Jednog od najpoznatijih TV producenata u Americi, kreativnog direktora CBS Sporta, alfu i omegu prijenosa Super Bowla i Lige prvaka, dobitnika 41 najpoznatije američke TV nagrade Emmy, Zadranina s američkom adresom, Petea Radovicha, za ovaj razgovor zatekli smo u vrijeme održavanja nove zadarske ljetne senzacije, Sunset Sports Media Festivala 2022. za vrijeme njegovog tradicionalnog odmora u našem gradu.

Iako od rođenja živi u New Yorku, jedan od najnagrađivanijih svjetskih TV producenata cijeli je život vezan za Zadar i otoke Pašman i Zverinac. Naime, u pašmanskom mjestu Neviđane odrasla je njegova majka, dok mu je obližnji Zverinac, s kojeg je podrijetlom Peteova supruga Nancy, već više od dvadeset godina omiljena oaza za odmor.

Na tom otočiću gotovo svako ljeto boravi sa suprugom i sinovima Lukom, Kristijanom i Markom, a ove su godine stigli već početkom lipnja upravo zbog održavanja prije spomenutog Festivala. Prvo pitanje je postavio on nama, možemo li kombinirati hrvatski i engleski jezik, na što smo ga zamolili da razgovor odradimo onda ipak na hrvatskom jer Pete ga, vjerovali ili ne, sasvim tečno govori, iako je rođen u Queensu u New Yorku.

– Školovao sam se u Hrvatskoj samo godinu dana, a jezik sam zapravo naučio u hodu. Svake godine dolazim u Zadar na odmor, barem mjesec, dva. Ja sam Hrvat, američki Hrvat, ali ipak Hrvat. Ne smatram sebe Amerikancem, već Njujorčaninom. Za mene postoje samo dva grada na svijetu, New York i Zadar.

Sunset Sports Media Festival: Cindy Marina, Pete Radovich, Kate Abdo i Amanda Guerra

Vezan za Zadar

Istaknuli ste kako vam je majka Zadranka, s otoka Pašmana, a otac Šibenčanin, s otoka Kaprija. Deklarirate se kao Zadranin?

– Iako mi je otac Šibenčanin, vezaniji sam za majčinu stranu te sam tamo rijetko. Uglavnom sa suprugom i sinovima odmor provodim u Zadru, u Neviđanima na Pašmanu te na Zverincu, otoku moje supruge. Dolazak ovdje mi je odmor, i da nema toga teško da bih mogao ostatak godine funkcionirati.

Naime, u ovom kreativnom poslu često vam se događa »burnout«, tzv. fizičko, psihičko i emocionalno iscrpljenje, kada jednostavno nema dalje, morate stati, odmoriti, kako biste nastavili dalje. Srećom, moji šefovi to razumiju. Upravo stoga, najveću inspiraciju dobijem upravo ovdje na odmoru, uz sunce i more. Moglo bi se reći da najveće ideje zapravo donesem iz Zadra, koje kasnije pretočim u realnost.

Ljudima je malo poznato da ste idejni začetnik i ambasador Sunset Sports Media Festivala 2022. upravo vi. Sve svjetske sportske i sportske medijske zvijezde u Zadar su došle upravo nakon suradnje s vama, na vaš poziv. Tako već danima vidimo kako sam Zadar, Hrvatsku, a ujedno i Sunset SMF, svi sudionici intenzivno promoviraju na svojim društvenim mrežama uz najave povratka sljedeće godine. Tu su igrači američkog nogometa Ray Lewis i Julian Edelman, poznati bivši danski vratar Peter Schmeichel, predsjednik Showtime Sportsa Stephen Espinoza, sportske novinarke Diletta Leotta, Amanda Guerra, Kate Abdo, Cindy Marina i dr. Kako vam se čini ovogodišnje prvo izdanje, za koje se mnogi nadaju da tradicionalno ide dalje?

– Krenuli smo jako optimistično s ovim projektom jer to je nešto što smatram da jednom gradu poput Zadra zapravo treba. Znali smo da će prvu godinu to biti skromno, ali isto tako znali smo da imamo odlično osmišljen program, jak i interesantan. Što se toga tiče jako sam zadovoljan. Suradnja oko ovog projekta krenula je s Borisom Kovačekom iz agencije Pepermint koji su organizatori i Weekend Media Festivala koji se tradicionalno održava u Rovinju.

Bio sam nekoliko puta na WMF-u i smatrao sam da takvo nešto treba organizirati na temu sporta. Naime, sport je najgledanija stvar u cijelom svijetu, jedina se prati uživo, u čemu i jest njegova čar, stalno raste i širi publiku. Sunset SMF je zamišljen upravo da bude veza između sporta i medija, a tako su bile koncipirane i teme, odnosno paneli i predavanja. Cijeli projekt je pripreman još u doba korone, a moj jedini uvjet je bio da se projekt održava u Zadru.

Na neki način sam im dao ultimatum, ili Zadar ili ja nisam zainteresiran. Znao sam i ako mojim prijateljima, vrhunskim sportašima dam povod da dođu u Hrvatsku, da me neće odbiti. I tako, evo nas tu, sukreator sam programa, savjetnik i ambasador Festivala. Zadovoljan sam programom, a sa svim ostalim uglavnom nikada nisam zadovoljan, jer uvijek smatram kako može više i bolje.

Peter Schmeichel i Pete Radovich u Zadru, Foto: Bojan Bogdanić

Budućnost televizije

Svjesni smo činjenice kako sve manje ljudi gleda televizijske programe, svi više gravitiraju internetu. Kakva je budućnost televizije po vama i koliko je sport još uvijek gledan u tom formatu?

– Mislim da televizija ne bi trebala izgubiti na popularnosti, možda barem još 10-ak godina. Internet je, naravno, jak, sve popularniji, pogotovo među mlađom populacijom.

No, sport je specifičan, njega morate pratiti uživo kako biste osjetili atmosferu, emociju. Nije isto pratiti sportske prijenose, priče ili filmove na laptopu ili mobitelu ili na velikom TV ekranu. Dokaz ove moje teze je i Netflix koji je u padu. Tradicionalna televizija još se ne da, još ima force i života u njoj, koliko dugo, to nitko od nas ne može sa sigurnošću reći. No, svakako, televizija je u sportu još uvijek zakon.

Opseg vaših poslova je dosta širok, tu su prijenosi, priče, dokumentarci i sl. Odakle sva ta energija, emocija uložena u sve to što radite? Umorite li se kada?

– Kada radim određeni projekt, ne radim ih puno. Da imam nekakvu zadanu kvantitetu, učiniti to svaki dan, ne bih imao priliku raditi velike stvari, velike projekte, kao što je bila moja priča s Johnom Malkovichem. Imam tu prednost, da kada nešto radim imam najmanje dva do tri mjeseca za rad u kojima mi šefovi daju odriješene ruke.

Primjerice, unaprijed znam kada je Super Bowl, da ga imam za godinu i pol dana na CBS-u i već razmišljam što ću napraviti. To mi je, dakle, prednost, imam za razliku od nekih drugih ljudi malo više vremena za osmisliti i realizirati neke stvari. Energija dođe kada osvane ideja. Od nje sve kreće, ideja je kao droga, kada već vidim u glavi kako bi to trebalo ispasti u konačnici, onda neumorno guram naprijed do njezine realizacije.

2013., Na vanjskom bazenu Mladosti održana je konferencija za novinare Hrvatskog vaterpolo saveza uoči završnih priprema za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Barcelonu. Konferenciji je prisustvovao i Pete Radovich. Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Nogomet i košarka

Čitav vaš rad se vrti oko sporta, zašto baš sport, smjer u kojem se kreće svaki segment vašeg poslovanja? Što vama znači sport? Što biste poručili onima koji smatraju kako je nogomet glup, dosadan, puko trčanje za loptom i sl.? Rekli ste da ste navijač splitskog Hajduka odmalena?

– Uvijek sam volio sport, igrao sam nogomet i košarku, čak sam bio i vratar, zato je i Peter Scmeichel bio ovdje. Otac me vodio na utakmice Hajduka i zajedno smo navijali. Od kada znam za sebe pratim sport, a i uvijek sam bio kreativac. U svom poslu uspio sam spojiti svoje dvije ljubavi, sport i stvaralaštvo, odnosno kreativnost, slučajno, ali, eto, poklopilo se.

Jednostavno baš volim sport, više želim igrati i raditi sve vezano uz sport nego ga gledati. Sport je uvijek bio broj jedan, a što bih poručio ovima koji omalovažavaju npr. nogomet, mislim da jednostavno nisu dobili taj osjećaj, nije ih obuzela ta sportska groznica, kada je utakmica, dok ljudi vrište, plaču od tuge i radosti. Euforija. Ne znaju za što su ostali uskraćeni, nema do sporta, to je nešto posebno što spaja ljude i timove.

Početkom svibnja u zaseoku Modrići snimali ste za CBS kratku priču o Luki Modriću s vizurama Zadra, koja je dijelom snimana i kod njegove rodne kuće, a prikazana je pred prijenos polufinala Lige prvaka između Reala i Manchester Cityja. Ovim ste također napravili veliku promociju Zadra u svijetu kao i s organizacijom Sunset SMF-a.

– Lukina priča je samo jedna od mnogih koje će biti u dokumentarcu o cijeloj ovoj sezoni Lige prvaka. Priča će se više vrtiti oko samog nogometa nego o samom nogometu. Ispričat ćemo sve o tome kako je to i zašto počelo. Naravno, najbolja priča u cijelom filmu će biti upravo ova o Luki Modriću, koju već duže planiram.

Na poslu su me čudno gledali kada sam predlagao priču, ali je baš ove sezone Luka bio u top formi, iako je i prije bio zvijezda. U tom filmu ćemo dati odgovor na pitanje »Tko je Luka Modrić?« Naime, ljudi u Americi koji prate nogomet znaju da je Luka vrhunski igrač i da je iz Hrvatske, no ne znaju njegovu priču. Kako sada stvari stoje, dokumentarac će biti emitiran u rujnu, ali ne znam kako ćete ga vidjeti jer ga snimamo za CBS, dakle za Amerikance. Najvjerojatnije putem društvenih mreža.

Pete Radovich u djetinjstvu

Doks o Vatrenima

Najavili ste i snimanje dokumentarca o »Vatrenima«, hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Kada je u planu realizacija tog projekta?

– Da, ta ideja mi je u glavi već četiri godine, od Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji kada su Vatreni bili srebrni. Sada bismo napokon trebali krenuti u tu priču, no još uvijek pregovaramo s Hrvatskim nogometnim savezom. Dokumentarac o Vatrenima bio bi prikazan na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru.

Radimo ga za CBS, ali će ga kuća kasnije prodati. Hrvatska nogometna reprezentacija je osvajanjem drugog mjesta, odnosno srebrne medalje, pokazala ostatku svijeta kako je sve moguće. Hrvatska ima četiri milijuna ljudi, a samo New Jersey, gdje živim ima osam milijuna. Dakle, iz jedne ovako male zemlje, čak dvije generacije Vatrenih, u rasponu od dva desetljeća, su došle do polufinala i finala Svjetskog prvenstva, ona 1998. i ova 2018. godine.

To je Amerikancima neshvatljivo, ali oni vole one »male« od kojih nitko ništa ne očekuje, a koji postignu čuda. Kada su Vatreni došli do finala 2018. godine, to je bio najveći uspjeh u povijesti nogometa ikad. Bio je to veći uspjeh nego to što je Francuska pobijedila u finalu. Što se mene tiče, ne želim da se ta priča zaboravi, a počela se zaboravljati.

Ističete kako je teško biti kreativan, a ideje vam dolaze kada im se najmanje nadate te ste uvijek spremni na to. Koliko su vam odriješene ruke u vašem poslu, koliko imate kreativne slobode u svom radu?

– Ljudi se boje riskirati, ja ne. U stvaranju teasera vodim se onom niti vodiljom, ili ću propasti po mojim uvjetima ili uspjeti, opcija odustajanja ili strah ne dolaze u obzir. Uvijek bodrim svoje ljude, jer ne vode se svi tom taktikom.

Upravo brojni osvojeni Emmyji razlog su zašto mi nadređeni daju kreativne slobode da radim po svome, ali su i pokazatelj da to još uvijek radim dobro. Za Ameriku je potpuna kreativna sloboda čudo jer je praksa da ideja za svaki projekt najprije ide na prezentaciju kod šefova, dok sve moje idu direktno na ekran. Naravno, zbog toga je i pritisak na meni veći jer ako pogriješim, sva odgovornost je na meni.

Uvod od 4 minute

Kako izgleda vaš kreativni proces? Što zapravo točno radite? Storytellinge, odnosno teasere smo shvatili. Sada i dokumentarce.

– Možda najbolje da se poslužim primjerom svima poznatog Super Bowla. Moj zadatak je napraviti uvodni film za koji dobijem određeni budžet i unaprijed određeno vrijeme koliko on smije trajati, a to su četiri minute. Na meni je učiniti da 100 milijuna ljudi koje gleda tu utakmicu zapamte, da im bude zanimljiva i zabavna te da potakne početnu euforiju.

Uvijek krenem s idejom, snimim film od oko sat i pol vremena, nakon čega slijedi onaj najteži i najkreativniji dio, skratiti to na zadane četiri minute. Naravno, s obzirom na moj dosadašnji rad, osvojene Emmyje, ljudi uvijek puno očekuju od mene, nešto novo i zanimljivo i moram priznati da sam tada pod priličnim pritiskom, a kako sam sam sebi najveći kritičar, nikada posve nisam zadovoljan učinjenim. Uvijek smatram da može više i bolje. Valjda je to prokletstvo kreativnosti i perfekcionizma.

Prenosili ste Ligu prvaka na CBS-u. Kako ste kao izvršni producent europski nogomet predstavili Amerikancima?

– Ovaj naš europski nogomet se ranije prenosio na američki način ljudima koji ništa nisu znali o tom sportu. Kako bih povećao gledanost promijenio sam pristup te sada to radimo na europski način, za one koji taj nogomet poznaju i koje on stvarno kao takav zanima. Oni koji ne znaju uče. Od tada smo popularni, svi prijenosi se rade iz Londona, a kao komentatore smo uključili poznate zvijezde europskog nogometa poput Petera Schmeichela, Thierryja Henryja i dr., odnosno legendarne igrače, vratare i trenere koji su osvojili sve što se moglo u svijetu nogometa.

Još od svojih davnih početaka nogomet je svojom prisutnošću dominirao sportskim svijetom, ali usprkos globalnoj popularnosti postoji nepokoreni teritorij u kojem nije uspio preuzeti primat – Sjedinjene Američke Države. Što se točno skriva iza moćne mašinerije zvane NFL i koji su ključni detalji koji čine razliku dok se ova dva suprotstavljena svijeta bore za pažnju gledatelja na stadionima i pred malim ekranima?

– Naravno, nogomet koji se igra u ostatku svijeta, nazovimo ga europskim, još uvijek je popularniji od američkog, no sve je više ljudi koji prate NFL, odnosno američki nogomet. Naime, samo nekoliko godina ranije nitko nije znao ni pravila igre, a sada naši ljudi već prepoznaju i klubove i igrače. Može se reći da se sve više popularizira i u nas.

Ne postoji sport u Europi, pogotovo nogomet, gdje imate toliko pristupa i možete ući u svlačionicu i na teren kao u NFL-u. I europski nogomet mora prilagoditi tu kulturu ako se želi povezati sa svojim navijačima kao što to čini NFL. S druge strane Amerika je ogromna nacija, bespredmetno je uopće govoriti gdje se vrti više novca. Činjenica je da samo moja kuća, CBS plaća oko milijardu dolara samo za prava na prijenos, a gdje su svi ostali. U tom se sportu, sasvim sigurno mogu reći, vrte milijarde.