U okviru Kastavskog kulturnog leta, petak, 5. kolovoza rezerviran je za klape na Crekvini. Od 21 pa do 23 sata publici će se predstaviti najdugovječnije klape sjevernog Jadrana, klape Kastav, Luka, Nevera i Pinguentum, uz posebnog gosta, klapu Trogir.

Primorske snage

Klapa Kastav osnovana je u lipnju 1992. godine i ove godine obilježava tridesetu obljetnicu svog neprekidnog uspješnog djelovanja. Veliki međunarodni uspjeh ostvaren je 2019. godine na 9th Cornwall International Male Choral Festival.

Tada je Klapa osvojila Grand Prix kao ukupno najbolji vokalni ansambl između njih 59, koliko ih se natjecalo na ovom festivalu, čime je osvojena titula Champion Choir. Klapa Kastav je dosad objavila sedam albuma, dok se tri puta našla u finalnim nominacijama za hrvatsku diskografsku nagradu Porin. Umjetnički voditelj od 1994. godine je Saša Matovina.

Riječka ženska klapa Luka je sinonim kvalitete ženskog klapskog izričaja s osebujnim vokalnim izvedbama, što je potvrdila sudjelovanjem na brojnim koncertima, festivalima zabavne glazbe, raznim glazbeno-scenskim projektima i natjecanjima.

U svojoj kolekciji pohranjuje više od 60 nagrada i plaketa, čak 5 zlatnih s državnog natjecanja, Festivala dalmatinskih klapa u Omišu te nekoliko prestižnih s poznatih domaćih festivala. Klapa je 2021. godine proslavila svoj 35. rođendan.

Klapa Nevera jedno je od najpoznatijih imena na riječkoj klapskoj sceni, djelujući više od trideset godina, i to u gotovo nepromijenjenom sastavu. Počeci Klape Nevera sežu u prvo tromjesečje 1988. godine, kada su petorica glazbenih istomišljenika i entuzijasta odlučila osnovati klapu koja bi po načinu djelovanja i repertoaru bila bliska dalmatinskom klapskom glazbenom izričaju. Dosad je objavila devet albuma.

Buzetski prvaci

Klapa Pinguentum osnovana je 1994. godine kao jedna od sekcija stoljetnog Glazbenog društva Sokol iz Buzeta. Prepoznatljiva je po svojim iznimnim izvedbama klapskih napjeva, ali i njegovanju istarskih narodnih pjesama interpretiranih u klapskom četveroglasju kojima odaje poštovanje svom podneblju.

Svoju kvalitetu potvrđuje s osvojenih 36 nagrada i priznanja na brojnim festivalima i natjecanjima. Višestruki su osvajači Festivala klapa Istre i Kvarnera, pobjednici prvog omiškog Superfinala i prva i zasad jedina istarska klapa pobjednica Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Umjetnički voditelj Klape je Sanjin Radović.

Klapa Trogir naša je najstarija i najtrofejnija klapa, starija od samog Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Utemeljena je 1964. godine, a o kvaliteti pjevanja najbolje svjedoče nagrade, njih čak 23 na 12 omiških nastupa. Primat joj teško može ugroziti klapa Cambi s 15 priznanja u isto toliko festivalskih nastupa!

Kroz klapu je u tri generacije pučkih pjevača prošlo sedamdeset članova koji su iznjedrili dva doktora etnomuzikologije (Nikola Buble i Joško Ćaleta), a pjevačka legenda Vinko Coce sinonim je za dalmatinsku pjesmu. Glazbena voditeljica klape Trogir je dr. sc. Jelena Buble.

Amateri ispred svog vremena

Ako je već dalmatinska pjesma upisana na UNESO-ov registar nematerijalne baštine čovječanstva, onda je klapa Trogir svakako jedan od ključnih dokaza i neoborivih argumenata da se radi o neprocjenjivom etnološkom blagu i jedinstvenoj glazbenoj riznici unikatnih vrijednosti.

Klapa koja još uvijek zadivljuje vitalnošću s trećom generacijom pjevača, a uz svoj pedeset i osmi rođendan zablistala je i ove godine na samome otvaranju 56. Omiškog festivala dalmatinskih klapa, u večeri posvećenoj svom nekadašnjem voditelju dr. Nikoli Bubli. Ostat će u rezimeu svega, uz neprikosnoveno pjevanje da je pjevačka djelatnost klape spasila od zaborava nebrojene pjesme pradjedova, konzervirala ih za sva vremena, bivajući meritumom za tumačenje istih, ali i postulata višeglasnog pjevanja, armiji pjevača koja je slijedi.

Moguće vrednije i od same pjesme, činjenica je da su vidoviti amateri klape Trogir bili i ostali ispred svoga vremena, okupljali su cijelo ovo vrijeme oko sebe brojne suradnike, dirigente, skladatelje, muzikologe, melografe, a njihova iskustva, znanstvene spoznaje i istraživanja publicirali su u tri notografske knjižnice »Pisme staroga Trogira«.

Upravo one pokazat će se temeljnim kamenom organiziranom klapskom pjevanju, inicijacijom Zbornicima dalmatinske pjesme, izdanim kasnije u zrelim godinama festivala u Omišu. Kroz klapu koja i genetikom nastoji udovoljiti autohtonosti prošli su brojni pjevači koji se mogu podičiti da su osvojili neprikosnoveno najveći broj omiških odličja, saznajemo od najstarijeg člana današnje postave, baritona Tonča Frane koji je lani proslavio pedeset godina pjevanja u matičnoj klapi.

Novi album

Izuzetna pjevačka djelatnost ispisana je u monografiji izdanoj u povodu 40 godina rada, iz pera dr. Stanka Geića, baritona iz zlatne generacije Trogira.

Ono najvrednije petnaest je objavljenih dugosvirajućih albuma s više od dvjesto snimljenih tradicijskih napjeva. Najnoviji CD »Staro vino/Zagubljena traka«, u izdanju Scardone čini četrnaest mahom nikad objavljenih napjeva na nekome od nosača zvuka.

Pjevači iz Trogira postali su sinonimom za klapsku pjesmu, uzorom, ali i prijateljima brojnim klapama s Primorja koje su je pjesmom slijedile i trofejima naslijedile.

“Bila je to čarobna formula, u isto vrijeme i meka i čvrsta pjesma, opora i ljupka, defetistička i skercozna, truverska i intimistička, ona koja se povjeravala tek klapi i muku usnulih trogirskih kaleta, pritrujenih Pasika, vrelu klapske filozofije i mudrosti. Jedinstveno prepoznatljiva, naprosto svoja, naša, trogirska, dalmatinska”, referira se popularni šansonijer i novinar Igor Brešan, član najtrofejnije postave Trogirana, ali i ove današnje.

Zakantajmo po starinsku

“Ponosna sam što je Trogir, taj gradić renesansno-romaničke kamene bjelokosti, sačuvao biser neprocjenjive vrijednosti zahvaljujući strasti pjevanja slavuja kojima je jedina nagrada bila pjesma i hedonizam u četveroglasu. Svjetovnoj pjesmi koja je tražila sidrište u sakralnom glazbenom poduku, ali i pronalazila dogradnju u građanskoj inventivnosti i puntarskom neposluhu”, dodat će Jelena Buble, doktorica znanosti etnologije i kulturne antropologije, glazbena voditeljica klape, kći Nikole Buble.

I nije klapa krug kojemu je središte u Omišu, kako se voli kazati u Omišu. Kružnici manjka tek komadić luka, ona nije zatvorena i hermetično dostatna samoj sebi, ona je otvorena za interakciju i dosluh s kamenim kulisama, s nasljeđem koje pamti i razumije ispjevano.

Čudo se ipak dogodilo u – Trogiru. Nijemim svjedocima istoga ostaje da zahvale zlatnom čuperku Kairosa što je upravo nas odabrao da postanemo dijelom tog povijesnog predanja.

Zato se ne čudite, Trogirani nastoje pjevati bez instrumentarija, elektronike, kao pozornicu preziru stadione, izbjegavaju teatre, osjećaju se svojima tek u kamenom ambijentu i s krilaticom »Zakantajmo po starinsku«, poručuju Trogirani pred nastup na Crekvini.