U nešto više od godinu dana otkako je moćna njemačka producentska kuća Beta kupila većinski udio, 51 posto, Drugog plana, jedne od najzanimljivijih malih produkcijskih kuća u Europi koju su 2004. godine osnovali bivši novinari Miodrag Sila i Nebojša Taraba, iskazale su se sve dobre strane odluke vlasničkog dvojca Taraba/Sila.

Odluke koju su neki i osporavali. Prodaja većinskog udjela značila je prema tim razmišljanjima gubitak samostalnosti što se na našim prostorima uvijek iščitava kao – politička predaja. Ili prodaja slobode stvaranja. S obzirom na to da je Drugom planu najveću slavu, plasman putem Netflixa u skoro sve države svijeta, donio serijal »Novine«, koji je u tri ciklusa i više od trideset epizoda progovarao o najtežim problemima tranzicijskih društava, zavladalo je uvjerenje kako prodaja udjela znači – predaju u borbi za demokratizaciju medijskog i političkog prostora Hrvatske.

– Odlučili smo se na prodaju apsolutno potaknuti realnošću vremena u kojem živimo. A ono je nesigurno. Da, naravno da je Nebojši i meni kao bivšim angažiranim novinarima cilj putem medija, pa tako i televizijskog ili filmskog, utjecati na demokratizaciju društva, itekako potrebnu kako Hrvatskoj tako i svim našim susjedima, ali u osnovi mi smo – produkcijska kuća koja se bavi proizvodnjom sadržaja. A kad je taj posao u pitanju, izbor Bete za većinskog vlasnika, i dakako njihovo pristajanje da to budu, velika je čast, kako se upravo pokazalo, i odličan poslovni izbor, pojasnio nam je Sila tu odluku koja je realizirana u veljači ove godine.

Kako su pregovori o tom poslu započeli i prije, može se utvrditi kako su u Drugom planu apsolutno anticipirali krizu koja će nekoliko dana nakon njihova potpisivanja ugovora zbog pandemije COVID-19 nastupiti i u Hrvatskoj.

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Silni benefiti

Prije nekoliko dana Drugi plan završio je pak snimanja na prostorima Slavonsko-baranjske, Istarske i Primorsko-goranske županije. Ne ulazeći ovog puta u sam sadržaj snimljenog, u oči upada čitav niz pojedinosti koje bi morale uočiti i najvažnije državne institucije. Riječ je naime o »koncentričnim krugovima« silnih benefita koje po zajednicu donosi snimanje ovakvih serija.

Iako ističe kako je to napravio bez želje da nekog impresionira, Sila je iznošenjem podataka kako je upravo okončane produkcije – njihove originalne serije »Šutnja« snimane u Osijeku i Kijevu u Ukrajini, dramsku seriju za britanskog producenta snimanu u Lovranu i okolici te veliki američki reality show sniman u Istri – ostvarila 25 tisuća noćenja u navedenim županijama – vrijedna pozornosti turističkih institucija.

– Nije dakako prioritet snimanja serijala brojenje turističkih noćenja, ali siguran sam da je to itekako važno svima koji se brinu o hrvatskom turizmu. S obzirom na to da smo to ostvarili u predsezoni, u vremenima i mjesecima kad zbog poznatih razloga u Hrvatskoj skoro da i nije bilo turista, potreba za smještajem naših ekipa iskazala se skoro kao – spasonosna. Tu treba dodati i silnu potrebu za mnogom drugim uslužnim djelatnostima, od prehrane do stvaranja kulisa na lokalitetima snimanja tako da je jasno kako bi upravo posao povezan s proizvodnjom filmova ili televizijskih serija trebao Hrvatskoj postati jako zanimljiv u budućem oblikovanju svoje poslovne slike, naglašava Sila.

16.02.2016., Rijeka – Nastavljeno je snimanje serije Novine redatelja Dalibora Matanića, u produkciji tvrtke Drugi Plan. Producenti su Miodrag Sila i Nebojša Taraba. Redatelj Dalibor Matanić.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

«Novine« donijele globalnu popularnost Rijeci

Vratimo li se primjeru snimanja »Novina«, prve hrvatske serije dostupne na globalno moćnom Netflixu, jasno je koliki su bili benefiti za Rijeku kao grad. Ponajprije, odluka redatelja Dalibora Matanića da uvrsti u priču i pomalo neočekivane vizure grada snimljene iz zraka kao i jasnu povezanost s nepatvorenim vizualnim kodom Rijeke, baš onakve kakva je bila u danima snimanja, dakle ta jedna vizualna izravnost rezultirale su neviđenim porastom zanimanja za Rijeku samu. Kako je k tome okvir serijala bio borba za raščišćavanje korupcije u najvažnijim »stupovima društva« – politici, sudstvu i medijima – direktno, ali i podsvjesno se jasno naznačilo da tu ulogu u Hrvatskoj ima – Rijeka.

– Istina je, i iz naših iskustava se to može potvrditi, Rijeka je dobila na domaćoj, regionalnoj, ali i globalnoj popularnosti. Bila je to, kako se to laički kaže, odlična »reklama« za Rijeku. S obzirom na to da nisam Riječanin, moram istaknuti da je i Mataniću i nama bilo zadovoljstvo raditi u Rijeci i na njezinu području jer uistinu ima neku svoju, drugačiju energiju. Nije recimo bilo ni najmanje problema u smislu dobivanja dozvola za snimanja od policije ili institucija Grada, građani su bili vrlo susretljivi i, na kraju, ono što se osjeća, a ne samo što racio kaže – da, uistinu nam je u Rijeci bilo ugodno snimati.

Zbog toga, ali i zbog snimljenih zapisa, sav ovaj kraj je prepoznat i od vanjskih producenata tako da je zahvaljujući i Drugom planu došlo do stvaranja, pa slobodno mogu tako reći, jednog novog zamaha filmske industrije na području Primorsko-goranske županije, naglašava Sila.

Posvetimo li se priči o »brendiranju grada«, upravo su »Novine« napravile jedan od najzanimljivijih i najutjecajnijih PR poruka o Rijeci. Pamtimo i sami brojne nemušte, papagajske priče o karakteru Rijeke kojih smo se do mile volje naslušali za nedavne predizborne kampanje. U kojoj se uglavnom vladalo točnim, no apsolutno zastarjelim pojmovima. Frazama koje ni u koga ne bude ikakav interes. Bilo za dolaskom u Rijeku, bilo za dubljim uranjanjem u njezin prostor i ljude u slučaju domicilnog stanovništva. Novine su »brendirale« Rijeku onakvom kakva ona danas jest. I dali joj novi forte zanimanja na sve strane Netflixova svijeta.

31.05.2019., Rijeka – Snimanje scene serije Novine na Jelačićevom trgu, u režiji Dalibora Matanića i glumica Katarina Bistrović Darivaš.
Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Riječki prostor pogodan za snimanja

Drugi dio priče o tranziciji Rijeke je vječna tema o urbanom turizmu. Teško naprosto da dolazak i boravak u gradu može biti bilo što osim urbanog turizma, no dalje od te također naučene i izlizane fraze se ne ide. Gdje se i kako događa urbani turizam? Što on jest, a što nije? Na takva pitanja nitko ne odgovara, a opet, vizure Rijeke kakve su ponudile »Novine« ozbiljnoj bi ekipi bile itekakva podloga za stvaranje novog promotivnog koda grada.

Zahvaljujući Drugom planu i Beti dolazimo do još jednog iznimno važnog, možda i krucijalnog pojma – nova industrija, znana još kao »zelena industrija«. Svima je jasno da su i sami gradovi nastali zbog industrije koja je na malom prostoru tražila mnogo ljudi. I Rijeka je zbog industrije demografski eksplodirala šezdesetih godina prošlog stoljeća, da bi danas, ma već četrdesetak godina nakon te eksplozije, došla u – slijepu ulicu. Ta se nekadašnja industrija raspala, ostavila za sobom groblja industrijalizacije te već desetljećima, navodno, traži put promjene. I opet bezbrojne fraze uglavnom korištene pred izbore.

Floskule bez sadržaja. Drugi plan putem Midraga Sile, jednog od svojih osnivača i tu ima zanimljivu ideju.

– Nije novost da se već dugo vremena razgovara o organizaciji hrvatskog »filmskog grada«. Jasno mi je, iz medijskog praćenja, da se na prostoru riječkog industrijskog bazena događaju promjene, da se luka širi, ali mi je jednako toliko poznato da će dio tog prostora ostati, nažalost, onakvim kakve su ga stvorile godine propadanja. Iz našeg iskustva, a rekao sam vam da je vaše područje prepoznato kao jako dobro iz čitavog niza razloga, riječki je prostor pogodan za brojna snimanja.

Njih će sasvim sigurno biti još, možda i daleko više nego danas tako da bi konačno trebalo napraviti jasan plan prema kojem bi se dio Rijeke, njezine baštine, pretvorio u prostor na kojem bi se moglo snimati serije i filmove određenog profila. Znamo da to traži ozbiljnost, odlučnost i velika ulaganja, ali sasvim je sigurno da bi se to Rijeci vratilo mnogostruko. Istaknuo sam vam već kako je ona itekako prepoznata na globalnoj producentskoj sceni, a budući da sve to slijedi i čitav niz komparativnih prednosti koje upravo Rijeka ima, mislim da ne bi trebalo odlagati stvaranje jedne takve ozbiljne analize.

I opet, da završim, iz iskustva znamo da je smještaj u Rijeci te posebno Opatiji i Lovranu jako dobar, sjajna je geografska pozicioniranost kao i prometna povezanost Rijeke, i ono najvažnije – senzibiliziranost ljudi u svim organizacijskim elementima nastajanja nekog filma ili serije. Ili ono što sam vam i na počeku rekao – raditi u Rijeci veliko je zadovoljstvo. A to je preduvjet svakog – dobrog posla, filma ili serije, zaključio je Sila.

28.5.2019.,Volosko – Početak snimanja trećeg televizijskog serijala Novine, Dalibora Matanića.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Rijeci treba »Cinecitta«

A što s nama? Čekati neke nove izbore i staro fraziranje floskulama o karakteru grada, njegovu turizmu ili industrijskoj transformaciji? Sve što je iznio Miodrag Sila su – konkretni podaci. Uostalom, riječ je o jednom od osnivača tvrtke koja je sa samo četiri zaposlena postala poželjna akvizicija njemačke Bete, jedne od najmoćnijih europskih produkcijskih kuća. Riječi su to koji proizlaze iz – iskustva. A iako se s dolaskom ceste D403 i otvaranjem novog kontejnerskog terminala ipak mijenja vizura zapadnog dijela riječkog industrijskog bazena, što će dodatno naglasiti spojna cesta između riječke Rive i »Industrijske ulice«, jasno je kako će i dalje velik dio tog prostora ostati – zapušten.

Treba li riječka cinecitta nastati na prostoru nekadašnje INE, koji se u predizborne svrhe nekoliko puta, dakako bez realne osnove, digitalno pretvarao u »znanstveno-tehnološki park«, ili zona koja povezuje lansirnu rampu, remizu i pripadajuće terene – odluka je koju treba donijeti novi saziv Grada. Bila bi to polazišna točka na koju bi se kasnije nadovezala iskustva Drugog plana, i koja bi upravo širem riječkom prostoru isporučila milijune. I dobar dio od 25 tisuća ostvarenih noćenja.