Lako je biti punker i budala kad su ti starci puni para. Lako je biti opičen frik i brijat’ da si buntovnik – kažu dečki iz benda Krešo i Kisele kiše. Ali biti punk bend koji na riječkoj sceni traje već trinaestu godinu za redom, e to nije lako!

Krešo, Kunda, Pero, Neno, Nikola, Pigy i Silba, članovi su veselog septeta kojima to sve ovo vrijeme polazi za rukom, uz malu napomenu – septet je trenutno smanjen na sekstet i u potrazi je za novim basistom.

»Punkeri u šarenim tajicama« davno su prestali biti »samo alternativni demo bend« i upravo rade na 4. studijskom albumu »Musik für Idioten«.

Do sada su snimili prvu polovicu albuma, odnosno sedam novih pjesama – »Kamilica«, »Režimske kurve«, »Bože čuvaj Hrvatsku, odoh ja u Njemačku«, »Oda gluposti«, »Koliko si popio?«, »Dalibor« i obradu poznatog Haustorova hita »Uzalud pitaš«.

Materijal je snimljen u riječkom Studiju Palach, pod budnim okom/uhom Mirana Milića, dok se za mix/master pobrinuo Dražen Gavrilović (Pod.room Studio – Zagreb). Što o svemu tome kažu, kako je album dobio ime, što misle o društveno-političkoj situaciji u zemlji, što o svemu misli Rundek i još »svašta nešto«, pitali smo frontmana Krešimira Burića i trubača Krešimira Kundu – u tekstu Krešo B i Krešo K.

Momci, inače?

Krešo B: Uzalud pitaš!

Krešo K: Nikad ne znam što odgovoriti na to pitanje.

Koronarno doba

Kako ste preživjeli karantenu, izolaciju, cjelokupnu situaciju oko koronavirusa? Kažete u novoj pjesmi »Obmana« da je korona obmana za neuke ljude što dane provode gledajući »Ljubav je na selu«. Možete prokomentirati tu konstataciju? Hoće li se ova pjesma naći na drugoj, još neobjavljenoj polovici albuma?

Krešo B: Pjesma će se naći na drugoj polovici albuma. Za vrijeme karantene/izolacije je bilo super. Nismo radili, a dobivali smo plaću. Probe nismo imali, ali smo doma svatko za sebe svirali i stvarali. Iz tog »doba korone« dalo se napokon vidjeti koliki utjecaj imaju mediji na mišljenje ljudi i koliki su zapravo opijum za mase.

Krešo K: Kao i svi drugi! Osim što su neke naše starije pjesme dobile novo,«koronsko« ruho, pa smo ih ograničenim znanjem oko audio/video produkcije snimili i objavili na Youtubeu. Ne bih htio komentirati spomenutu konstataciju, ja sam više fan »Krv nije voda«.

Bili ste vrijedni i produktivni za vrijeme korone, snimili ste 7 novih pjesama, polovinu pjesama za albumu »Musik für Idioten«. Radite li i dalje na ostatku albuma? Kada možemo očekivati njegovo objavljivanje?

Krešo B: Nadamo se do kraja godine.

Krešo K: Puno sam pesimističniji od Kreše B., dosad smo sve ovakve prognoze, tj. rokove, probili i po dvije godine. Radi se, pa kad bude…

Potraga za basistom

Kako je nastala ideja za ime albuma? Jesam li ja idiot ako slušam vaš album?

Krešo B: Naziv albuma je nastao po naslovu jednog članka u austrijskim novinama, kada su novinari u Austriji istraživali fenomen turbofolka pa su na kraju istraživanja, šokirani svime što su vidjeli i čuli, napisali naslov: Musik für Idioten. Nisi idiot, ali zasigurno imaš dijagnozu.

Nedostaju li vam svirke uživo? Kada i gdje možemo očekivati prvi post-korona live nastup i promociju albuma?

Krešo B: Naravno da fale i to jako, a gdje će bit prvi postkoronski koncert, stvarno još ne znamo.

Krešo i kisele Kiše / Foto A. Saška Mutić

Nedavno ste objavili da vas napušta basist Silba. Jeste li uspjeli pronaći novog basista? Kako teku probe bez njega, je li Silba pronašao neki novi bend?

Krešo B: Audicije se još uvijek održavaju, a ujedno nam služe i kao probe.

Krešo K: Imamo nekoliko kandidata. Prije svega, važno je da se dobro slažemo s potencijalnim basistom, ali i da može divljački trzati cijeli koncert, tako da se probe svode na red sviranja, red duboke psihoanalize kandidata.

Većina basista (i glazbenika općenito) nije svirala punk/rock, pa im je ono što tražimo od njih nepoznato i samim time treba puno više vremena da se snađu u cijeloj priči. Silba je bio dio septeta gotovo 8 godina i naravno da je njegovim odlaskom ostala velika rupa koju neće biti lako popuniti. Svira bubanj u bendu Š.T.B.K., uvijek ih je gušt poslušati!

Punk nije mrtav

Poslušao sam vaše nove pjesme s nadolazećeg albuma i mora se priznati da su teme zaista šarolike. Dotiču se svakodnevice u kojoj kritizirate političku situaciju u zemlji, vlast, cjelokupno društvo, mentalitet ljudi… Dojma sam da ste poprilično pesimistični po pitanju budućnosti u Hrvatskoj. Nismo li za situaciju koju trenutno imamo, barem u određenoj mjeri, i sami odgovorni, svaki građanin pojedinačno? Što mislite, zbog čega su mladi ljudi danas nezainteresirani za politiku? Nisu li mladi u prošlosti bili pokretači promjena?

Krešo B: Normalno da smo sami krivi, pasivnost i podanički mentalitet u kombinaciji s mainstream medijima čuda rade! Ali narod zaslužuje vlast kakvu ima, a mladima je valjda dosta već i samih sebe…

Krešo K: Ne bih rekao pesimistični, više realni! Možda se čak ne bih složio ni da smo djelomično odgovorni. Ljudi (normalni) su nezainteresirani za politiku jer vide što se događa – nebitno je tko je na vlasti, dobro je samo njima i njihovim rođacima.

Čak i kad se pojavi netko tko te možda i uspije uvjeriti da ima znanje i želju učiniti nešto pozitivno, kroz godinu dana političkog djelovanja pokaže potpuno suprotno. Činjenica je da loše biramo ljude, ali i da je izbor očajan.

Naravno da prosječni birač nema pojma o politici, niti što je bilo tko od kandidata sposoban učiniti. Svi obećavaju više-manje isto, ali nitko ne spominje način na koji će to učiniti. Sve se svodi na vjerovanje, a ja ne volim vjerovati, volim znati.

Prevladava li danas apatija u društvu? Čini mi se da je punkera, koji su oduvijek bili pokretači promjena i nositelji društvene kritike, danas puno manje nego nekad. Što mislite, je li punk danas mrtav?

Krešo B: Svega je manje, ali punk nije mrtav, samo se malo pogubi u svemu, isto zahvaljujući ljudima.

Rundek se slaže

U pjesmi »Koliko si popio?« progovarate o odnosu muž-žena-punica. Jesu li dečki iz benda u braku? Smijete li reći kakav odnos imate sa svojim punicama?

Krešo B: Ja svoju još nisam upoznao, ali čujem da je zajebana!

Krešo K: Jedan je u braku! O punici priča samo pozitivno. Nisu ni punice što su nekad bile, očito.

Obrade poznatih domaćih hitova često su na vašem repertoaru, pa i ovoga puta. Kako ste odlučili da se na novom albumu pronađe baš Haustorova pjesma »Uzalud pitaš«? Što o svemu kaže Rundek?

Krešo K: Sasvim slučajno, kao i sve do sada! Razgovor je tekao ovako nekako: »Ej, znaš što bismo mogli? »Uzalud pitaš« ubaciti u punk!« – za dva dana gitarist Neno je poslao prvu »demo verziju« koju je snimio u toplini svoga doma i to je bilo to.

Iz Hrvatskog društva skladatelja sam dobio upute da se javim gospodinu Rundeku i pitam ga slaže li se s tim što smo obradili njegovu pjesmu. Prvo što mi je palo na pamet bilo je – kako uopće doći do njega?!

Srećom, tu je uletio Dražen Turina Šajeta, nazvao ga i objasnio o čemu se radi. Na meni je bilo samo da pošaljem mail i pitam ga slaže li se s našom idejom. Bio je vrlo kratak, napisao je op. cit. »MOŽE«.

Možemo li u budućnosti očekivati i obradu nekog stranog hita? A neka pop obrada, kao Mišina »Ja nemam više razloga da živim«?

Krešo K: Nije nemoguće, na prvom albumu se »London calling« prekrstio u »Zamet te zove«. Obrade se jednostavno dogode, nije da sjedimo i razmišljamo o tome koju bismo pjesmu mogli uništiti distorziranim gitarama i brzim ritmovima!

Puno koncerata (uključujući i »Četvrtu simfoniju«, odnosno koncert koji smo snimili i izbacili kao live album) smo započinjali našom verzijom legendarne pjesme »Apache« benda The Shadows.