U riječkom Exportdrvu ove subote nastupaju Jura Stublić i Film, a tim povodom donosimo intervju sa Stublićem. Što kaže o nastupima u Rijeci, Rijekama pravde, Euroviziji i mnogočemu drugom, pročitajte u nastavku.

Traže se naočale

Krenimo od povoda, a to je koncert koji ćete ove subote održati u riječkom Exportdrvu. Koliko se sjećam, zadnji ste put u Rijeci bili 2022. godine na Student Day Festivalu gdje vas je dočekala mnogobrojna publika – u kakvom vam je sjećanju ostao zadnji koncert?

– Od prvog takta publika je zajedno s nama pala u kolektivni trans. Došlo je do euforije, zajedno smo svi pjevali i plesali i uživali u radosti i ljubavi druženja, to su stvarno bile dobre vibracije na najjače. Nakon nastupa je grupa prelijepih djevojaka provalila u našu garderobu gdje smo se veselo družili do kraja eventa. Ovdje treba napomenuti da je Film, osim mene, grupa mladih zgodnih glazbenika koji se sviđaju djevojkama.

Koliko smo dobro svirali, obično vidimo po broju djevojaka koje se s nama žele družiti. Atmosfera je bila toliko dobra da su nas na kraju redari morali sve zajedno izbaciti iz garderobe. U toj gužvi su nestale sunčane naočale s kojima nastupam. To sam ustanovio tek na sljedećem koncertu kad sam morao koristiti rezervne naočale koje su bile značajno zatamnjenije pa ništa nisam vidio na pozornici, što je utjecalo na moju izvedbu.

Kasnije sam zbog obnevidjelosti izazvane pretamnim naočalama izložen medijskom copy-paste linču što je kulminiralo na dočeku Vatrenih gdje su mi, da me dodatno onesposobe, ugasili mikrofon. Na YouTube je još snimka gdje je vidljivo da HRT ton uopće nije sinkronizirao sa slikom pa svi izvođači djeluju bizarno. Uglavnom, molim djevojku koja je posudila moje naočale da mi ih vrati, a ja ću joj darovati dva puta skuplje naočale.

Raskošna mirovina

Vi uskoro dolazite u Rijeku, no također i »Rijeke pravde dolaze«. Kako komentirate to da se vaša pjesma koristi u političkom diskursu i jeste li ikako komunicirali s predsjednikom Milanovićem povodom toga?

– Predsjednik je prije više tjedana počeo citirati stihove moje pjesme, što je dozvoljen način upotrebe i za njega nije potrebna dozvola autora. Ustvari smatram da je bolje da političari citiraju pjesnike nego da se međusobno vrijeđaju. Stoga je moja ocjena bila pozitivna, mi autori i pišemo pjesme da ih ljudi pjevaju i citiraju. S predsjednikom se nisam čuo u vezi toga, no kad je korištenje mojih stihova postalo intenzivnije, sa mnom je kontaktirao kolega koji je vrhunski stručnjak za licenciranje autorskih prava koji mi je priopćio da SDP želi koristiti moju pjesmu u izbornoj kampanji.

Pregovarali smo i ugovorom regulirali stvar te SDP ima efektan slogan kampanje i naziv koalicije. Novinari su se začudili kad je HDZ na predizbornom skupu u Maksimiru pustio moju pjesmu »Dobre vibracije«. Mene je to baš obradovalo, takvo korištenje je dozvoljeno, kako HDZ-u tako i svim strankama. Tko god svira i širi dobre vibracije, čini dobro djelo. Stoga preporučujem svim strankama da što više koriste pjesme hrvatskih autora, samo neka to prijave HDS ZAMP-u. Uz ovo ide i mala ljudska priča: predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković trči Maksimirom istom rutom kojom idem i ja kad god mogu, on često trči sa sinom koji se zove Juraj, naravno, nezamislivo mi je da ja sad njima zabranim sviranje »Dobrih vibracija« u Maksimiru.

Upravo su svi mediji objavili da mi je SDP za korištenja moje pjesme »Rijeke pravde« platio 23.275 €, istina je da se tu radi o bruto iznosu te da sam u neto iznosu zapravo zaradio 17.188,40 €. Više od 6.000 € otišlo je na poreze, mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Posebno me raduje činjenica da je od toga 900 € otišlo za mirovinsko osiguranje, jer mi kao umirovljeniku s raskošnom mirovinom od 433 € još uvijek za mirovinsko osiguranje uzimaju, od svakog honorara, višestruko veće iznose od moje mirovine. Posebno me raduje što je 675 € otišlo za zdravstvo iako gotovo sve zdravstvene usluge obavljam u privatnim klinikama jer ne želim umrijeti prije nego dođem na red za pregled iako imam i dopunsko zdravstveno osiguranje.

Vizije budućnosti

Kada smo se već dotakli »Rijeka pravdi«, možete li se prisjetiti konteksta u kom je ta pjesma nastala i koja značenja nosi?

– Prvenstveno sam zamišljao kako se ulicama slijevaju rijeke ljudi na demonstracijama. Kad pišem neke pjesme, imam vizije budućnosti. Tipična takva pjesma je »Kad budu gorjeli gradovi« koja se nažalost već više puta ostvarila i još će. »Rijeke pravde« su se ostvarile više puta na svim demonstracijama koje pamtim i evo sad na demokratskim višestranačkim izborima svi govore o Rijekama pravde i posvuda možete vidjeti i čuti naslov pjesme. Ostvarenje tih rijeka je i činjenica da imamo koncert baš u Rijeci u trenutku kad je pjesma najaktualnija.

Nedavno sam čitala vaš intervju objavljen u Glasu Omladine 1987., u kojem ste kazali kako je u glazbi sve već odsvirano, misleći pritom na rock. Stojite li i dalje pri tome, i ako da, kako se kao glazbenik nosite s time?

– Promijenio sam mišljenje, napredak tehnologije, računala i softvera omogućio je slikanje nekad nezamislivih glazbenih pejsaža i prostora, da, sve je već odsvirano, no sada je kreacija izrazito napredovala u domeni oblikovanja zvuka, moguće je stvarati glazbu bez potrebe da stvarno svirate neki glazbeni instrument.

Škrinja s blagom

Na vašim su koncertima uvijek prisutne sve generacije – od onih koji su kupovali ploče čim su izlazile, do onih koji su vas prvi puta čuli na streaming servisima. Što je to u vašoj glazbi što rezonira sa svim generacijama?

– Moje su pjesme uvijek bile ispred svog vremena tako da njihovo pravo značenje ljudi otkriju tek kad se ono o čemu pjesma govori počne događati u suvremenoj stvarnosti. Ne pišem samo ljubavne pjesme, već pišem o čitavom nizu različitih stvari. Većina tih pjesama su vrlo neobične pa se razlikuju od drugih. Ljudi te pjesme uglavnom otkriju u formativnim godinama pa im onda ostanu zauvijek. U posljednje vrijeme nam na koncerte dolaze i ljudi s djecom, vjerojatno djeci žele pokazati što je njima bilo važno, žele ih izložiti oplemenjujućem utjecaju umjetnosti i dobrih vibracija. Moja pjesmarica prenosi se s generacije na generaciju jer su moji fanovi jako radoznali, nabasaju na jednu pjesmu koja ih privuče svojom neobičnošću pa onda traže i druge i tako otkriju sve. Moj opus je kao škrinja s blagom skrivena na internetu. Na koncertima su u prvim redovima vrlo mladi ljudi, stariji više vole biti otraga. Bitno je da svi nađu svoje mjesto.

Na koncertima obično izvodite dijelove iz cijelog opusa – kako se pripremate za nastup koji obuhvaća tako širok raspon vaše karijere i što nas očekuje na subotnjem koncertu?

– Odsvirat ćemo sve naše najveće hitove, ali ne samo to. Publika će moći čuti i naše nove pjesme koje nikad nismo izdali niti snimili, već ih izvodimo samo na koncertima. Na probama radimo nove aranžmane za starije pjesme pa tako one zvuče kao da su nastale danas. Osobito pozivamo one koji nikad nisu bili na našem koncertu, dođite i osjetite transcendentalno iskustvo glazbe koja svu tamu današnjice boji vedrim bojama spektra dobrih vibracija.

Dotaknimo se još jedne aktualnosti, Eurovizije. Unatrag dvije godine Hrvatska je odabrala predstavnike nešto alternativnijeg, žešćeg, rockerskog štiha – kakav stav općenito imate o Euroviziji i kakvim vam se čini ovaj odabir?

– Sretan sam i zadovoljan zbog toga. Napokon imamo pjesme koje nisu isprazne i koje ljude ne ostavljaju ravnodušnima. Nakon sjajnog Leta 3 iz Rijeke, dolazi fantastični Baby Lasagna iz Istre. Zato nije slučajno da mi prvi koncert nakon Tvornice imamo u Rijeci. Marko Purišić is so advanced. Super je da je luda zabava ponovo in. Eurovizija je cirkuska gladijatorska arena na kojoj predstavnici različitih država pokazuju snagu svoje kreativnosti. Za zemlju poput Hrvatske koja 20 posto BDP-a ostvaruje od turizma jako je važno biti dobro predstavljen i pozicioniran.