetiti kako počinje pjesma.

Tražili smo brošuru sa svim izvođačima i tekstovima, no nije je bilo pri ruci. I što sad? Ferlin me već najavljuje, a ja ne znam početak pjesme. Na sreću, toga puta imao sam back-vokale koji uvijek imaju tekst pred sobom.

I tako izađem na pozornicu, odem do njih, kao »provjeravam je li sve u redu«, a zapravo sam pogledao tekst.

Poslije mi je Andrej Baša rekao da je nastup bio izvrstan i da bi bilo dobro da svaki put tako bude, a da nije znao da nisam znao tekst dok mu nisam rekao, ha, ha, prepričava Bartoniček.

Alen Polić i Lado Bartoniček, Foto: SERGEJ DRECHSLER

Vjetar s mora

Od novosti u karijeri, dotičemo se dva albuma koja stižu. Prvo, uskoro izlazi drugi singl »Vjetar s mora« s nadolazećeg albuma grupe Atmospheric.

– Spot je već gotov i sve je spremno za objavu. To će biti jedna ljetna pjesma, a nakon toga na jesen pripremam izlazak svog prvog samostalnog albuma na kojem ću pjevati. Bit će to album od 14 pjesama, 50 minuta materijala.

Neke su pjesme već bile vani kroz zadnje tri godine, a na jesen izlazi baš prvi singl. Očekujem da će ukupno oko 10 pjesama izaći kao singlovi, jer se radi baš o različitim pjesmama.

To je selekcija mojih bliskih prijatelja koji su od velikog broja pjesama od cijele moje karijere, od tridesetak godina, odabrali baš ovih 14.

Htio sam da cijeli album bude »top«. Tu su i neke moje pjesme iz srednje škole, ali u drukčijem aranžmanu.

Drago mi je da će to najesen konačno biti objavljeno, zaključuje Lado.

Poruka mikovcima za 60. rođendan

– Čestitam od srca, ponosan sam što sam dio festivala i što ću i dalje nastupati. Drago mi je da dolaze nove generacije, kad na nov način baštine naše ča, jer glazba se mijenja. Sve najbolje MIK-u i vidimo se uskoro.

Foto: Marko Gracin