Nakon što su popunjeni, pjevački timovi šoua The Voice Hrvatska posljednjih su se subota počeli prazniti. Ususret sutrašnjoj polufinalnoj emisiji u svakome od četiri tima preostala su po dva kandidata.

Uspješnim izvedbama u prethodnim emisijama svoje je mjesto u polufinalu osigurao i Sergej Božić. Riječkog ste pjevača u njegovim dječačkim danima mogli pratiti na raznoraznim lokalnim festivalima, a zahvaljujući sjajnim nastupima u The Voiceu upoznala ga je i cijela Hrvatska.

U razgovoru uoči posljednje stepenice prije finala šoua sa Sergejem smo razgovarali o mnogim pojedinostima njegovog života obojenog pjesmom.

Veliko iskustvo

Od audicija, preko nokauta i dvoboja, do live emisija te uz polufinale pred vratima, kako biste opisali svoju dosadašnju The Voice avanturu?

– The Voice putovanje mi je pružilo veliko iskustvo, stvorili smo međusobno divna prijateljstva, dobio sam mogućnost da ljudi čuju moj glas i pjevanje, uz vrhunske glazbenike iz benda i orkestar, izabrao sam vokalni tim koji sam želio. Mogu reći da sam duboko zahvalan na svemu naučenom i zasigurno je The Voice dio mog glazbenog rasta.

Protekle subote na rasporedu je bila prva emisija uživo. Koliko je emisija uživo bila zahtjevnija baš zato što se prikazivala u realnom vremenu? Je li uzbuđenje tim više bilo još izraženije?

– Emisije uživo su samo psihički zahtjevnije jer nema mogućnosti pogreške. Osobno se za svaku izvedbu pripremam jednako ozbiljno, ali uzbuđenje pjevanja pred publikom je prisutno uvijek. Što se tiče ulaska u polufinale, naravno da sam sretan i nadam se da će se svima svidjeti izabrana pjesma i moja izvedba.

Sergej Božić, Foto: MARIJA ZORIĆ

Dosljedan sebi

Kako je došlo do vaše prijave u šou i je li on ispunio vaša očekivanja? Jeste li ranije gledali The Voice i slične pjevačke emisije?

– Prijava u The Voice je bila moja dugogodišnja želja, prijavio sam se u zadnjem trenutku, zadnji dan prijave, uz posebnu podršku mog djeda. Ispunio sam san pjevanja na toj pozornici, dao sam sebe u svakoj izvedbi i ja sam potpuno zadovoljan. Naravno da sam i ranije pratio »The Voice« i pratim pjevačke emisije, kao što sam rekao, moj dan počinje i završava glazbom.

Prijave za šou bile su još u proljeće, a nakon ljetnog snimanja kandidata, audicijske emisije bile su još u rujnu. Koliko dugo već živite svoju The Voice svakodnevicu?

– The Voice je sastavni dio mog života već mjesecima, kako ste i naveli, od predaudicija do sada sve je podređeno upravo The Voiceu. U timu sam koji sam sam izabrao i koji sam želio. Vanna je izvrsna vokalistica, slušam je oduvijek i njezin način pjevanja je bio razlog što sam odabrao taj tim. I nisam požalio.

Svo to vrijeme boravite u Vanninom timu. Kakav odnos imate s mentoricom i zašto ste tijekom audicija odabrali upravo nju? Što su vas naučili Vanna i njezini suradnici?

– Cijeli tim – Vanna, Djordjija i Gorki su odlični znalci i divni mentori, veliki profesionalci. Naravno da smo se svi u ovo vrijeme zbližili i tko zna… Možda ćemo u životu i surađivati. Uz njih sam samo još više spoznao da treba biti dosljedan sebi i glazbu izraziti autentično i onako kako je osjećam.

Vaš pjevački napredak mogli smo pratiti i na lokalnim događanjima. Od raznih festivala kao što su Dječji mikrofon, Risongić, (možda i) Kvarnerić, preko mjuzikla »Škola snova« pa i do Zvjezdica. Iz sadašnje perspektive, jesu li ta događanja najavila vaš veći pjevački angažman i motivirala vas da se nastavite baviti pjevanjem? Vanna je bila u žiriju i kada ste nastupali na Zvjezdicama, jeste li prokomentirali i to poglavlje vašeg poznanstva?

– Sudjelovanje u Zvjezdicama je moje prvo pjevačko iskustvo, tada sam prvi put nakon jedne školske priredbe držao mikrofon u rukama. I tada sam bio sretan da se Vanna okrenula, i to se dogodilo opet devet godina kasnije.

Nismo to posebno komentirali, ali je zasigurno to potvrda mog pjevačkog afiniteta. To je bio moment kad sam shvatio da je pjevanje moj način komunikacije i izražavanja emocija. Nakon toga sam nastupao na dječjim festivalima i cijelo vrijeme pohađao glazbenu školu. Završio sam osnovnu glazbenu školu, smjer gitara, a nakon toga upisao prvi razred srednje glazbene škole; smjer solo pjevanje. Pjevanje je moj način života i način izražavanja bio i onda te će to sigurno i ostati.

Sergej Božić, Foto: DARIO NJAVRO/HRT

Nove mogućnosti

Vratimo se The Voiceu. Kakva je atmosfera na snimanju, među voditeljima, kandidatima i mentorima te jesu li u šou pala i nova prijateljstva?

– Atmosfera na snimanju je pozitivna, vesela i radna. Naravno da smo se i svi iz različitih timova međusobno družili kada su to dopuštale prilike. Jako je teško proživjeti ispadanje kandidata, ali ovo je samo igra. Pozitivno je da smo dobili priliku da nas se čuje i zasigurno će nam sudjelovanje na The Voiceu pružiti neke nove mogućnosti.

Uz dugogodišnje bavljenje pjevanjem, radite li na svojim pjesmama, što samostalno, što s drugim autorima? Biste li rekli da vam je pjevanje nešto više od hobija?

– Pjevanje meni nije hobi, to je moj životni poziv, a sve drugo mi može biti hobi. Vrijeme za moje autorske pjesme tek dolazi, zasad imam vrlo malo snimaka jer sam bio posvećen klasičnom pjevanju kroz srednjoškolsko obrazovanje i ostvario zapažene rezultate na državnim natjecanjima. Bilo mi je bitno rasti u pjevačkom smjeru i naučiti što više o tome.

Pjevam kako osjećam

U The Voiceu ste čak dvaput u svojoj verziji otpjevali Bijelo dugme. Zašto ste odlučili otpjevati baš te pjesme i nađe li se taj bend često na vašoj playlisti?

– Za blind audiciju sam uz ostale spremio i pjesmu »Ružica si bila« koju je produkcijski tim izabrao. Pjevam onako kako osjećam pjesmu i nadam se da to publika vidi i osjeti. Pjesma »Ima neka tajna veza« izabrana je timski i ono što vjerojatno ljudi ne znaju, je da je prvu izvedbu te pjesme izvela Jadranka Stojaković te da je pjesma skladana i pisana za film.

I za kraj, koga od domaćih i stranih izvođača posebno cijenite te kako izgleda vaša playlista?

– Moja playlista je jako šarolika jer i preslušavanjem isto učim. Slušam gotovo sve vrste glazbe, ali preferiram izvođače s većim vokalnim mogućnostima. Od naših slušam Ninu Badrić, Vannu, Tonyja Cetinskog, Josipu Lisac… Od stranih izvođača slušam dosta poznatih i aktualnih, ali mi je novi hobi otkrivanje još »skrivenih« pjevača.