Tajland iliti službeno – Kraljevina Tajland, egzotična je, a ujedno i jako atraktivna država smještena u jugoistočnoj Aziji. To manje-više svi znamo iz satova geografije i brojnih dokumentaraca koji se vrte prvenstveno po kanalima nacionalne televizije.

Znamo dobro i da je ta destinacija poznata po svojoj kuhinji, borilačkim sportovima, nepreglednim staništima ptica i cvijeću, ali i ilegalnoj proizvodnji opijuma, marihuane i heroina te kriminalu.

A što je s filmovima? Poput svojih susjeda, Tajlanđani su se tijekom godina također specijalizirali za žanrove borilačkih filmova (op.a. globalno pa čak i kod nas, jako popularan je bio film ‘’Tajlandski ratnik’’ iliti izvorno – ‘’Ong-Bak’’), nadnaravnih horora, akcijskih vratolomija i romantičnih komedija/drama pa čak i vrhunskih art-house naslova (npr. ‘’Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života’’), no malo koji od njih bi izuzev pojavljivanja na festivalima u konačnici pronašao put do šire zapadne publike.

Upravo zahvaljujući ‘Zagreb Film Festivalu’, jedan je prošle jeseni ipak uspio u toj zadaći, a sad se konačno našao i u distribuciji kroz domaće kinoteke. Riječ je o emocijama nabijenoj komičnoj obiteljskoj drami ‘’Kako se obogatiti prije nego baka umre’’, filmu koji je u Aziji postigao veliki uspjeh i koji se na jedan suptilan način sad našao u ‘misiji’ osvajanja srca publike diljem globusa.

Zasluženo? Doći ćemo i do toga.

Obiteljske tajne

Tijekom tradicionalnog obiteljskog okupljanja na Qingming festivalu (svojevrsno ritualno čišćenje grobova), baka Mengju (Usha Seamkhum) doživi blagu nezgodu zbog koje je sinovi Kiang (Sanya Kunakorn) i Soei (Pongsatorn Jongwilas) te kćer Sew (Sarinrat Thomas) i njezin lijeni sin M (Putthipong »Billkin« Assaratanakul) odvezu u bolnicu na preventivni pregled sve kako bi saznali da im majka/baka boluje od neizlječivog raka.

Kako bi je zaštitili od stresa i brige, obitelj joj zataji tu informaciju.

Kad M-u umre imućni djed s očeve strane, on se ponada nekakvom nasljedstvu, no većinu toga ipak dobije njegova rođakinja Mui (Tontawan Tantivejakul). Kao propali student i gejmer koji nije osobito sklon radu već se ulizujući kupuje naklonost svoje vrijedne majke, M se ponudi za njegovatelja baki misleći kako će tu imati više sreće po pitanju stjecanja nasljedstva. Isprva trpi sve bakine prohtjeve i kritike, no s vremenom se počinje sve više zbližavati s njom.

Kroz nadolazeći višemjesečni period, M upozna prava lica svojih članova obitelji, ali i ono vlastito…

Kad su mi jesenas zagrebačke kolege s euforičnim tonom glasa savjetovali da obavezno pogledam komičnu dramu ‘’Kako se obogatiti prije nego baka umre’’ dočim stigne u kina, ostao sam blago zatečen, a istovremeno i zaintrigiran njihovim savjetom jer za dotičnog Pata Boonnitipata nikad nisam čuo, a sama radnja filma mi je na prvu zazvučala podosta sladunjavo i populistički usmjereno.

Sad kad sam ga zahvaljujući našoj zadarskoj kinoteci konačno i uspio pogledati, moram priznati da sam ostao i više negoli ugodno iznenađen. Mnogi od vas ste vjerujem i sami bili akteri ili u najblažem slučaju svjedoci mučnih ostavinskih rasprava, obiteljskih svađa i razornih efekata licemjerja do jučer bliskih osoba. Takve situacije su nerijetko bile i temama brojnih filmova i serija, no malo koja im je pružila ovako human i topao tretman.

Mladi tajlandski redatelj Boonnitipat do sad je prvenstveno skupljao iskustvo i brusio talent na TV serijama usmjerenim tinejdžerima, ali kad mu je ugledna producentsko/distributerska kompanija GDH ponudila priliku za snimanjem dugometražnog igranog debija, ovaj ju je objeručke prihvatio.

Scenaristički potpomognut Thodsaponom Thiptinnakornom (da, vjerujem da se i vama lomi jezik dok čitate ova imena), Boonnitipat je složio priču koja će vjerujem malo koga ostaviti ravnodušnim.

Generacije bez empatije

Ritam života se kroz posljednjih par desetljeća u čovječanstvu rapidno ubrzao, komunikacija među ljudima se uglavnom svela na kratke pozive ili poruke, a obiteljska i/ili prijateljska druženja širih članova se uglavnom dogode zbog održavanja kojekakvih tradicionalnih običaja (krštenja, vjenčanja, sprovodi…) jer ispada da nitko više nema vremena ni za kog. Istina je u većini slučajeva dakako drugačija, daleko bolnija.

Nove generacije (posebno ‘Z’) su gotovo u potpunosti lišene empatije i interesa za druženjem sa starijim (i ne samo njima) članovima obitelji osim ako im ne treba nešto zauzvrat, primarno novac ili slično kupovanje naklonosti.

Jednog od takvih ‘sebičnjaka’ ovdje pronalazimo i kroz lik M-a. On se poput većine svojih vršnjaka ‘provlači’ kroz život, živi na grbači majke i uvijek ima spremne odgovore za samoobranu. Dane i noći uglavnom provodi zureći u ekrane igrajući igrice koje mu tobože donose neku sitnu zaradu, ali prije izgovor da se ne bi kojim slučajem morao primiti nekog ozbiljnijeg posla.

Naravno, M je stigao u fazu kad mu niti sama lijenost više nije dovoljna jer on bi se radije obogatio ne radeći apsolutno ništa.

I dok bi bilo koja nesebična osoba pokazala emocije dočim bi doznala loše vijesti o bliskom članu vlastite obitelji, on je hladan kao ‘špricer’.

Štoviše, takvu situaciju promatra kao kakav dobitak na lutriji jer ako dobro odglumi zabrinutost, emocije i želju za pomoći, baka bi ga mogla prije ‘odlaska na onaj svijet’ pošteno nagraditi. Da bi sve bilo još i žalosnije, slične namjere imaju i njezini sinovi.

Priča koja dira srce

Kako nas ova, u stvarnosti i prečesto mučna priča, ne bi posve ‘izbedirala’, Boonnitipat i koscenarist su je žanrovski i ritmički fino izbalansirali pa nas tako tijekom njezina dvosatna trajanja skladno ‘zapljuskuju neprekidni valovi’ zdravog humora i dramskog realizma. Mnogo toga prezentiranog u filmu asocira na stvarni život, situacije i aktere što nam u konačnici s lakoćom pošteno i uskovitla emocije.

Suze u gledateljskim očima s tako posloženim materijalom jednostavno moraju biti ‘pripravne’, kako za smijeh, tako i tugu. Autor dakako uz dirljivu priču nije zaboravio i prezentirati svoju zemlju, njezine kulturne i duhovne običaje, a mnogi će nakon gledanja filma, gotovo sam siguran, ‘guglati’ po netu pojam – ‘jub-chai’, tradicionalnog jela koje baka Mengju tako stručno priprema.

Isto tako sam i uvjeren kako će se dosta gledatelja lako moći i poistovjetiti s nekim situacijama i likovima, prizvati vlastita sjećanja na najmilije koji više nisu s njima, greške koje su činili ili nezaboravne trenutke koje su provodili s njima.

Premda je Putthipong Assaratanakul poznatiji po umjetničkom imenu »Billkin« primarno glazbena zvijezda, ovdje se jako dobro snašao u ulozi ‘probisvijeta’ M-a koji je družeći se s bakom u završnici uspio pronaći i vlastiti smisao života, odnosno, karakter, a jednako impresionira i nastup Ushe Seamkhum koja se po prvi put u svojih sedamdeset i osam godina života pojavila pred kamerama i glumački apsolutno rasturila kao da to već čini desetljećima.

Topao, životan, nezaboravan – ‘’Kako se obogatiti prije nego baka umre’’ je prekrasan film koji nas na dojmljiv način podsjeća na prave vrijednosti u životu i kako bi se svi trebali odnositi prema bližnjima pa čak i samim poznanicima i pukim prolaznicima.