U utorak 1. kolovoza u Diamond Clubu kod Malinske, na Krku nastupit će Konstrakta, odnosno Ana Đurić, koja je pozornost šire domaće, ali i europske publike privukla kada je 2022. predstavljala Srbiju na Eurosongu. Ovim smo povodom razgovarali s njom, a intervju prenosimo u cijelosti.

Počnimo od povoda – sljedećeg utorka nastupate u Diamond Clubu kod Malinske. Preferirate li više nastupe u klubovima ili na festivalima? Gdje je lakše postaviti scenu, a gdje bolji doživljaj za vas?

– Sve ima svoje lijepe strane. U klubu bude intimnija atmosfera, znojimo se zajedno i tako to. Kod festivalskih nastupa je lijepo što su kratki, pa onda možeš napraviti zicer repertoar.

Odabir imena

Već ste u više navrata odgonetnuli značenje pseudonima »Konstrakta« – na ideju ste došli dok ste studirali arhitekturu i na jednom predmetu se bavili konstrukcijama. Rezonira li ovo ime još uvijek s vama iako je karijera otišla u drugom smjeru?

– Konstrakta kao ime sam odabrala prije svega zbog toga što sam tada, u mladosti dakle, otkrila fenomen društvenih konstrukata. I danas sam fascinirana time koliko je čovjek biće priče, i koliko priče mogu organizirati zajednice.

Možete li nam opisati svoju transformaciju iz profesionalne arhitektice u pjevačicu, skladateljicu i autoricu tekstova? Koliko vam pozadina u arhitekturi doprinosi u sadašnjem zanimanju i na koji način?

– Život se namjestio tako da je bilo logično da se okrenem muzici i da izađem iz arhitekture. Cijenim obrazovanje koje sam stekla na Arhitektonskom fakultetu. Kad projektiraš, moraš prvo koncipirati stvar, ući u tipologiju, u temu… Čini mi se da je taj nauk utjecao na ono kako pristupam pisanju.

Kako je hit »In corpore sano« utjecao na vašu popularnost i karijeru te kako ste doživjeli osvajanje 5. mjesta i dobivanje eurovizijske nagrade Marcel Bezençon?

– Mislim da je očito da smo tek poslije »In corpore sano« i čitave podrške eurovizijske platforme, koja je stajala uz tu pjesmu, postali popularni. Radimo dosta dugo, ali neusporediva je ova količina pažnje u odnosu naive do sada. Dakle, dogodio se proboj. Nagrada Marcel Bezencon je službena eurovizijska nagrada koja se dodjeljuje u tri kategorije, a nama je pripala ona u kategoriji za umjetnički nastup. Drago mi je što je baš ta pripala nama i drago mi je što je taj nastup prepoznat kao umjetnički.

Zemlja gruva

Možete li nam reći nešto više o svojim iskustvima kao članice benda Zemlja gruva i nastupima na velikim glazbenim festivalima u regiji?

– Zemlja gruva je kao moja kuća. Tu je produkcija, tu je bend. Uz Zemlju gruva sam i upoznala ovaj posao i dio domaće muzičke industrije. Kao Zemlja gruva nastupali smo na velikim festivalima, a ono što se uvijek ističe je i nastup kao predgrupa Amy Winehouse, uz Elemental i Bei the Fish, te nastup uz Cee Lo Green, Nouvelle Vague itd.

Primijetila sam kako vas se uspoređuje i s Marinom Abramović. Što mislite o tome?

– To je inspirirano stihom »umjetnica mora biti zdrava« koji referira na naslov njenog rada »umjetnica mora biti lijepa«. Marina je prepoznala i razumjela pjesmu i podržala nas prije odlaska na Eurosong. Ja bih bila oprezna s takvim usporedbama, imajući u vidu značaj i veličinu Marininog rada.

Vaši pratitelji vas smatraju autentičnom i kreativnom umjetnicom. Kako biste opisali svoj konceptualni pristup glazbi i na koji način koristite multimediju u svojim nastupima?

– Koncept je uglavnom na mjestu izbora teme i načina na koji tu temu spakirati u muzičku pop formu. Video tu može dosta pomoći, tako da sam uvijek imala neku ideju kako bi to moglo uvesti i spakirati. Kad dođe do koncerata, ne izlazimo mnogo iz klasičnog koncerta, osim što imamo video i govore između pjesama koji su povremeno kontekstualizirani. Za neki spektakl potrebno je ili malo više vremena ili malo više novca. Pa polako.

Živo je!

Koje su teme i suvremeni društveni fenomeni koji vas nadahnjuju za pisanje tekstova?

– Interesi se mijenjaju s godinama, emotivnim razvojem i društvenim okolnostima. Trenutačno me, kao i mnoge druge, okupira umjetna inteligencija i diskusije oko dostignuća kvantne fizike. Jedva razumijem, ali trudim se!

Kako biste opisali glazbenu scenu u regiji i kako vidite svoje mjesto u njoj?

– Ima svega. Produkcijski napredujemo. Žanrovski uspijevamo svaki mainstream začiniti folklorom, ima i duhovitosti tu i tamo, ima naravno i puke reprodukcije. Živo je! Imala sam prilike biti u žiriju za godišnju Nagradu Milana Mladenovića, gdje je prispjelo više od 300 pjesama iz regije. Je li to zbog samog Milanovog imena, ali primijetila sam da je dosta prispjelih pjesama ostalo u nekom rock izrazu koji je anakron. Cijenim kada se ipak isprati duh vremena. Sviđa mi se mjesto na kojem sam, taman fino – da se može čuti to što radimo i da ima koncerata. Ne znam kako bih opisala nišu u kojoj sam.

Možete li nam otkriti nešto o svojim budućim glazbenim planovima? Imate li u pripremi nove projekte ili suradnje?

– Polako radimo neke nove pjesme. Imamo pozive za suradnje na muzici za filmove, što je za mene novo polje, ali o tom-potom.