Hrvatski glazbenik Jacques Houdek slovi za jednog od najtalentiranijih vokala ovih prostora, stoga ne čudi da je čak dva puta predstavljao Hrvatsku na Eurosongu – jednom kao natjecatelj, a drugi put kao mentor. Tako je u Kijevu osvojio publiku emotivnom izvedbom “My Friend” i plasirao se na 13. mjesto, dok je dvije godine kasnije napisao pjesmu “The Dream” za Roka Blaževića, s kojom se nisu uspjeli plasirati u finale. Pjevač je sada za Net.hr otkrio kako gleda na Eurosong, te podijelio svoje mišljenje o tome koliko je politika upletena u proces bodovanja.

,,Rekao bih da ja imam tu jednu veliku sreću da Eurosong pamtim kao doista pozitivno iskustvo i prekrasnu uspomenu. Ja bih rekao da je to jedan od vrhunaca moje karijere. Nadam se da će ih biti još jer sam mlad, život je preda mnom, ha, ha”, započeo je Jacques, pa dodao: ,,Nažalost, mnoge moje kolege nemaju to lijepo iskustvo. Čak i kad ostvare dobar rezultat, naprosto im je cijelo iskustvo bilo traumatično. Ja bih se mogao uhvatiti za glavu od količine posla, stresa i odgovornosti koju nosiš tih osam mjeseci koliko je trajala priprema za Eurosong. Međutim, kad se sjetim Eurosonga nemam nikakvu gorčinu. Imam samo radost. Sve teške trenutke sam ostavio iza sebe i svake godine s nekakvim veseljem pogledam tu priredbu, ali i s nekim odmakom.”

Otkrio je i koje bi, prema njemu, kvalitete trebao imati pobjednik.

,,Na prvo bih mjesto stavio karizmu – to je nešto što nerijetko ne možemo opisati. Oni i kad šute izazivaju pozornost, oni i kad uđu u prostoriju donose radost i vibraciju koja je iznad prosječne vibracije. Smatram da je na drugom mjestu autentičnost, a zatim talentiranost. Čak nije ni presudno da budete pjevač s velikim P. Važno je da vi sami prepoznate koji je vaš DNK, morate znati tko ste da biste to mogli pokazati drugima. No, ti na Eurosongu ni nisi ti, već braniš boje zastave svoje zemlje. Ti si zapravo kao i sportaš“, objasnio je glazbenik.

S obzirom na to da je na Eurosongu sudjelovao i kao mentor, ispričao je kako mu je to iskustvo oblikovalo percepciju natjecanja.

,,Imam dva oprečna iskustva, s obzirom na to da sam 2017. ušao u finale, a dvije godine kasnije se nismo plasirali. Imali smo iskustvo od prije samo dvije godine te smo mislili da će nam biti puno lakše jer nas ljudi poznaju te smo ostavili dobar trag. Međutim, druga zemlja, druga produkcija, druga pravila. Sve ono što nam je bilo lako 2017. godine bilo nam je nemoguće ostvariti 2019. godine. Ništa od toga zapravo nije imalo veze s izvođačem. Roko je bio prekrasan te nije mogao biti bolji i profesionalniji. Iz tog iskustva mogu zaključiti da pravila nema te neke stvari jednostavno nisu u našoj moći, no uvijek treba djelovati maksimalno čestito i pošteno“, ispričao je.

Osvrnuo se i na “političnost” cijelog natjecanja, te činjenicu da su ljudi nerijetko nezadovoljni glasovima žirija.

,,Politika je apsolutno umiješana, ali ne na način na koji to ljudi mogu shvatiti na prvu. Eurosong je još uvijek zabavan festival, međutim prisutan je ekonomski interes. veće države plaćaju veću kotizaciju i time “kupuju” direktan plasman u finale. Ipak, mali budžet potiče izvođača na veću kreativnost”, objasnio je Jacques.

,,Ako radimo Eurosong za publiku, onda dajmo publici da glasa. Da je to inače tako, mi bismo imali pobjednika. Takav je slučaj bio prošle godine s Baby Lasagnom. Broj koncerata, broj singlova, broj klikova… sve to je pokazalo tko je bio pravi pobjednik prošle godine. Primjerice, ja sam na temelju glasova publike bio deveti, a naposljetku sam završio na 13. mjestu zbog glasova žirija. Publika je zapravo razlog zbog kojeg svi mi radimo glazbu te njoj treba vjerovati. To je moja poruka – ukinuti žiri. No, oni ih neće ukinuti zato što im žiri dopušta prostor z amanevar s glasovima. Zamislite, imam 25 godina profesionalnog iskustva u glazbi, dva Eurosonga iza sebe, a nikad me nitko nije zvao u žiri Dore. Zanimljivo?”, istaknuo je.