Ekipa iz sjajnog zagrebačkog benda Kensington Lima trećim studijskim albumom nazvanim »The Beat That Saved Our Lives« čini ono što svaki pravi zaljubljenik u glazbu osjeća kao svoju obvezu – podiže svojevrsni spomenik glazbi koju voli, na kojoj je odrastao, u kojoj uživa i od koje i za koju često i živi.

U slučaju ovog benda to je rock rođen početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno zvuk koji danas možda ponajbolje oslikava pojam americana, ali ima tu i uočljivih elemenata southern rocka i heartland rocka, kao i vrućeg soula i bluesa. A sve je skupa sjajno odsvirano i otpjevano, pa će svi koji vole spomenute glazbene obrasce bez imalo sumnje itekako uživati u ovom retro rock biseru.

Osam pjesama

Što je bendu, posebno Josipu Radiću, glavnom i odgovornom za tekst i glazbu, namjera, vidi se i iz naziva abuma, ali još i više iz uvodne i naslovne pjesme koja kroz okvire razigranog, ali nikako agresivnog južnjačkog rocka hvali »ritam koji im je sačuvao živote« i učinio im ga ljepšim i to još tamo od dvanaeste godine kad su se zaljubili u taj beat i uz njega nastoje ostati zauvijek mladi.

Isti cilj i svrhu ima i završna, sanjiva i sjetna, balada »When the Tour Is Over« kojom je na jedan način priča zaključena, a između ovih dviju pjesmama smjestilo se njih još šest kroz koje će bend progovoriti o raznim temama, nekako najčešće o prolaznosti vremena, neminovosti starenja i načinu na koji treba prihvatiti tu činjenicu.

Na dojmljiv način o tome govori zaista lijepa »Knebworth« u kojoj se postavlja pitanje gdje su ljudi koji su prije dvadest godina s nama bili na tom čuvenom rock festivalu, a odgovor ponuđen kroz pjesmu svjedoči o spoznaji prolaznosti te donosi zahvalu njoj koja je uz njega kroz te godine ostarjela. Nostalgični povratak u prošlost nudi i »Means So Much« u koju nas uvodi piano tipičan za sedamdesete, a priča nas, uz a la Beatles ozračje, vraća u 1999. godinu i tada doživljenu veliku ljubav na koju sjećanje nije izgubljeno.

Slijedi nešto brža i gitarama znatno bogatija »Sleep Tight« s odličnim vokalom da bi potom uslijedila najžešća pjesma albuma, blues rockom impregnirana i odličnih solaža gitara prepuna »Coming Out at Midnight«. Za mnoge će vrhunac biti iznimna ljubavna heartland rock balada »The Back Seat of My Car« u kojoj Lovorka Sršen pokazuje koliko je dobra pjevačica jer se jednostavno u svijesti slušatelja uz njen moćni vokal javljaju imena kao što je Lucinda Wiliams ili Cowboy Junkies. Na tom tragu beskrajne nježnosti je i divna »The Same Mistake«, moćna alt country balada s odličnom kombinacijom muškog i ženskog vokala koji uspješno prenose priču o pogreškama koje se u životima nekih ljudi jer jednostavno tako mora biti, stalno ponavljaju.

Najsirovije izdanje dosad

Četrdesetak minuta novog albuma proleti u trenutku, posebno ako ste ljubitelj nježnijih, sjetnijih, romantičnijih i ugodnijih trenutaka. Album je, spominje se u pratećem materijalu, snimljen praktično uživo u studiju. Dakle, nije bilo previše nasnimavanja, dosnimavanja i korištenja raznih čudesa današnje studijske tehnike, a pojašnjavajući odluku da stvaranju novog abuma pristupi na ovaj način, Josip Radić kaže:

»Ovo je treći i dosad najsiroviji album benda. Većina pjesama je snimljena uživo u studiju, s kompletnim bendom koji svira istovremeno, uz minimum nadosnimavanja. Nisu naši stari bili u krivu, ima nešto posebno u tome dok bubanj grmi s gitarama, zato i naslov albuma. Hvala svima koji su svirali i ohrabrivali, nadam se da ćemo uskoro ove pjesme predstaviti i uživo na koncertima – tamo im je i mjesto!«

Definitivno, tri godine nakon jako hvaljenog albuma »Southbound«, Kensington Lima iznova ima jako lijep album, jedan od ponajboljih u ovogodišnjoj rock produkciji u Hrvatskoj.